Bar jednom godišnje iz Frankfurta gledamo slike paljevina i destrukcije u organizaciji radikalne ljevice. Razlog tomu je što se u Frankfurtu nalazi sjedište Europske središnje banke (ECB). Sada je povod prosvjedima bilo otvaranje nove zgrade ECB-a. Prosvjedi su vrlo brzo postali nasilni, uz paljenje policijskih automobila, gađanje policajaca kamenjem i zapaljivim napravama – što je također redovita situacija kada prosvjeduje ljevica.
Koliko uopće ima smisla da ljevica prosvjeduje protiv neke središnje banke, dovoljno govori okolnost da je Karl Marx u „Komunističkom manifestu“ osnivanje središnjih banaka smatrao neophodnim uvjetom uspostavljanja socijalizma. Ljevica bi ovim povodom trebala slaviti, zar ne? Mediji će i ovaj put slike nasilja s frankfurtskih ulica prenijeti kao senzacionalnu vijest, mnogima će ta vijest raspaliti revolucionarnu imaginaciju, mnogi će pomisliti da smo na pragu europske revolucije. No, ništa od toga. To je samo “wishfull thinking”. Ovi, toliko puta opetovani, nasilni prosvjedi ljevice, naprotiv, dokaz su da je sve u redu. Nasilje i paljenje nikad nisu izraz snage, nego slabosti, očaja i bezidejnosti. Slabosti, očaja i bezidejnosti europske ljevice. Prosvjednici kažu da žele izraziti solidarnost s grčkim narodom i njegovim radikalno-lijevim rukovodstvom. Možda u ovoj vezi ima i nešto više? Dosad nam je bilo jasno da je grčka revolucionarna vlada u problemu. Možda ovi prosvjedi svjedoče da je revolucionarni antiklimaks zahvatio i cjelokupnu europsku ljevicu? I to bi bilo sasvim u redu.
>> Neredi u Frankfurtu! Prosvjednici zapalili automobile, 80-ak policajaca ozlijeđeno
U robovlasništvu, u kakvom se sada nalazimo, nema ni ljevice, ni desnice. Imamo šačicu oligarha i njihovih korporacija, koje putem financijskog sustava porobljavaju nacionalne države i građane kao pojedince. Počnite stvari nazivati pravim imenom.