Iako će tek kraj turističke sezone pokazati točne brojke i potvrditi ili demantirati dojam da je ove godine na jadranskoj obali osjetno manje turista, činjenica je da su neke loše stvari očito ove godine “došle na naplatu”. Gostiju je u prvoj polovici godine pouzdano bilo manje, no razlozi za to su raznoliki.
Gosti koji ljetne mjeseci uglavnom provode na Jadranu smatraju da su cijene usluga, od smještaja do hrane u restoranima i trgovinama, daleko previsoke u odnosu na kvalitetu, ali na kontinentu gosti nemaju primjedbi te vrste. Zapravo, na cijene i smještaj i svu ostalu uslugu uopće se ne žale.
Bili smo u kampu Slapić u Mrežničkom Brigu kod Duge Rese koji postoji već 17 godina i koji je zadnjih osam godina zaredom na popisu najboljih kampova u Hrvatskoj. No ovu će sezonu dobro upamtiti.
Prolazimo kroz kamp koji vrvi gostima, dovikuju se u prolazu s vlasnikom, među njima su i Hrvati, Nijemci, Nizozemci... U bazenu pored mobilnih kućica djeca uživaju u kupanju, kasnije će, kažu, u bistru zelenoplavu Mrežnicu koja im je na nekoliko koraka od bazena, kao i restoran, kafić, igralište...
Goste dovodi i tjera – priroda
– Sada smo sto posto puni jer sada nam je vrhunac; od 17. srpnja do 21. kolovoza uvijek smo puni. No istina je da smo u prvoj polovici godine imali sedam posto manje dolazaka, što i nije puno, ali i 17 posto manje noćenja. Riječ je o gostima koji su došli, ali koje je otjerala “priroda”.
U svibnju je od 31 dana 25 dana padala kiša i bilo je hladno. Prvi smo put imali i nekoliko poplava. Iako je sve sagrađeno na koti višoj od najviših stoljetnih voda, pa tako i kafić u kojem smo sada, da smo tada sjedili ovdje, noge bi nam bile u vodi. Gosti su došli, bili dan-dva i otišli. Onda smo u lipnju imali zamućenu Mrežnicu, a to je pak trajalo dva tjedna. Gosti su došli, čekali nekoliko dana, pitali nas što se događa, da su čuli da je Mrežnica ovdje prekrasne boje, bistra, čista, a oni vide samo vodu koja izgleda kao blato. Čak smo im slike pokazivali da vide kako Mrežnica zapravo izgleda, ali nismo im znali reći što se događa. Eto, to su naši razlozi zbog kojih imamo lošiju sezonu u prvoj polovici godine i zašto ćemo ovu godinu dobro upamtiti. No, kad zbrojimo što nas je sve snašlo; kiša, poplava, zamućenje rijeke, rezultati su, zapravo, i dobri – kaže nam Ivan Mataković, vlasnik kampa koji godišnje ostvari oko 25.000 noćenja. Nada se da će i ove godine dosegnuti taj broj.
Gosti su mu Nijemci, Nizozemci, Skandinavci koji dolaze ljeti s djecom pa, zapravo, vrhunac popunjenosti kamp ima kada djeca iz tih zemalja odlaze na ljetne praznike. Ove godine praznici su u nekim regijama počeli 15. srpnja, pa i 22. i 29. srpnja.
– Dakle, moguća srpanjska “rupa” stvori se zbog rasporeda školskih praznika, ali to je uobičajeno i očekivano. Ovo je kamp i nama, zapravo, najviše našteti loše vrijeme. Iako imamo sve više domaćih gostiju u zadnjih godina, ove godine imamo 28 posto manje naših gostiju. Razlog je jednostavan; Hrvati uglavnom dolaze na vikend, pa svaka najava lošeg vremena rezultira otkazivanjem dolazaka domaćih gostiju koji dolaze od svuda; od Zagreba, preko Istre, Dalmacije, do Zagorja i drugih krajeva. Planiraju ostati dvije-tri noći i razumljivo je da im nije ugodno boraviti ovdje ako će stalno padati kiša. No mi smo kamp, navikli smo na te utjecaje – objašnjava Mataković. Kamp se može pohvaliti smještajnim kapacitetima za 300 ljudi koji mogu odsjesti u drvenim šatorima uz rijeku, u mobilnim kućicama uz bazen, u kamp-kućici ili šatoru na svojoj parceli. Djeca imaju igralište, mogu unajmiti bicikle, čamce, a ako gosti žele vidjeti nešto u okolici, upućuju ih u Zagreb, Plitvice...
– Stalno ulažemo u ponudu, provodimo ankete s gostima o tome što bi htjeli raditi u slobodno vrijeme. Uložen trud nam se vrati, čak 80 posto gostiju nam se vraća; gosti koji dolaze u travnju, svibnju, lipnju, dakle umirovljenici koji uživaju u miru kad još nije prevruće, ali i gosti u sezoni. No, nažalost, na vrijeme ne možemo utjecati – dodaje Ivan Mataković.
Navikli na to da su nužna stalna ulaganja u smještaj, u širenje ponude, ali i osmišljavanje dodatnih sadržaja kojim gosta žele zadržati duže od uobičajene dvije noći, i u Plitvice Holiday Resortu u Rakovici nemaju većih problema s ovom turističkom sezonom. Lani su, prvi u Hrvatskoj, turistima ponudili atraktivne i luksuzne kućice u krošnjama i kućice na jezeru i zbog toga su i u jesen i zimu bili otvoreni jer potražnja je bila velika. Cijena i kvaliteta smještaja njihovim gostima nije bila problem.
– Mi turizam doista živimo 365 dana u godini jer nam gosti dolaze tijekom cijele godine. Lani smo zbog radova bili zatvoreni pola godine, ali smo ostvarili 31.000 noćenja, dok inače po godini imamo od 50.000 do 55.000 noćenja. Vidjet ćemo što će pokazati ova godina. Osim kućica u krošnjama i na jezeru, gostima se pruža mogućnost smještaja i u sobama, apartmanima i u mobilnim kućicama, tipi šatorima, kao i u kampu. Stalno osmišljavamo nešto novo čime ćemo obogatiti svoju ponudu. U sklopu resorta organizirali smo animaciju za goste, imamo otvoreni bazen, jezero, sportsku zonu s dječjim igralištem, a sada ćemo omogućiti i uslugu masaže i kozmetičke tretmane. Gostima nudimo i razne izlete, od raftinga, kajakarenja, planinarenja, bicikliranja, jahanja konja, odlazak u Dolinu jelena, na Plitvice, Rastoke, u Baraćeve spilje, dakle puno toga kako bismo goste zadržali koju noć više – kaže nam Damir Stanišić, direktor Plitvice Holiday Resorta. Svjestan je, dodaje, kako su konkurentske zemlje, poput Grčke i Turske koje su imale probleme prošlih sezona zbog niza uzroka, sada ponovno na turističkim rutama u čemu im i država pomaže subvencijama, pa imaju i povoljnije aranžmane, letove, povoljnije poreze.
Ucjene lošom recenzijom
– Mediteranske i afričke zemlje ponovno su konkurentne i to je jedan od razloga zašto su nužna kontinuirana ulaganja i osmišljavanje dodatnih sadržaja. Budući da su nam vjerni gosti Nijemci, Nizozemci, Skandinavci, oni dolaze u većem broju kada kod njih počinju školski praznici. Uglavnom, brinemo se o gostima da budu zadovoljni kako bi nas mogli preporučiti dalje – dodaje direktor Stanišić.
I dok se nerijetko u kućicama u krošnji ljeti odmaraju gosti iz cijelog svijeta, izvan sezone taj si jedinstven doživljaj priušte Hrvati.
– Sve češće aranžman u kućici u krošnji uzimaju kao poklon-bonove. Imali smo slučaj da su djelatnici iz jedne firme svojoj šefici na odlasku u mirovinu poklonili boravak u toj kućici – dodaje Stanišić.
I dok su turistički djelatnici na kontinentu navikli na stalnu “utrku” s vremenom koje gosti provedu kod njih i borbu za dan više, na Jadranu tih problema nemaju. Ondje gosti odlaze na više dana, no cijene koje ne prate uslugu, previsoke cijene u restoranima i trgovinama, zatim rad na crno, prevelik broj apartmana koji su nikli zadnjih godina, što je dovelo do daleko veće ponude od potražnje, uzeli su danak.
Na to je još lani upozoravao Mirko Bulić, predsjednik Hrvatske zajednice udruga obiteljskog smještaja, i sam dugogodišnji iznajmljivač iz Opatije.
Ponuda presuđuje, a ne cijena
– S obzirom na to da sam član niza turističkih organizacija, pratim turizam kroz razne kanale, kako lokalno, tako globalno. Moja predviđanja od prošle za ovu godinu pokazala su se točnima. Nisam htio izlaziti s postocima iako sam u jednom od medija rekao da ćemo doživjeti 30-40 posto minusa.
Vidjeli smo da se bježalo od te istine sve do polovice srpnja, a tada se priznao taj minus. Svatko tko imalo prati i poznaje turistička kretanja mogao je vidjeti stvarno stanje za ovu godinu, a napose davatelji usluga noćenja u turizmu. Na početku srpnja ima praznog smještaja 30 posto. Možete li povjerovati da se pojedini kapaciteti reklamiraju preko Crnog jajeta – kaže Mirko Bulić.
Smatra da u nekim segmentima ispada da nam se turizam, zapravo, događa. Osim, dodaje, kada su u pitanju veliki projekti koje rade destinacije, institucije i druge organizacije oslonjene na turizam na Jadranu.
– Stoga bih predložio da projekti za turizam ostanu otvoreni te se razvijaju sinergijom kretanja; političkom, socijalnom i ekonomskom. To se može postići manjim promjenama na lokalnom i državnom nivou. I moramo shvatiti da ništa više nije zauvijek. Sve se mijenja. Zadnje tri godine zemlje u okruženju, poput Grčke, Turske imale su probleme; kriza, terorizam, ali sada su opet in i u tome im pomaže država. Ulažu u resorte i gosti odlaze tamo. Moramo i o tome misliti. I u turizmu vlada potreba za cjeloživotnim učenjem i prestrojavanjem. I to na način da potičemo održivi razvoj u turizmu, da se rade ciljane dokapitalizacije, da se daju subvencije za brigu o okolišu, jednostavno treba i voditi brigu o destinacijskim kapacitetima – smatra Bulić.
Dodaje da cijena nikada nije bila upitna u odnosu na kvalitetu i ponudu.
– U nedostatku adekvatnih saznanja i nepoznatih kretanja te strahu od nelojalne konkurencije, kvalitetan sadržaj gubi na vrijednosti od samog pružatelja usluge. Zato dolazi do nerazmjernih cijena, ponuda postaje šarolika i gosti traže nemoguće stvari, od sniženja cijena, cjenkanja, pa i ucjenjuju u smislu “ako mi ne date jeftinije, dat ću vam lošu recenziju”, što se događalo jako puno zadnjih godina. Uz to, globalne agencije same nagovaraju iznajmljivače na akcije i tako se cijene formiraju tzv. licitacijom – navodi još jedan loš primjer pogubnosti razlike između ponude i potražnje Bulić.
On smatra da se u turizmu na Jadranu pokazalo da nema jedinstvenog stava o mnogo toga te da se sve svodi na ponudu i potražnju bez održivog razvoja.
– Trgovine u glavnim ulicama, uz plaže, dižu cijene u nebo u odnosu na druga prodajna mjesta koja su u blizini destinacije. U tim se skupim trgovinama čak prodaje i gotova hrana. Kamo ovakav način poslovanja vodi? Ugostiteljske objekte inspekcija zatvara za banalnu sitnicu, dok u trgovinama poslužuju i hvataju hranu golim rukama i to se tolerira. Busamo se u prsa da svatko radi svoj posao, pa onda pustimo da svatko radi ono za što je kompetentan. Tvrdim iz iskustva da za dolazak gosta u destinaciju nije presudna cijena. Presudna je destinacija, ponuda u destinaciji, marketing, brendovi, eventi, kulturna baština, wellness, zdravstvena ponuda, sportska događanja, gastronomija i cjelokupna ponuda kroz cjelogodišnje poslovanje. Naravno, trebaju nam uređene plaže, dobra gastronomija, ali mora biti reda. Hrvatska je turistička meka; ima čist zrak, čisto more, predivne šume, zelenilo, tradiciju u turizmu, arhitekturu, povijest, nacionalne parkove i parkove prirode, jedinstvenu gastronomsku ponudu, prekrasne biciklističke staze, uređenu cestovnu povezanost i puno toga. Naslušao sam se praznih fraza o tome da je obiteljski smještaj konkurencija, dok ti glasnogovornici imaju nižu cijenu skupa s polupansionom od iste ponude u obiteljskom smještaju. Nitko nikom nije konkurencija, osim sivog tržišta i sami sebi. Potreban je jedinstven nastup svih davatelja usluga u smještaju. Razjedinjenost nas je dovela do ovakvog stanja. To se vidi uvijek, posebno sada kada su nam se susjedi posložili. Smatram da nema opravdanja za loše poslovanje u ugostiteljstvu i turizmu. Nema opravdanja ni za loše cjelogodišnje poslovanje. Dosta je brojanja dolazaka, prolazaka i noćenja i postotka prihoda. Vrijeme je da počnemo brojiti prazne krevete – smatra Mirko Bulić.
Pogledajte i video Nugal plaža uvrštena među naljepših u Europi
Goste vam tjeraju I primitivni krezozubi trolovi koji se neznaju ponasati. Mladi naprimjer vecina je kul ali one starije generacije znaju biti odvratne. Eto danas na Pagu situacija...jedan slovenac parkiro trolu na "njegov" parking i dok slovenac trolu pokusa kulturno objasniti, da mu je taj parking netko prodao skupa sa apartmanom trol se dere, vristi, skace, je.e mu mater, da ce ga ubit I tako dalje...jednostavno kao da je upravo izasao iz sume. Eto..pa i da mu je greskom parkirao na taj "njegov" parking mogao je to provesti mirnije, dostojanstveno covjeku objasnit i to je to...Eto bas takvi krezozubi trolovi vam unistavaju ugled i brukaju zemlju (uz ljeve trolove druge sorte). Pozdrav iz Slovenije.