Tad je još postojala Jugoslavija i izbornik Dražen Jerković u jednom se trenutku zapitao što ćemo mi obući, na što je Miroslav Šutej uzvratio idejom da se pojavimo u kvadratićima.
Tako je nastao dres koji su tada neki posprdno nazivali stolnjakom. I tada sam se trudio uvjeriti sve da kvadrati trebaju postati naš vizualni identitet te da bi trebali biti veći. Tako je zapravo nastao naš dres koji se od tada oteo kontroli.
Već 1995. u Londonu naišao sam na knjigu “Dizajn u sportu” i u njoj je, kao primjer, naš dres s kvadratima bio prikazan čak četiri puta jer se slikovno toliko razlikovao od drugih pa je bio poseban. U svijetu nema dresa koji je poznatiji od zastave, osim u našem slučaju.
Time su sportaši najviše promovirali naš dizajn. No sad se događa da naš najprepoznatljiviji dres s kvadratima nose navijači, a ne igrači, pa se i u Rusiji dres nalazi na tribinama, a ne na terenu, na travi – kaže Ljubičić dodajući da je u prvoj, A verziji napravljen dres s crveno-bijelim kvadratima, dok je B verzija dresa s plavo-bijelim kvadratima.
Kvadrati vibriraju...
– No B verziju dresa nikad nismo koristili, čak ni napravili, što smatram pogrešnim. Jer kvadrati u tako različitim bojama vibriraju, veseli su, dinamični i osnova su vizualnog identiteta jer proizlaze iz hrvatskog identiteta.
Da je to bitno, vidi se i sad jer gotovo svi misle da u Rusiji igramo u jednobojnim crnim dresovima, što nije točno. Naši nogometaši nose dresove s crnom podlogom i tamnoplavim kvadratima, ali se oni zapravo uopće ne vide. U našoj zastavi i u našem identitetu nigdje nema crne boje pa kad već moramo mijenjati boje na dresu, onda je bolje da igramo u dresovima s plavo-bijelim kvadratima.
Nažalost, ta ideja nije zaživjela. Zapravo, svi bi hrvatski proizvodi i tvrtke trebali imati kvadrate u svom logu jer je vizualni identitet dio brenda. Zemlja bez vizualnog identiteta kao da ne postoji.
Trudim se da kvadrata bude što više, jer kvadrati su Hrvati, a Hrvati su kvadrati – zaključuje Ljubičić.
>> Vidina utakmica života: I to mi je prošlo kroz glavu, jer sam dovoljno lud
drAžan jerković