U svom oproštajnom intervjuu za Večernji list, veleposlanica Republike Kosova u Hrvatskoj, gđa Shkëndije Geci-Sherifi, govorila je o odnosu Hrvatske i Kosova, radikalizmu njezinoj zemlji, o pobjedi Donalda Trumpa te je otkrila kako je predsjednik Kosova Hashim Thaci intenzivno radi na tome da Hrvati dobiju svog zastupnika u kosovskom parlamentu. Između ostalog, govorila je o svom životu za vrijeme boravka u Hrvatskoj te zašto se zaljubila u Zagreb i Jadransku obalu.
Nije tajna da su kosovari priželjkivali pobjedu Hillary Clinton koja je obećala nastavak potpore Kosovu. Koliko bi pobjeda Trumpa mogla utjecati na odnose između Kosova i SAD-a i strahuju li kosovari da će im SAD okrenuti leđa s obzirom da je savjetnik Trumpa za vanjsku politiku Walid Fares kazao će Trampova administracija napraviti reviziju oko potpore Kosova?
Republika Kosovo cijeni izvanrednu podršku koje su SAD dale našoj zemlji u dugoj borbi za slobodu i neovisnost. SAD su neprestano i velikodušno podržale Kosovo bez obzira jesu na vlasti bile demokrate ili republikanci. Dok je administracija pod demokratama podržala kampanju zračnih udara odnosno humanitarnu intervenciju kako bi se spriječilo etničko čišćenje Kosova koje je rezultiralo oslobađanjem Kosova od Miloševićevog režima, bila je upravo republikanska administracija ta koja je 2008. godine prizala neovisnost Kosova. Narod i institucije Kosova, su posvećene njegovanju posebnog prijateljstva sa Sjedinjenim Američkim Državama i američkim narodom. Mi čvrsto vjerujemo da će podrška Kosovu ostati nepromjenjiva.
Vjerujte li da će jednog dana svi Albanci živjeti u jednoj državi pod okriljem Velike Albanije?
Republika Kosovo smatra Republiku Albaniju susjednom zemljom s kojom dijeli posebne odnose i ima opće bilateralne odnose. Obje zemlje vide svoju budućnost u Europskoj uniji zajedno sa ostalim zemljama regije u okviru velike europske obitelji.
Veliki broj radikalnih islamista sa Kosova pridružilo se terorističkom organizaciji Islamske države. Nedavno je u velikoj akciji kosovske policije uhićen veliki broj džihadista koji su pripremali terorističke napade. Strahuju li kosovari od tih džihadista povratnika?
Kosovski sigurnosni organi su najozbiljnije pristupili pitanje uključivanja Kosovara u terorističke organizacije. Mogu potvrditi da je u posljednjih tri godine pokazana velika politička volja da se Kosovo bori i usko surađuje sa svim relevantnim međunarodnim akterima u globalnoj borbi protiv terorizma. Kao posljedica toga, rezultati pokazuju da je Kosovo pokazalo veliku učinkovitost u borbi protiv terorizma najprije putem pripreme pravnog okvira koji zabranjuje učešće Kosovara na stranim ratištima i poslije toga uhičenja i suđenje više od 100 osumnjičenih za izravno učešće u ratu, novačenju, poticanju mržnje i ostalim dijelima koja utječu na organiziranju nezakonitih dijela koja su vezana uz terorizam. Izdavanje oko 70 naloga o uhičenju u jednom danu je pokazalo institucionalnu i državnu privrženost i utjecalo na povećavanju vjere građana u sigurnosne institucije.
Gotovo 90 % stanovništva Kosova se muslimani. Može li Kosovo ostati sekularna država?
Ustav Republike Kosovo određuje da je mlada republika sekularna i znajuči da se na Kosovu prakticirao tradicionalni islam, u potpunosti sam uvjerena da sekularnost na Kosovu nikada neće biti dovedena u pitanje. Albancima je povijesno nacija bila ispred religije. Uz to smo narod koji služi kao model za vjersku toleranciju i suživot ako se uzme u obzir da su u našem narodu prisutne tri vjere, muslimanska, katolička i pravoslavna.
Kako ocjenjujete suradnju na ekonomskom, političkom i kulturnom planu između Kosova i Hrvatske i da li bi ona mogla biti bolja?
Hrvatska je bila među prvim državama koje su priznale neovisnu državu Kosovo jer neovisnost Kosova služi miru i dugotrajnoj stabilnosti, regionalnom razvoju i drugim integracijskim procesima. Odnosi između Hrvatske i Kosova su izvrsni. Potpisano je mnogo bilateralnih sporazuma i još brojni čekaju da se potpisu. Hrvatska, kao dobar primjer uspješne tranzicije i integracije, ima mnogo stručnosti za ponuditi i to radi kroz kontinuiranu podršku i vođenje na različitim projektima i drugim oblicima suradnje za koje je Kosovo duboko zahvalno. Nedavno smo potpisali sporazum o kulturnoj suradnji između ministarstava kulture dok je kulturna i društvena razmjena između Kosova i Hrvatske postojala kroz povijest.
Foto: Rober Anić/PIXSELL
Ne smijemo zaboraviti doprinos Albanaca iz Kosova u domovinskom ratu. Oko 2800 Albanaca je sudjelovalo o ovom ratu, oko 2500 njih su bili dragovoljci, a njih 87 je položilo život za domovinu. Što se tiče gospodarske suradnje, tijekom mog diplomatskog mandata ovdje došlo je do realizacije niza sastanaka visoke razine i obje su se vlade složile unaprijediti gospodarske odnose, gospodarska diplomacija je također bila prioritet Veleposlanstva Republike Kosovo u Zagrebu. Organizirali smo gospodarske forume i na Kosovu i u Hrvatskoj uz učešće poslovne zajednice iz obje zemlje. Ove godine smo bili i zemlja partner Međunarodnog sajma gospodarstva, obrtništva i poljoprivrede Viroexpo 2016 u Virovitici. Puno se radilo ali moram naglasiti da se može i mora učiniti više u tom pravcu pošto postoje svi preduvjeti za takvo što.
Vjerujete li da će Srbija pod pritiskom međunarodne zajednice ipak priznati Kosovo kao preduvjet za ulazak Srbije u EU?
Mi vjerujemo u dobrosusjedske odnose i svakako da je to još jedan od uvjeta za članstvo u EU. U interesu je regije da je Srbija orijentirana ka EU i da će kao takva imati dobre odnose sa svim svojim susjedima. Dobra je vijest da je Srbija u prosincu 2015. otvorila prvo poglavlje u pregovorima. Moramo znati da približavanje EU ne znači jedino primjena reformi i investicije, već to donosi mir i prosperitet, vrijednosti koje je EU prigrlila. Mi vjerujemo i neprestano radimo na potpunoj normalizaciji odnosa Kosova i Srbiji sa nadom i vjerovanjem da će oni rezultirati priznavanjem nove realnosti. Istina je da priznavanje Kosova nije formulirano u pravnoj stečevini EU, ili u bilo kojem poglavlju ali ostali uvjeti kao što su određivanje granica, dobrosusjedski odnosi, integrirano upravljanje granicama i slično, na jedan ili drugi način vode ka tome.
Kakva je danas politička situacija na Kosovu, s obzirom da smo bili svjedoci napetih odnosa između vladajućih i oporbe što je često rezultiralo sukobima na ulicama i suzavcem u parlamentu?
- Nesporazumi između vlasti i opozicije predstavljaju znakove funkcionalne demokracije. Iako ono što se mora naglasiti za slučaj Kosova je činjenica da kada se radio o nacionalnim interesima, kao što su europske integracije, postoji apsolutni konsenzus cijelog političkog spektra i kosovskog društva općenito. Iako se radi o mladoj državi, konsolidacija institucija je sada poprimila potreban oblik. Očekivano je da opozicija ima oštrije stavove prema velikoj koaliciji i unutarnjim pitanjima Kosova.
Ipak, instuticije Kosova su dokazale da poštivaju pravnu državu, konkretan primjer toga je i poštivanje svih mišljenja ustavnog suda, uključujući i odlazak sa funkcije dva predsjednika, ali i uzimaju u obzir mišljenje o osnivanju Zajednice srpskih općina. Institucije Republike Kosova, ali i politički subjekti, u svim slučajevima su prihvatile i primjenile odluke Ustavnom suda i nastavit će ih primijeniti i u budućnosti kao najviše autoritet za interpretaciju Ustava.
Veliki problem Kosova i dalje je nezaposlenost. Priča se o velikoj stupnji korupcije i kriminala. Ima li kosovska vlada lijek za suzbijanje tog fenomena?
- Jedan od glavnih izazova za poslijeratno Kosovo svakako preostaje velika stopa nezaposlenosti. Uz postepeni ekonomski rast, primjećuje se da dolazi do osjetljivog napretka, ipak, visoka stopa neslužbenog gospodarstva nam onemogućava dobiti jasan realan pregled razine nezaposlenosti. Jedan od prioriteta ove vlade je bio i smanjivanje neslužbenog gospodarstva. Što se tiče pitanja korupcije, moram priznati da i Kosovo kao i druge zemlje regije, nije imuno na ovaj problem. Percepcija korupcije u Kosovu je široka i međunarodna izvješća i dalje to naglašavaju, još uvijek se mora puno raditi na tome.
Mora se naglasiti da su institucije privržene u borbi protiv korupcije, ipak, mora se još puno raditi na tome. Mora se naglasiti da su institucije privržene u borbi protiv korupcije zato što u suprotnom mogu izgubiti kredibilitet i podršku međunarodnih partnera, i svih onih koji misle uložiti svoj kapital u razvoj Kosova. Borba protiv korupcije je prioritet i to se mora shvatiti kao domoljubni čin. Osim vladavine prava, nema druge formule ili sredstva za gospodarski razvoj i demokratsku konsolidaciju države. U okviru napora za borbu protiv te pojave, kontinuirano se poduzimaju mjere koju uključuju hapšenja različitih službenika optuženih za korupciju i zločine, a još jedan pozitivan korak čija se primjena očekuje od siječnja 2017. godine je sustav elektronske nabavke (e-procurement) kao preventivna mjera za moguće koruptivne postupke.
Vlada Srbije nije prihvatila odluku vlade Kosova o rudniku Trepca. Vjerujete li da bi to pitanje moglo ponovno biti povod za sukob na sjeveru Kosova?
- Skupština Kosova je većinom glasova usvojila zakon o „Trepči“, čime se ono vraća u vlasništvo vlade i radnika. Vlada je pronašla optimalno riješenje za Trepču, rudni resursi su u vlasništvu Kosova. Navedeni zakon je izrađen kako bi se odredila budućnost Trepče koja če funkcionirati na osnovu pravila tržišnog gospodarstva. Stvaranje mogućnosti za investicije, povećavanje vrijednosti imovine i poboljšanje tehničko-tehnoloških uvjeta, kao preduvjet za revitalizaciju Trepče, su vitalna pitanja za socijalnu dobrobit radnika i opći javni interes. Dakle zakon o Trepči je u interesu Kosova i u interesu njenih radnika.
Mi smo narod koji služi kao model za vjersku toleranciju i suživot ako se uzme u obzir da su kod nas prisutne tri vjere, muslimanska, katolička i pravoslavna
Transformacija Trepče prema ovom zakonu je u interesu svih, u interesu gospodarskog razvoja zemlje i prije svega zajednica u mjestima gdje će Trepča operirati. Trepča je na teritoriju Kosova i njome mogu upravljati jedino institucije Kosova. Srpski predstavnici u institucijama Kosova su se suprotstavili ovom zakonu, i tražili su od Ustavnog suda Republike Kosovo mišljenje o njegovoj ustavnosti. Ustavni sud je potvrdio da zakon nije protuustavan i nakon odluke Ustavnog suda, predsjednik je potpisao ovaj zakon. Prema tome se mi nadamo da će srpski predstavnici u institucijama Republike Kosovo poštivati odluku Ustavnog suda.
Kako ocjenjujete suživot između Albanaca I Srba na Kosovu ?
Ustav Republike Kosovo je postavio visoke demokratske standarde garantiranja i zaštite osnovnih prava i sloboda građana, kao najnapredniji model demokracije. Ono se primjenjuje izravno na Kosovu i pruža manjinama zaštitu putem promicanja jednakosti u svim područjima ekonomskog, socijalnog, političkog i kulturnog života i putem stvaranja uvjeta za isticanje, očuvanje i razvoj kulture, vjere, jezika i tradicije.
Tijekom posljednjih godina, kao rezultat napretka u dijalogu između Kosova i Srbije uz posredovanje Europske unije (Bruxelles dijalog), primjećuje se pozitivna klima u promoviranju tolerancije i različitosti kod zajednica, dakle kod Albanaca i Srba Kosova. Integriranje četiri općina na sjeveru Kosova sa srpskom većinom u institucionalne strukture Kosova i povećano učešće kosovskih Srba u ovim institucijama su bitni pokazatelji međuetničkih odnosa. Osim toga, na središnjoj razini, vlada Kosova ima dva ministra i jednog zamjenika premijera iz srpske manjine. Trenutačno predsjednik države vodi konzultacije sa političkim strankama kako bi se započela izborna reforma i kako bi se dalje poboljšalo stanje manjinskih zajednica u Kosovu, predložio je da i hrvatska i crnogorska manjina imaju zagarantirano mjesto u parlamentu.
Nedavno je Kosovo dobilo svoj pozivni telefonski broj. Što to znači za kosovare?
Naša će država imati svoj prefiks kao i druge države i imat će puni suverenitet nad svojim telefonskim prefiksom, dok će se svi ostali kodovi koji su do sada korišten izbaciti iz upotrebe i to će svakako predstavljati još jednu gospodarsku dobit za Kosovo.
Završavate mandat i nakon više od tri godine odlazite iz Zagreba na novu dužnost. Kakav Vam je bio život u Zagrebu?
Ne mogu skrivati da se osjećam tužna što napuštam Zagreb. Provela sam više od tri sjajne godine ovdje. Zagreb je grad koji ima dušu. Nudi puno kulturnih događanja i iznad svega ima toplinu koja se ne osjeća drugdje. Ja sam uživala u svakom trenutku mog boravka ovdje i osjećala sam se kao kod kuće. Iako se veselim novim izazovima i mogućnosti korištenja u Ministarstvu vanjskih poslova iskustva dobivenog u dvije diplomatske misije, mogu potvrditi da ću uvijek osjećati nostalgiju za mojim Zagrebom.
Što će Vam ostati u dobrom sjećanju?
Redovne šetnje sa svoje dvoje djece. Prošetali bismo se svaku večer od naše rezidencije na Pantovčaku do trga Bana Jelačića, i dijelili naša svakodnevne iskustva na poslu i u školi i uživali u galerijama i ljepoti Zagreba a na povratku bismo se zaustavili u Orange na cheese cake za koji smo presudili da je najbolji u Zagrebu. Svakako ću se rado prisjećati kava sa prijateljima na Cvjetnom trgu i gradsku knjižnicu iz koje sam uzimala omiljene knjige kod knjižničarke u albanskom odjelu, iako sam tijekom svog boravka ovdje uglavnom čitala na hrvatskom. Šetnje parkom Zelengaj, Gornji grad, ljepote Jaruna i Sljemena, sve to će mi nedostajati.
Koja ste mjesta voljeli posjećivati?
Pošto se velepostanstvo nalazi na trgu Kralja Tomislava, preko puta hotela Esplanade, provela sam dosta vremena na radnim sastancima u hotelu 'Esplanade', u mjestu gdje, kako je to Krleža davno rekao, završava Europa a počinje Balkan (hahah). Tijekom diplomatskog rada se nađemo u dosta luksuznih mjesta i naši diplomatski prijemi su oglavnom održani u mjestima kao što su Mimara, Westin, Sheraton itd., ali svakako da sam u slobodno vrijeme uživala na kavi u Mileniumu i u slastičarni Zagreb čiji su vlasnici jako uspješni Albanci, i ne mogu izostaviti ni hrvatsku baklavu koju je patentirao naš albanski prijatelj Memi koju sam svim posjetiteljima s ponosom predstavila.
Češto sam odlazila i u restoran Sofra, i u kojem se u osim jako okusnoj hrani uživalo i u jednom dijelu sarajevskog duha uz sevdalinke i impresivnu bosansku različitost. Ne mogu ne spomenuti ovdje jako cijenje razgovore o filozofiji i politici sa starijim i jako mudrim hrvatskim prijateljima, pokojnim Ivom Hrvatom i dvojicom umirovljenih inženjera gdinom. Schmitbauerom i gdinom. Rajković koje sam imala sreću i čast upoznati preko mojih prijatelja gdinom. Isakom i gđom. Đudi Dauti.
Gdje ste ljetovali. ..na hrvatskoj ili albanskoj obali?
Svakako da sam tijekom svog boravka ovdje istražila hrvatske otoke i preljepu obalu. Svaki put kad bi kročila na neko novo mjesto, uvijek sam pomislila da je to najljepše mjesto da bi me potom očaralo sljedeće. Zaključila sam da himna „Lijepa naša domovina“ je u svakoj riječi vjerodostojna. Hrvatska je pravi biser. I albanska rivijera je jako lijepa. Ja imam mali stan u Durresu tako da najveći dio odmora provodim u Albaniji gdje se turizam razvija iz dana u dan.
Koja Vam je omiljena hrvatska hrana? Da li Vam je bolja Hrvatska ili albanska kuhinja?
Dolazim iz gurmanske obitelji u svakom smislu riječi. Suprug i ja smo dobri kuhari i hrana nam je strast, dok su i djeca išla na tečajeve kuhanja kada smo živjeli u Mađarskoj. Suprug se bavi pecanjem kao hobi i priprema ribu na izvrstan način. Što se tiče hrane, slobodno mogu reći da bolju pečenu janjetinu od one u Hrvatskoj nisam probala i ne mislim da ću probati. Ne bih usporedila naše kuhinje, obje su dobre na svoj način. Morska hrana u Hrvatskoj je nezamjenjiva dok je i tradicionalna kosovska hrana jako okusna.
Dolazite is jedne glazbene obitelji. Koji instrument svirate?
Moja je majka svirala mandoline i kao mlada učiteljica je nekada predvodila školski zbor. Prve note smo brat i ja naučili od nje, dok sam ja pohađala i osnovnu glazbenu školu za klavir, sviram malo i gitaru, dok moj brat osim što je jako dobar gitarista, on je jedan od najvećih kolekcionara gitara na Kosovu i šire. Moja je mlađa sestra gazbena pedagogodinja. Ljubav za glazbu sam prenijela i na svoju djecu. Kćer svira gitaru i klavir dok sin ide u glazbenu školu “Blagoje Bersa”, također za klavir. Tko pjeva, zlo ne misli.
Vi ste prva kosovska žena veleposlanica. Koliko su žene zastupljene u diplomatskom i političkom životu na Kosovu s obzirom na tradiciju?
Imala sam povijesnu privilegiju biti prva žena veleposlanica Republike Kosovo. Osnovala sam prvu kosovsku diplomatsku misiju u Budimpešti i radila sam uz veliki entuzijazam i volju. Zbog toga sam od mađarskog predsjedika Janoša Adera, dobila Križ srednjeg reda za rad u unapređivanju odnosa naših zemalja. Čast je i ponos služiti svojoj zemlji i osjećaš se još počašćenije i ponosnije kada te država u kojoj služih daje počast i nagradu. Što se tiče predstavljanja žena u diplomaciji i općenito u javnom životu, mi na Kosovu smo poduzeli značajne pozitivne korake kao što su na primjer zakon o rodnoj jednakosti, zakon protiv diskriminacije, zakon o obitelji i uveđenje kvota.
Ne smijemo zaboraviti doprinos Albanaca uz Kosova u Domovinskom ratu. Oko 2800 Albanaca sudjelovalo je u njemu, a njih 87 položilo je živote za domovinu
Ja se osobno ne zalažen za kvote i preferiram jednake mogućnosti i profesionalizam. Ne želim obavljati određenu funkciju samo da bih ispunila kvotu o rodnoj zastupljenosti. Ipak u slučaju Kosova kvote su se pokazale kao jako učinkovite što smo prešli iz predstavljanja motiviranom kvotama na predstavljanje zasnivanom na kvaliteti, kako na lokalnoj tako i na središnjoj razini. Kao što znate imali smo prvu predsjednicu u regiji, onda imamo predsjednice općina i ministrice ali i jako uspješne poduzetnice. Također i u diplomaciji imamo žene koje dostojanstveno i profesionalno predstavljaju države u utjecajnim europskim i svjetskim središtima.
Majka ste dvoje djece. Kako ste uspjeli uskladiti privatni i poslovni život?
Jednom mi je veleposlanik Izraela u Budimpešti rekao, zaposleni ljudi imaju vremena, i uvjerila sam se da je to potpuno istinito. Mi koji imamo puno obveza imam dojam da precizno planiramo vrijeme pošto ne gubimo niti jednu sekundu bespotrebno. Ja provodim kvalitetno vrijeme sa svojom djecom i pored dinamičnog rasporeda i brojnih aktivnosti. Vrijeme sa mojom djecom je za mene sveto i maksimalno ga koristim.
Da li Vam je teže biti diplomat ili roditelj?
Smatram da biti diplomatkinja i pored brojnih izazova je ipak lakše nego biti roditelj, zato što diplomate nisu kreatori politika već ih primjenjuju, dok je zadaća roditelja jako teška, delikatna i nosi veliku odgovornost. Nije dovoljna sam ljubav da bi se postalo savršenim roditeljem, odgoj djece je velika zadaća i posvećenost zato što ponekad kao roditelji i pored jako dobrih namjera možemo pogrešiti.
Prema tome uloga roditelja osim što predstavlja krajnju požrtvovanost zahtjeva i mudrost, oprez, intuiciju i naklonost. Moja je kćer ove godine započela studije u Francuskoj na prestižnom sveučilištu, Science Po. Kod nje sam uspjela usaditi želju za znanjem, poštovanje prema ljudima i osjećaj pravednosti i jednakosti. Ona je poliglot, govori albanski, turski, engleski, francuski, hrvatski i uči španjolski, i nadam se da će i ona biti dobar model i za svog sedam godina mlađeg brata
>> Albanski grad Trumpa proglasio počasnim građaninom
narko država i ništ više