Nakon kritike javnosti mijenja se popis naslova iz lektire

Nije problem ovog kurikula samo lektira: Činjenica je da se njime praktički ukida nastava gramatike hrvatskog jezika, što je nezamislivo i u jednoj normalnoj državi. Nastava gramatike trebala bi se, naprotiv, značajno povećati u odnosu na nastavu lektire, pogotovo u osnovnoj školi u kojoj bi trebala činiti većinu nastave hrvatskog jezika, tako da djeca ne izlaze iz OŠ nepismena. Tek u srednjoj bi trebalo povećati udio lektire u nastavi, i to biranim djelima koja spadaju u kanon obrazovanja i odgoja mladog čovjeka - a u što sigurno ne spadaju Tomić, Ferić i slični. Ali i ovo je samo jedna crtica u čitavom nizu primjedbi na taj kurikul.

Na FPZG djeca uđu kao hrvati s empatijom za žrtvu koju je RH podnijela i sa ogromnim znanjem iz vrhunskih gimnazija a izađu kao kvazi lijevo orjenirani sa empatijom za agresora. Pitam Vas što ih tamo uče i tko ihh tamo ući? Ista situacija je i sa filozofskim. To bi trebalo pročešljati vrlo ozbiljno i dovesti prave profesore koji će nepristrano i stručno predavati. Kako može jedan ugroženi Pupovac biti i saborski zastupnik i prof te imati novinu za koju dajemo jako puno novaca (9000000kn godišnje za jedne jedine novine) a za školstvo smanjivati?

Pa naravno. I ne znamo koliko plaćamo da nam mrzitelji svega hrvatskoga rovare iza leđa i pri tome jako dobro zarađuju. Tko zna šta će još isplivati po svim frontovima?

Lektiru treba mijenjati jer se generacijama čitaju iste knjige ali u školskom programu ima previše gradiva i udžbenika zbog zarade,a premalo vremena da učitelji i profesori vježbaju sa djecom pa su nam rezultati iz npr. matematike jad i bijeda,poražavajući.Posebno među srednjoškolcima gdje postoje razredi i sa prosjekom od 97% negativnih ocjena na testovima i gomilom poklonjenih 2 na kraju god.Gramatika očajna.

Štulića i Kantu Tomića hrvatskoj djeci u lektiru - stvarnost kao parodija na hrvatsku stvarnost - pa može onda i Mile Kekin i Severina ili nešto još subkulturalnije i bratstvojedinstvenije - kriterij amputacija hrvatskog identiteta ili živjelo nam "bratstvo i jedinstvo"

ništa čudno s bratstvojedinstvenom lektirom kao ni Koga financira HAVC- na popisu nema nikoga tko voli snimati filmove u svrhu zaštite hrvatskog nacionalnog interesa i identiteta nego sve sami “ugroženi” i jugonacionalisti koji vole antihrvatske filmove slati po festivalima kaoao hrvatske ono ala ti ga tko nas bre zavadi izjednačavanje bratstvo jedinstvo – financirao vlastitu kćerku to jest kćerku Hrvoja Hribara zatim kćerku Vesne Pusić prijateljicu Vesne Teršelić , Matanića, Brešana, Žbanićku, Ninu Violić … itd i sl a posebno je zanimljiv i nedavni slučaj Zrinka Ogreste, koji već godinama sjedi u Vijeću HAVC-a i sam je sebi odobrio dugometražni bratstvojedinstveni film “S one strane” u iznosu od 3.700.000,00 kn. Nakon godina velike ljubavi s Hribarovim milijunima, ponovo se želi umiliti desnici pozivajući Ivu Banca i Antuna Vrdoljaka na svoju premijeru u kino Europa.

Tko je kriv da hrvatska nezna koje knjige zavreduju a koje ne da se citaju. Gdje su hrvati bili kad se gubila istina tko i danas ima za rec a ne zna sto treba rec.

Pa kako je uopće moguće da netko spominje Jergovića, tomića i ostalu komunističko udbašku bratiju. Pa komunisti su veće ubojice od ustaša. Kako su jedni zabranjeni, a drugi odobreni? Ninistre sram te bilo? Ti si hrvat domoljub?

djelo 'zaveštani tetreb' nije na popisu lektire! kako je moguće da je takvo epohalno djelo izvan dosega naše djece? kako će oni u život, ako im šala, smijeh, nisu usađeni u dušu? kakva je ovo škola koja ne potiče kreativnost,st, razmišljanje, rad, nego tugu, jad, čemer, zavist, laž, krađu...? djeci se smanjuje broj sati prirodnih predmeta, a tovare im se društveni. baš me zanima u tržišnoj utakmici kolko smo mi produktivni sa likovnjacima, povjesničarima, arheolozima, humanistima, politolozima.... zamislite naš izvoz u kojem dominiraju knjige iz politike, humanizma, glazbe.... kina strepi pred nama. nije ni čudo da je pala u krizu, kad se ne može nadmetati sa ovakvim umovima iz rh.

Proteklih dana svjedoci smo “medijskog silovanja” od strane Hrvoja Hribara, HAVC-a i njegovih novinarskih plaćenika o “velebnim uspjesima” hrvatskog filma, koji se u stvarnosti sastoje od popratnog programa Berlinale-a i posebne kategorije beogradskog FEST-a, zvana “manjinska srpska koprodukcija”. Hrvoje Hribarr je inicijator, financijer i “duhovni vođa” grupe Kulturnjaci 2016. koju je na njegov nagovor pokrenula producentica Dijana Mlađenović (vlasnica producentske kuće Kinematograf d.o.o.), inače intimna prijateljica i partnerica Vesne Teršelič. Mlađenović je danima, počevši od kraja siječnja, e-mailovima huškala sve strukovne filmske i dramske udruge u Hrvatskoj i slala dokument pod nazivom “Javni apel Vladi RH protiv imenovanja Zlatka Hasanbegovića ministrom kulture”, čiji je pravi autor Hrvoje Hribar i koji se ne bori za antifašizam već jedino za svoju fotelju i opstanak svojih desetaka milijuna eura godišnje u nacionalnim i stranim koprodukcijama

Što onda jest kurikulum ako se sve može promijeniti? U ostalom pitam se kako su se neke evidentno neprimjerene stvari našle u kurikulumu? Jeli tu bilo nekog podmetanja, po sistemu ako prođe prođe? Djeca nam već danas iz škola odlaze nepismena nakon ovog kurikuluma odlazit će nepismena, neodgojena i zadojena nečim što s hrvatskim bićem veze nema!

Pa zar nisu ovu lektiru odabrali stručnjaci u nikad većem broju, za što im je bilo potrebno da potroše milione "kurikularnog" ministarstva.

u lektiru uvrstili jugoslavensku subkulturu a izbacili Marulića i Hektorovića -strava kao i cijeli mandat komunista i njihove ministrice nekulture pogledajte samo koga j HAVC financirao Evo gdje odlaze milijuni na portalu Dragovoljac.com - Autor I.Babić piše: "Prva na listiPrva na listi je Hribarova udarnica Nina Violić kojoj je najpoznatija uloga u karijeri ona Hribarove medijske patnice koju fantomski cyber desničari zlostavljaju. Naravno da je to tjednima ranije sve bilo izrežirano od Hribara, a Nina Violić će za tu "žrtvu" biti nagrađena debitantskim dugometražnim igranim filmom "Prašinica" (stari naslov: Obrnuta perspektiva) u iznosu od 3,5 milijuna kuna, koji je prijavila preko produkcijske kuće Spiritus Movens (firma je od HAVC-a inkasirala preko 10 milijuna kuna + dobila organizaciju inače nacionalnog festivala "Dani hrvatskog filma"). Tako se još jedna podobna glumica počinje baviti režijom i scenarijem i debitirati na pragu pedesetih godina.

I obavezno treba uvesti redovita predavanja o borbi protiv bullyinga i cyberbullyinga jer svaka škola ima ploču na kojoj piše nulta stopa nasilja i misle da su time sve riješili,učenike koje maltretiraju se proglašava ludima i štite zlostavljače...samo da školaa ne bi priznala kako ima problem.Kad srednjoškolka napada drugu učenicu,baca joj stvari u zid i viče da će je spremiti u grob..jer joj nije htjela prepustiti svoje mjesto u klupi...a ravnatelj,pedagoginja i razrednik roditeljima kažu da je ona samo divljeg karaktera i ne bi ništa loše napravila pa se sprdaju s napadnute učenice,šokira vas tolerancija odraslih na nasilje u školama.Posebno u malim sredinama ka šta je npr. Šibenik..sve rođe,kumovi,prijatelji,susjedi..ko će se zamirit..užas!

Kako je moguće da netko uopće spominje Štulića, i to još pod ozbiljno- Pa zašto nebi Thompson, on bar ima domoljubne tekstove pune ljubavi o Bogu i državi Hrvatskoj.

Jokiću, prestrašna je ova lakrdija i tvoja uloga u njoj!

Ako biste učenike pitali što oni žele, lijepo bi vam rekli da ne žele ništa i da bi se najradije igrali fejsbuka i ostalih mrežno-društvenih gluposti. Obrazovanje je tu da se učenike odgoji i pripremi za život, a čitanje i proučavanje pop-kulture je primjerenije za fakultet, jer ono traži nešto više poznavanja sociologije, psihologije, filozofije, kulturologije i ostalih "težih" humanističkih razmatranja. U krajnjem slučaju, u školskim klupama će se jedino i imati priliku susresti s nekim od klasika hrvatske i svjetske književnosti, dok će se sa Štulićem, Tomiće i ostalima ionako susretati na svakom koraku i kada paštetu otvore, oni će odnekuda iskočiti.

Pa neće nam lekturu u hrvatskim školama odredjivati ne-Hrvati!

Vidim da neki čitatelji stalno potežu argument koji glasi otprilike: "Tko je od onih koji traže povratak "Judite" u lektiru, zaista pročitao i razumio "Juditu"? Uzvratila bih protuargumentom (eto, "Juditu" sam pročitala vrlo temelito i proučila, ali pustimo to), uzvratila bih, dakle, protuargumentom: tko je od zagovornika uvrštavanja Zorana Ferića u školsku lektiru (radi se o djeci srednjoškolskog uzrasta, što znači da lekita ima i odgojnu funkciju), tko je zaista pročitao Ferićeva "Anđela u ofsajdu", koji je već dobar broj godina službena lektira? Dakle: „Gledajući svoje lice u zrcalu vode, zapitao se: „Tko sam ja? Tko smo mi? Što je povijest?“Umjesto odgovora, kroz njegov odraz proplutao je tajanstveni oblik. Ubrzo je u njemu prepoznao ono što stanovnici lagune poslije obilnih ručkova ispuštaju u kanale. Nakon toga izradio je, kažu, žig s motivom ljudskog izmeta i tu su amorfnu gvalju stoljećima utiskivali u ljudsko meso.“ Zoran Ferić; "Forma amorfa" (prva priča iz lektirne zbirke "Anđeo u ofsajdu") To je daklezaključni odlomak prve priče zbirke „Anđeo u ofsajdu“ Zorana Ferića. Jedna od priča u istoj zbirci je i „Dodir anđela“, čije prvo poglavlje nosi naslov „Zahodski anđeo“, a vokabular te priče obiluje raznovrsnim izrazima za fekalije – kako ljudske tako i životinjske, potom kolokvijalnim, da ne kažem vulgarnim, nazivima za spolni čin i ljudske genitalije i psovkama bez trunčice zadrške. Koje su usto književno nemotivirane. Pa ako netko misli da djecu i mlade ljude (koji će jednom odrasti u zrele osobe), treba tome poučiti, kako bi time „obogatili“ svoj rječnik – dobro. Sastavljači kurikularnog lektirnog popisa očito su uzeli u obzir da su školska djeca veliki književni znalci, pa će uočiti sve književne vrijednosti Ferićevih (ne)djela, i obogatiti svoj rječnik navedenim izrazima. Također će naučiti da čovjek- pojedinac, kad pogeda u „zrcalo“ i zapita se: „Tko sam ja? Tko smo mi? Što je povijest?“, dobiva odgovor: fekalija. To je odgovor koji na središnja moguća pitanja o čovjekovoj biti i opstojnosti ljudske zajednice, nudi Zoran Ferić. Dakle, treba ga staviti u lektiru da cjeca na vrijeme nauče da ni oni sami, ni ljudski rod, niti povijest, a niti budućnost, nisu ništa više od – fekalije. To je bit i poruka cijelog Ferićeva opusa. I to je novi - kanon.Dakle, ako sastavljači predmetnog kurikuluma za hrvatski jezik i književnost žele da se djeca svemu tome (dodatno) pouče u školi (kao da već nisu na ulici), i ako su roditelji s time suglasni - dobro. Da roditelji malo prolistaju što im djeca čitaju, možda bi se i zapitali... A što je s roditeljima koji se ne slažu s takvim pristupom, i ne žele da da im djeca uče u školi, službeno, rječnik koji neću doslovno navoditi (jer to nije i moj rječnik), a koji imalo pristojniji ljudi smatraju prostaštvom? Hoće li morati birati između toga da nagovaraju djecu da ne čitaju propisanu lektiru i ne ispunjavaju dužnost, i, s druge strane, ispunjavanja dužnosti i čitanja štiva iz kojeg se privikavaju na vulgarne izraze, psovku i svjetonazor koji sve, baš sve vrednote svodi na - fekaliju (doslovno i metaforički)? To se proglašava kanonom... Dok "Juditu", u čijem je predgovoru njezin autor Marulić 1501. godine napisao da je "u versih harvackih složena" - izbacujemo, da nastavnik ne bi morao objašnjavati kako je to i zašto jedan Splićanin 1501. godine spomenuo te "verse harvacke" - i postigao ugled u cijelom tadašnjem zapadnom kulturnom krugu. Nije problem samo u dijelovima kurikuluma, može se "rezati" i krpati", problem je u cjelini i u cijelom timu zaduženom za tu reformu.

Povjest jednog naroda normalne suverene drzave,se mjenja desetoljecima,ili stoljecima,a ne tjednima ili godinama,jer je to nemoguce i zbunjujuce.