Razilaženje u pogledu na način na koji ubuduće treba usmjeravati političko djelovanje stranke Snaga, "produžene ruke Udruge Franak u Saboru", kako je zovu "frankeri", doveo je do raskola među vodećim ljudima udruge. Nakon višemjesečnih neuspješnih pokušaja da nađu zajednički jezik, sukob je nedavno kulminirao suspenzijom Denisa Smaje iz Upravnog odbora Franka.
U obrazloženju je navedeno da je razlog suspenzije samoinicijativno dogovaranje i odlazak na sastanak s ministom financija Zdravkom Marićem te prozivanje Srđana Kalebote, odvjetnika i člana Nadzornog odbora Franka, za sukob interesa, čime je pred drugim aktivistima prikazan kao nemoralan i koristoljubiv čovjek. Odluka o suspenziji donesena je izjašnjavanjem članova udruge na internoj mailing listi aktivista.
- Denis Smajo suspendiran je po odluci Nadzornog odbora Udruge Franak, ali nakon provedene demokratske rasprave unutar aktivista koji su većinski odlučili o suspenziji zbog toga što je solirao u komuniciranju s ministrom Marićem te zbog toga jer je optužio određene članove za sukob interesa. Njegov izlazak u javnost jest čin čovjeka kojem je važnija njegova slika, nego interes onih koje zastupa Franak - prokomentirao je Goran Aleksić te dodao da će Franak i dalje raditi na kvalitetnoj pripremi za tužbe CHF dužnika, što im je jedini prioritet.
Ni Smajo ne štedi Aleksića:
- Pozvao sam ljude u sukobu interesa na neopozive ostavke jer su napravili veliku štetu ugledu Udruge Franak. Tražio sam i da se Goran kao politički akter i saborski zastupnik odmakne od Udruge u kojoj je uspio preko svojih ljudi preuzeti vlast. Ako podnesu ostavke, vratit ću se u Udrugu i dalje nastaviti posao uz ljude koji i do sada nikada ništa nisu tražili za sebe. A Goranu želim puno sreće u Saboru - poručio je Smajo.
Kao vrlo heterogena skupina, sastavljena od članova koje je povezivao primarno interes vezan uz kredite u švicarskim francima i poslovne politike banaka, Udruga Franak početno je definirala da će politički angažman Snage biti usmjeren isključivo na to, a o pitanjima o kojima se Aleksić kao saborski zastupnik trebao izjasniti, odlučivalo se na drugoj internoj mailing listi sastavljenoj od članova Udruge zainteresiranih za politički angažman.
S vremenom su se pojavila mišljenja da se, ako namjeravaju rasti kao stranka, politički aktivni članovi, ponajprije Aleksić, moraju izjasniti i oko drugih, često svjetonazorskih tema, također nakon odluke većine članova s mailing liste zainteresirane za političko djelovanje. Smajo i njemu naklonjeni članovi tome se protive, Aleksićevi su poklonici za tu opciju.
Dio koji se odnosi na sukob interesa adresiran je na Kalebotu jer je i on kao odvjetnik na popisu odvjetnika čije kontakte proslijeđuje Franak članovima koji podnose tužbe. Smajo se protivi formiranju popisa odvjetnika koji imaju svojevrsnu preporuku Udruge jer strahuje od zlouporaba, dok Aleksić smatra da je upravo to način zaštite članova od mogućih odvjetničkih apetita u sporovima.
Zbog sukoba koji je, uvjetno rečeno, sveden na frakcije podijeljene između dva najistaknutija člana, trpi članstvo jer se reputacija udruge koja iza sebe ima opipljive rezultate nastale njihovim zajedničkim radom, javnim raskolom srozava.
Ovo nije prvo razilaženje u sedam godina djelovanja Franka; već ih je bilo, a jedan od većih također je iniciran sukobom oko potrebe političkog angažmana. Od osnivača Udruge danas gotovo nitko nije ostao u vodstvu, no opstali su temelji koje su postavili kako bi pravnim putem osigurali zadovoljštinu oštećenih klijenata banaka. Koristi koje su donijeli svojim članovima još uvijek su višestruko veće od šteta koje im nanose reputacijskim krizama. Dobro bi bilo da shvate kako je smisao Udruge da tako i ostane.
dok Aleksić sjedi u saboru i pokušava privatizirati udrugu, Smajo gasi požare u Air tractoru i pokušava i dalje rad udruge održati transparentnim i otvorenim.