Delikroat. Pod tim imenom Marija Harapina, 38-godišnjaka iz okolice Zaprešića, poznaju Austrijanci, točnije Bečani. U tom je gradu ovaj kuhar u elitnoj trgovačkoj ulici Neubaugasse otvorio trgovinu u kojoj prodaje isključivo hrvatske proizvode. No ne one koje iz tvornica izlaze u velikim količinama, nego delikatese s malih OPG-ova i iz proizvodnji koje se ne mogu naći ni na policama hrvatskih supermarketa. Prostor u kojem ih prodaje opremio je slavonskim hrastom, mušterije dočekuje uz pršut, sir, maslinovo ulje i vino, pa je Bečane, koji vole ljetovati u Hrvatskoj, time “kupio” vrlo brzo. Oni su mu, naime, većinski i najbolji kupci.
– Naši ljudi mogu iz Hrvatske nabaviti razne proizvode, tako da oni uglavnom ne kupuju u mojem dućanu, koji sam nazvao “Delikatessen aus Kroatien”. Austrijanci, pak, uopće ne gledaju cijenu. Ako je kvaliteta robe dobra, platit će je. Ako žele najskuplji sir, oni će uzeti tek pet dekagrama, ali će si ga svakako priuštiti – govori Mario Harapin dodajući da je Austrijancima najbitnije da proizvod ima oznaku “bio” jer se nastoje zdravo hraniti. Da bi došao do ovoga što danas ima, morao se zadužiti, prvo vrijeme sa suprugom Mateom spavao je kod njezina brata na kauču, živjeli su s minimalnim sredstvima, a tek nakon godinu dana uspjeli su unajmiti stan od 40 kvadrata. Danas imaju i 2,5-godišnjeg sina Erika. Kad ga se pita je li požalio što se upustio u tu avanturu, kaže: “Barem tisuću puta”.
Obrt otvorio za 15 minuta
– Otvorio sam prvi dućan takve vrste i, da je to lagan posao, svi bi ga radili. Kad sam počeo s poslom, više ih je krenulo mojim putem, no gotovo svi su kapitulirali. Ovo zahtijeva puno rada, objašnjavanja, logistike, strpljenja... Hranu volim, zapravo sve što je rađeno ručno, s nekom osobnom notom, zato u dućanu i prodajem većinom proizvode manjih proizvođača – govori Mario Harapin, koji je prvih pet godina nakon što je završio školu radio u Hrvatskoj kao kuhar i završio specijalizaciju u struci. Radio je i kao konobar, voditelj restorana, voditelj pogona prerade rajčice.
– Dok sam to pokušavao prodati u Austriji, uvidio sam da nema dobrih hrvatskih proizvoda, tj. delikatesa, dok se roba masovne proizvodnje, poput keksa Domaćica, Kutjevačke graševine ili Vegete mogu naći – kaže Mario Harapin, koji je u Beču obrt otvorio 2014. Za to mu je trebalo 15 minuta.
– Otišao sam u gospodarsku komoru, otvorio obrt bez centa ulaganja i počeo raditi – govori Mario dodajući da je prvo istražio navike Austrijanaca. Učinilo je to tako što je počeo prodavati delikatese prijatelja i poznanika po tržnicama Beča.
– To je bio stvarno mukotrpan posao. Svaki dan utovar-istovar robe, stolova, šatora... stajanje cijeli dan, stalno ovisiš o vremenu... – govori Mario Harapin i dodaje da mu je trenutačno najveći hit u trgovini crni češnjak OPG-a Kralj, a dobro se prodaju i sokovi te sirupi Agropošte.
– Posao nam lagano prerasta naše mogućnosti tako da ćemo ubrzo zapošljavati – govori Mario. On je tek jedan vlasnik trgovine s hrvatskim proizvodima koji osvajaju strance diljem svijeta. Hrvatski gastrodoživljaj nude i u dućanu Ivana Špehara u Sydneyu. On, naime, drži jednu od najpopularnijih trgovina u tom australskom gradu. Prvo ju je otvorio kao mesnicu, da bi poslije proširio asortiman proizvoda. “Ivan’s Butchery” prostire se na petstotinjak kvadrata, a osim raznih vrsta mesa, u što su uključeni i ćevapi, nudi i ajvare, marmelade, hrvatske slatkiše, začine, zamrznute bureke... U dućanu radi Ivanov sin Joe, koji bi trebao preuzeti obiteljski posao, te unuke Michelle, Lana i Nikki. U dućanu je rado viđen i najmlađi član obitelji, Lanina kći Zara.
– Ćevapčiće i salame ručno radi djed, inspiriran okusima kojih se sjeća iz svoje rodne Hrvatske – govori Nikki, dodavši da im kupci lude i za ukiseljenim krastavcima i paprikama, Napolitankama, a hit je i, kako kaže, “kiseli kupus for sarma”. Kod njih kupuju Hrvati, ali dolaze i Talijani, Rusi, Englezi, Irci, Australci...
– Dolaze i oni koji žive izvan Sydneya. Neki ljudi putuju dva sata svakih nekoliko mjeseci kako bi upotpunili zalihe s hrvatskim proizvodima. Najbolje je kad nagovorimo nekoga tko nije nikada probao hrvatske delicije da ih proba. Uglavnom im se svide i vrate se po još – kaže Nikki Špehar. Koliko je trgovina popularna u Sydneyu, govori i činjenica da je Ivan bio glavni “glumac” priloga australske TV emisije SBS Insight, a često ga, kaže, zaustavljaju kupci koji kod njega kupuju više od trideset godina. Ivan Špehar preselio se u Australiju 1965. godine i već tada otvorio trgovinu u kojoj danas rade tri generacije obitelji.
– U dućanu sam počela raditi s 11, 12 godina, tijekom školskih praznika. Već tada gulila sam jezike i pilila svinjske glave. Na bolovanje ne idem jer moji odmah vide “muljam” li ili ne – objašnjava Nikki. U Dublinu je, pak, dućan s najuspješnijim hrvatskim brendovima otvorio Osječanin Igor Marjanović, i to prije četiri godine. Trgovinu je nazvao “Danube”, odnosno “Dunav”.
– Mušterije koje kupuju kod nas su 90 posto osobe iz naših krajeva, jako malo Iraca ili drugih nacija. Više je razloga za to, kao prvo, visoke proizvođačke cijene u našim tvornicama, zatim skup transport, a i ambalaža naših proizvoda zaostaje za zapadnim trendom. Zato se u Irskoj najviše kupuje hrana iz Poljske, koja je puno jeftinija – govori Igor Marjanović, koji je više od 15 godina u Irskoj. Po hrvatske proizvode u New York, točnije tamošnji kvart Astoriju, dolaze i iz susjednih američkih saveznih država, poput Connecticuta, New Jerseya i Pennsylvanije.
Ondje trgovinu Euromarket drži Panayiotis Menikou, podrijetlom s Cipra. Njegova trgovina na području New Yorka u ponudi ima najveći broj proizvoda iz Hrvatske pa tako, uz Frankovu kavu i Kraševe Napolitanke, Životinjsko carstvo te čokolade Dorina, Amerikanci ondje mogu kupiti i Zvijezdino suncokretovo ulje, Podravkine čajeve i ajvar... Najprodavaniji proizvod je Vegeta, a na ideju je došao kad je prije tridesetak godina otvorio dućan s proizvodima s Cipra pa su ga kupci počeli ispitivati može li uvesti i robu iz njihovih rodnih zemalja.
Ništa bez “blind tastinga”
Kod njega kupuju podrijetlom Hrvati, dok su upravo oni najlošiji kupci u londonskom “Taste Croatia”. Hrvati su, kaže vlasnica te trgovine Ana-Marija Volarić Stewart, najveći kritičari, a kupuju kod njih i ljudi iz Malezije, Singapura, s Bliskog istoka, iz Brazila, Kine, SAD-a, Kanade...
– Zapravo, iz cijelog svijeta. Azijati, primjerice, vole naše proizvode s tartufima – govori Ana-Marija, koja hrvatske specijalitete nudi zajedno sa suprugom Chrisom. Doselila se u London prije 20 godina i ondje ostvarila karijeru menadžera u najvećim osiguravajućim tvrtkama. “Taste Croatia” je na londonskom Borough Marketu, tržnici koju godišnje posjeti više od dva milijuna ljudi. Poznati dinarski sir koji drže na policama tako je jednom prilikom u trgovinu “doveo” i princa Charlesa te njegovu suprugu Camillu. U šetnji Borough Marketom zastali su da bi kušali sir koji je tada bio na degustaciji, a čim ga je stavio u usta, princ se počeo raspitivati o podrijetlu kulena, čokoladnih namaza iz Dalmacije, džema od smokava i drugih hrvatskih proizvoda. Da bi se proizvodi uopće mogli prodavati na Borough Marketu, moraju proći tzv. blind tasting, odnosno moraju ih odobriti kuhari londonskih restorana.
