Nekoliko dana trajale su nedoumice tko će biti novi ministar obrane, u igri je bilo nekoliko znanih imena, no kada je izbor pao na Marija Banožića, čije bi se službeno imenovanje trebalo dogoditi u ponedjeljak, to je izazvalo šok u vojnim krugovima. Šokirani su navodno bili čak i u institucijama HDZ-a, no taj su šok HDZ-ovci radije potiho podijelili s novinarima, ne ufajući se baš svoje stvarno mišljenje kazati svom pobjedničkom šefu Andreju Plenkoviću.
Novi/stari premijer povukao je riskantan potez jer se još nikad nije dogodilo da na čelo jednog od najvažnijih državnih ministarstava bude postavljen “no-name” igrač, što Mario Banožić jest, bez obzira na to što se okušao na mjestu ministra državne imovine. Iz političke anonimnosti u kojoj je taj 40-godišnjak djelovao kao čelnik državne uprave u Vukovarsko-srijemskoj županiji, prije godinu dana katapultiran je u Zagreb i postao ministar. Sada je taj isti katapult opet proradio. Ili je Banožić novi hrvatski vunderkind ili je, kako kažu njegov politički proteže, slavonski stranački oligarh Čuljak jako zadužio Plenkovića pa mu se ovaj revanširao.
Službeno, u HDZ-u očekuju da će se Banožić snaći na novom poslu te tvrde da će u savladavanju MORH-ovih prepona imati pomoć starijih i iskusnijih, posebice Tome Medveda. A priori podrška stiže i s lijevog političkog spektra jer je njima važno da MORH, kako kažu, preuzme civil. Vojska bi radije na tom mjestu vidjela nekog iskusnijeg, nekog iz svog ratničkog bratstva, koji je prošao Domovinski rat i koji se “razumije” u vojsku. No vojnici se ovdje ne pitaju i ne treba sumnjati u njihovu profesionalnost jer su već istrenirani bez javnih primjedaba prihvaćati političke odluke.
Do sada je o svom postavljenju Banožić dao tek jednu izjavu, nešto u stilu da su za to mjesto važne tri stvari – da imaš dobar izborni rezultat, da si bio solidan na poslu i upravljanju i da imaš podršku mandatara. Jasno je pak da su u njegovu postavljanju bile važne druge tri stvari – da ima potporu Plenkovića, da ima potporu Plenkovića i da ima potporu Plenkovića.
Potpuno je pak jasno da je njegovim postavljanjem Plenković odlučio promijeniti dosadašnju paradigmu da MORH, koji je ključan za nacionalnu sigurnost, mora voditi političar ili bivši vojnik koji se dokazao u Domovinskom ratu. Vrijeme je za novu generaciju i možda se vodio logikom da u takav kompleksan sustav koji je desetljećima bio bremenit raznim, pa i korupcijskim aferama, postavi osobu još time neokaljanu. S time da teza da umjesto ratnika na čelo ministarstva napokon dolazi civil nije uopće točna. To je predrasuda. Od dosadašnjih 15 ministara obrane samo su četiri bili bivši vojnici – redom, SDP-ov general Martin Špegelj, HDZ-ov general Pavao Miljavac, SDP-ov brigadir Ante Kotromanović i HDZ-ov general Damir Krstičević. MORH su, dakle, pretežito vodili civili. No uvijek je bilo važno da na to mjesto dođe osoba sa znanjem i vrlo jakim autoritetom. Kako Banožić nema vojnog znanja, niti je još izgradio autoritet, jasno je da će to morati posuditi.
Autoritet, istina, posudit će od premijera Plenkovića, no znanje i iskustvo može steći samo izravno, od nekog posebnog savjetnika, te će stoga izbor takve osobe koja je u MORH-u “doma” za novog ministra biti presudan. Koliko je težak zadatak pred kojim se Banožić nalazi, možda najbolje ilustrira slikovita usporedba kojom u vojnim kuloarima komentiraju njegov dolazak, gdje ga uspoređuju s pilotom male turističke Cessne koji je dobio naredbu da preuzme pilotiranje putničkim Airbusom. Njegovo postavljanje predstavlja i emotivni raskid s generacijom zapovjednika gardijskih brigada koji su bili upečatljivi ministri obrane, no koji, pokazalo se, premda su HV-u željeli najbolje, ipak nisu uspjeli odraditi veće tehničke i tehnološke pomake u modernizaciji Hrvatske vojske. Njihovi kritičari sada će reći da ratnici nisu imali dovoljnog specifičnog znanja, da, primjerice, odrade uspješnu nabavu nove borbene eskadrile, dok će drugi imati razumijevanje i kazati kako su se dobro snalazili u uvjetima nedostatka novca i političke volje da se u HV jače investira.
Banožića će u sektoru dočekati posložena profesionalna vojska, ali i MORH-ova nadogradnja, koja je u lošijem stanju, gdje razni lobistički krugovi stalno proizvode nered u procesu nabave i zbog kojih je modernizacija spora i neadekvatna. Novi ministar odmah će morati pronalaziti odgovor idemo li u nabavu oklopnjaka Bradley, hoće li se oni modernizirati u Đuri Đakoviću, nastavlja li se na jesen nabavka eskadrile i – ono najvažnije – ima li Hrvatska odgovor na strelovito jačanje vojske Srbije, gdje smo izgubili ravnotežu.
To nisu nikakvi ratnici, već branitelji hrvatske domovine, to je velika razlika. I nije vrijeme da netko drugi vodi njihovo ministarstvo. Kao da daš pekaru da vodi poštu ili poštaru da vodi slastičarnu. Branitelji najbolje znaju kako je braniteljima. Dobro je malo manje gledati akcijske filmove, a više zaviriti u Arhiv Domovinskog rata, kada dajemo ovakve nazive - ratnici, nevjerojatno