Akademika Vlatka Silobrčića ministar obrazovanja Vedran Mornar smijenio je s mjesta predsjednika Povjerenstva za znanstveno istraživačku djelatnost, a nedavno i iz Upravnog vijeća Instituta Ruđer Bošković. Zbog čega, zanimalo nas je.
– Točan je odgovor – ne znam. Naslućujem da gospodin ministar nije usvojio poznatu misao: ako se on i njegov savjetnik/savjetnica u svemu slažu, jedan od njih je suvišan.
Iritiram ih desetljećima
Kakvi su bili novi kriteriji za dodjelu novca izdavačima časopisa?
Novi kriteriji osnivali su se na dvama načelima: objavljeni časopis mora biti dostupan svjetskoj znanstvenoj javnosti i novac poreznih obveznika treba racionalno trošiti. Više o tomu možete pročitati na mrežnoj stranici www.rifin.com/O znanosti u RH/Moguća politika sufinanciranja znanstvenih časopisa u RH. U tom sam tekstu napisao svoja razmišljanja o tom predmetu. Inače su razrađeni kriteriji bili cijelo vrijeme prikazani na mrežnoj stranici Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta RH, do prije nekoliko dana.
Smijenjeni ste i iz Upravnog vijeća IRB-a, kojim ste se to moćnicima zamjerili?
Načelno rečeno, zamjerio sam se svima onima na koje sam (ne samo ja nego i tijela u kojima sam predsjedao!) želio primijeniti kriterije vrednovanja u znanosti koji su uobičajeni u svijetu, dakako, znanstveno razvijenom. Imena vam ne mogu dati jer nisam bio prisutan u razgovorima u kojima se planirala moja smjena. Premda ta imena znam jer ih takvim svojim načelima iritiram već desetljećima. To su moji stari poznanici!
Rekli ste da su pojedini časopisi dobivali neracionalne iznose. Koji?
U tome su se posebno isticali stanoviti časopisi iz humanistike. Bilo bi dobro da od Ministarstva dobijete točne podatke o svotama sufinanciranja u godinama prije 2012.
Znate li vi te iznose?
Znam da su bili višestruko veći od onih koje bi dobili prema novim kriterijima.
Koliko veći?
Maksimalan iznos prema novim kriterijima bio je 200 tisuća kuna, a neki su dobivali nekoliko puta više.
Je li riječ o časopisima i ljudima koji su vezani za Filozofski fakultet?
Da, to je pretežno vezano uz humanističke časopise, a osim na Filozofski fakultet nešto je vezano za Pravni fakultet i Hrvatske studije.
Ciljano “osvježenje”
Zašto ste u svom mandatu smanjili broj financiranih časopisa sa 214 na 158?
Pravi razlog je to što je Povjerenstvo smatralo da znanstveni časopisi, oni koji se u RH sufinanciraju iz proračuna, moraju ispunjavati osnovnu svoju funkciju: da donose znanstvene sadržaje koji bi se prezentirali znanstvenoj javnosti. Pri tome postoje jasna “pravila ponašanja” kojih se treba držati da bi novac poreznih obveznika bio racionalno potrošen. Osobno mislim i to da hrvatska znanost nema potencijala da “proizvodi” toliki broj relevantnih znanstvenih časopisa.
Jeste li o svojoj smjeni razgovarali s ministrom Mornarom? Kako i od koga ste za smjenu doznali?
Nitko me nije zvao na razgovor. Dobio sam poštom odluku o smjeni bez obrazloženja. Uostalom, tako je bilo i sa smjenom u Upravnom vijeću Instituta Ruđer Bošković. Jedina je razlika što sam ovaj put dobio i pismo zahvale, pretpostavljam za “dobro obavljen posao”...
Što sada očekujete, kakve kriterije, koje ljude u Povjerenstvu?
Koliko znam, sve se već zna. Zanimljivo je “obrazloženje” Ministarstva da je smjena nas trojice obavljena radi osvježenja Povjerenstva. Zanimljivo je zato što su smjenom zahvaćeni članovi Povjerenstva koji su to postali 2012. godine, a ima članica/članova koji su u Povjerenstvu znatno duže. Dakle, ciljano osvježenje.
>> Mornar unaprijed planira izgubiti 10 milijuna kuna
Kad je u pitanju društveno i humanističko područje u Hrvata, iz osobnog uvida mogu reći kako dobar dio onoga što se objavi u hrvatskim znanstvenim časopisima (uz izuzetak nekoliko uistinu profesionalno i kvalitetno uređivanih) predstavlja najobičnije intelektualno smeće koje nitko niti čita niti citira. Takvi "uradci" jedino služe za napuhavanje bibliografija i za često problematična (ponekad i otvoreno protuzakonita) napredovanja njihovih autora do većih zvanja i plaća na teret osiromašenih poreznih obveznika. U hrvatskim društvenim i humanističkim - često samo nominalno - znanstvenim časopisima može se naći uistinu svega: od bavljenja dosadnim, nebitnim i zastarjelim temama, prežvakavanja davno poznatih činjenica, metodološke nekompetencije, lažnih i nepotpunih fusnota, plagiranja sebe i drugih, površnog amaterizma, skribomanije, da o polupismenosti pojedinih autora i ne govorim. Kad je u pitanju tzv. loša znanost, jedna od najgorih ustanova upravo je Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, konkretno njen Razred za društvene znanosti. Tamo vlada takav samodopadni nerad da dobro potkoženi i preplaćeni akademici svih ovih desetljeća još nisu stigli ni preimenovati njegov zastarjeli naziv, premda je isti razred mjerodavan ne samo za društvene već i za - ipak za nijansu ozbiljnije - humanističke znanosti. Za pojedine tamošnje "časne starine" sasvim je npr. normalno da se kao glavni urednici i recenzenti rukopisa u tim nominalno znanstvenim Akademijinim časopisima uopće ne zamaraju čitanjem pristiglih rukopisa, da i ne govorim o olakom supotpisivanju recenzija. Činjenica da je takvo što najstrože zabranjeno među etičnim znanstvenicima, njih očito nimalo ne dira. Osobno sam u više navrata svjedočio i fiktivnom uvrštavanju imena stranih znanstvenika u "međunarodno" uredništvo jednog Akademijinog časopisa, premda isti nisu ulagali ni sekunde svoga vremena u urednički rad. Osobito je indikativno da je Razred za društvene znanosti HAZU nedavno na svoje čelo postavio akademika Franju Š., za koga bez ustručavanja i grižnje savjesti mogu reći da je najobičniji delinkvent u znanstvenom sustavu. Osim što ga je pred par godina jedan njegov kolega i dominikanski subrat javno teško optužio za intelektualnu krađu i druge "nepodopštine" (usporedi: 'Književna revija', br. 4, MH Osijek, 2009.), isti je akademik Franjo Š. kao voditelj Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru i (ne)odgovorna osoba, zajedno s još nekoliko vlastitih pajdaša i klijenata, proteklih godina sudjelovao u više protuzakonito provedenih natječaja za izbor na radna mjesta i u znanstvena zvanja pojedinih stranački, rodbinski i zavičajno podobnih "djelatnika" (to - gle čuda - uključuje i sadašnjeg upravitelja Zavoda, borbenog hadezeovca i lažnog doktora znanosti Zlatka B., nedavnog predgovornika na predizbornom "kolindanju" u Zadru). Time su državni proračun RH odnosno porezne obveznike oštetili za više milijuna kuna. Za ovakva kaznena djela zlouporabe položaja i trgovanja utjecajem predviđena je inače zatvorska kazna, pa bumo vidili kaj bu reklo "slavno" Državno odvjetništvo... Smatram da se zaraženi hrvatski znanstveni i visokoobrazovni sustav može pročistiti od klijentelizma, nepotizma i kriminala te dovesti u etičke i zakonite okvire jedino političkom prisilom, no to se zasigurno neće dogoditi dok god korumpirani HDZ i SDP (kao bratski nasljednici SKH i provoditelji krimisocijalizma) budu imali presudan utjecaj u vlasti.