O spajanju Ine i MOL-a razmišljalo se još potkraj 90-ih, kada je na čelu Ine bio Davor Štern. Tada je MOL bio neusporedivo slabija kompanija, a omjer spajanja projektiran je na 40 prema 60 u korist MOL-a.
Tadašnja politika odbacila je s indignacijom taj prijedlog, a poslije je i koalicijska vlada bila nesklona tom rješenju. U privatizaciju Ine krenulo se po klasičnom modelu potrage za strateškim partnerom, a MOL je za 505 milijuna dolara dobio 25 posto dionica Ine i bio ispred OMV-a i drugih koji su pokušali i odustali prije samoga finiša.
Prilike u naftnom sektoru dramatično su se otad promijenile, a OMV je pod svaku cijenu krenuo preuzeti MOL. Kako će u toj regionalnoj utakmici proći Ina, ovisi o potezima Vlade. Nije pak nimalo uvjerljiv Sanaderov argument da je pitanje ponosa imati pet ili šest posto dionica u mađarskoj naftnoj kompaniji, a Mađarima omogućiti većinski udjel u Ini.
Za Mađare je pak pitanje ponosa puno veći ulog – zadržati kontrolu nad svojom kompanijom i onom u susjednoj državi, i to sve jednim udarcem. Ako to ostvare, napravili su posao stoljeća.
