Uoči obilježavanja Dana Rusije razgovarali smo s veleposlanikom Ruske Federacije u Republici Hrvatskoj Anvarom Azimovom. U ekskluzivnom razgovoru veleposlanik Azimov govori o velikim pripremama za dolazak ministra vanjskih poslova Rusije Sergeja Lavrova u Zagreb, kao i dugoočekivanom posjetu ruskog predsjednika Vladimira Putina. Nezaobilazna tema razgovora bila je i LNG terminal, gospodarska suradnja između Rusije i Hrvatske kao i stanje u Agrokoru.
Kakav je vaš plan gospodine Azimov, koliko još ostajete u Hrvatskoj?
Tu sam već četiri godine i napravio sam dosta stvari. Vaši zapadni partneri vjerojatno vrlo dobro znaju koliko sam postigao i koliko sam planova njima pokvario. Tijekom ovih četiri godina uspjeli smo naći dinamiku i brzinu u našim odnosima koji su, nažalost, prethodnih 10 godina bili u zastoju. Ostalo mi je riješiti još samo četiri zadatka ovdje. Prvi je zadatak ostvariti posjet predsjednika Putina Hrvatskoj. Prije toga, vjerojatno u proljeće sljedeće godine, htio bih pripremiti posjet našeg ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova koji bi otvorio novu zgradu ruske ambasade. Posjet Lavrova bit će korak prije, ali i priprema za dolazak predsjednika Putina. Treći je moj zadatak otvoriti ruski kulturni centar u Hrvatskoj. Nažalost, postoje prepreke u zakonodavstvu koje ne dopuštaju otvoriti kulturni centar pod uvjetima pod kojima bi to odgovaralo ruskoj strani. I četvrto, htio bih obnoviti jedinu rusku pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj koja se nalazi u Crikvenici pod pokroviteljstvom Srpske pravoslavne crkve, sagrađenu 20-ih godina 20. stoljeća ruskim migrantima i koja je trenutačno u vrlo lošem stanju. Htio bih se obratiti i hrvatskim vlastima kako bi se pomoglo u obnovi te crkve jer je ona dio povijesnog kulturnog nasljeđa Hrvatske.
Pokrenuli ste i pitanje predaje slika ruskog umjetnika Nikolaja Konstantinoviča Reriha Rusiji, zemlji iz koje je Rerih otišao još davne 1917., u vrijeme Oktobarske revolucije, i koje nikad nisu vraćene!
Da, tako je. Volio bih da se Rusiji vrati deset slika Nikolaja Reriha koje se nalaze u Zagrebu i koje, izgleda, nisu izlagane. Tijekom 30-ih godina prošlog stoljeća Rerih je poslao 24 slike u tadašnju Kraljevinu Jugoslaviju, 14 je završilo u Beogradu, a 10 u Zagrebu. Beograd je te slike već vratio Rusiji, a Hrvatska još nije. Nadam se da će se dogoditi posjet predsjednika Putina Hrvatskoj, za što treba postići uvjete, a kada bi došlo do posjeta predsjednika Rusije, moglo bi se govoriti o toj temi. Imam želju, san, koji bi ostavio lijep trag. Tijekom sastanka predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i predsjednika Vladimira Putina u Sočiju krajem 2017. godine i tijekom ljeta u Moskvi 2018. godine, dogovorena je plinofikacija rafinerije u Bosanskom Brodu kako bi se popravila ekološka situacija u Slavonskom Brodu. Prije dva tjedna potpisali smo dva komercijalna sporazuma između ruskog Zarubežnjefta i Croduxa uz prisutnost predsjednice o plinofikaciji rafinerije Brod. Trebat će otprilike šest mjeseci kako bi se pripremio taj projekt za njegovu realizaciju. Zato bih volio da tijekom posjeta Vladimira Putina dvoje naših predsjednika službeno otvore taj projekt, pritisnu simbolično gumb, što bi pokazalo rezultate suradnje između naših zemalja. Volio bih i da hrvatska strana organizira neki forum vezan za pitanje energetike ili odnosa između EU i Rusije kako bi naš predsjednik mogao nastupiti na tom forumu po tim pitanjima.
Cijelo vrijeme govorite o dolasku ruskog predsjednika u Hrvatsku. Je li to već naznaka da bi on stvarno mogao doći i kada s obzirom na to da nam se bliže predsjednički izbori?
Hrvatska je strana izrazila želju za posjet predsjednika Putina nakon predsjedničkih izbora u Hrvatskoj. Tako da, realno gledano, do posjeta bi moglo doći sljedeće godine. Ali takav posjet treba ozbiljno pripremiti. Imamo vrlo dobru dinamiku bilateralnih odnosa. Prije nekoliko dana u Moskvi je bio ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković, koji je potpisao ugovor o bilateralnoj suradnji s generalnim tužiteljstvom Rusije. Ovih dana tijekom ekonomskog foruma u Sankt Peterburgu bit će i sastanaka ruskih dužnosnika s ministrom Horvatom, koji je u isto vrijeme i supredsjedatelj u međuvladinoj komisiji za trgovinu s našom zemljom. On će imati sastanak s ruskim supredsjedateljem međuvladine komisije na kojem će se dogovarati rokovi i teme za njihov radni sastanak u rujnu 2019. u Hrvatskoj te datumi sjednice međuvladine komisije za gospodarsku i znanstveno-tehničku suradnju krajem godine. Usput, trgovinska razmjena između naših zemalja po rezultatima 2018. godine premašila je prag od 1,5 milijarde dolara, ali ako se računaju isporuke ruskog plina Hrvatskoj, onda se može govoriti o iznosu većem od 2 mlrd. dolara. Ove godine bit će sigurno još više. Očekujemo ove godine više od 150 tisuća ruskih turista. Potkraj ovog mjeseca vaš ministar unutarnjih poslova Davor Božinović posjetit će Rusiju. Mi imamo protokol o suradnji dvaju ministarstava unutarnjih poslova. Osim toga dva nas važna događaja očekuju u sferi kulture. Prema inicijativi zagrebačkog gradonačelnika, mog prijatelja Milana Bandića, od 28. lipnja do 1. srpnja u Zagrebu će se održati Dani Moskve. I upravo zahvaljujući naporima Bandića prvi put u Zagreb dolazi Boljšoj teatar, 28. lipnja bit će i gala koncert vodećih predstavnika Boljšoj teatra, što će biti vrlo zanimljiv događaj. Krajem rujna, isto prema inicijativi Bandića, u Zagrebu će biti održan kazališni tjedan Sankt Peterburga. Prošle godine Bandić je, prvi put na Balkanu, uspio dogovoriti i ostvariti izložbu Ermitaža.
Kakva je bila vaša misija u Hrvatskoj? Uspješna, neuspješna, teška, laka...?
Mislim da je ova moja treća misija i najteža. Prije svega, za mene je jako bitno da i Zagreb i Moskva imaju interes za razvoj odnosa. Otvoreno ću vam reći da je odnos ruskog biznisa prema poslovanju s Hrvatskom zakompliciran nakon što je Hrvatska pridružila antiruskim sankcijama. Ali, zašto nije jednostavna moja misija ovdje? Jer svojim radom ne želim staviti hrvatske vlasti u nezgodnu situaciju. A u odnosima s Moskvom, Hrvatska ipak mora poštovati mišljenje svojih strateških partnera koji ljubomorno gledaju kako gradimo hrvatsko-ruske bilateralne odnose. Hrvatski strateški partneri misle da Rusija pokušava ojačati rusko-hrvatske trgovinske, gospodarske odnose kako bi se povećala ovisnost Hrvatske o Rusiji. To potpuno negiram i to je čista laž. Mi smo spremni surađivati s Hrvatskom toliko koliko to odgovara hrvatskim interesima i ni jedan korak više. Više sam puta naglašavao kako je članstvo Hrvatske u EU i NATO-u za nas činjenica i realnost.
Naprotiv, pozivam i druge zapadne zemlje da surađuju s Rusijom u projektima koji su u interesu Hrvatske. Takav ljubomoran odnos strateških partnera Hrvatske prema našim bilateralnim odnosima sa Zagrebom i Hrvatskom za mene, kao veleposlanika, vrlo je tužna stvar jer oni nemaju nikakvu osnovu za to. Otvoreno ću reći, ovo što Rusija može napraviti za Hrvatsku neće moći napraviti ni SAD ni EU zajedno. Nažalost, politika sankcija EU koju podupire politika SAD-a naravno da je prepreka za razvoj gospodarskih odnosa. To smeta i bilateralnim projektima u samoj Hrvatskoj. Mi smo spremni modernizirati ili sagraditi nove termoelektrane, hidroelektrane, modernizirati i obnoviti postojeće rafinerije. Jako mi je drago vidjeti kako se poboljšavaju gospodarski odnosi Hrvatske s Indijom i Kinom. Indija i Kina mogu puno napraviti za Hrvatsku, a Rusija podržava bilo koje poboljšanje odnosa Indije i Kine s Hrvatskom ako to može poboljšati gospodarstvo. S obzirom na to da su Rusija, Indija i Kina strateški partneri, mogli bismo razmisliti i o zajedničkim projektima u Hrvatskoj. Ali glavna su prepreka sankcije. Hrvatskoj se strani teško odlučiti na velike projekte s Rusijom jer će to izazvati negativne reakcije Bruxellesa i Washingtona. S naše strane, što se tiče odnosa s Hrvatskom, postoji dobra politička volja. Ali ipak ne bismo htjeli komplicirati položaj hrvatskog rukovodstva i staviti ga u nezgodnu situaciju. U tome je mudrost ruskog stava.
Koliko nametnute sankcije usporavaju ulaganje i investicije Rusije u Hrvatskoj? I kakva je danas situacija s Agrokorom?
Naravno da su sankcije prepreka za mnoge investicije u Hrvatskoj. Mnoge su ruske tvrtke na listi popisa za sankcije. Ali sve skupa, investicije još iz SSSR-a i sada Rusije su veće od 10 milijardi eura. Mi još jednom želimo naglasiti da je ruska strana spremna ulagati novac u interesu Hrvatske. Međutim, Hrvatska se nalazi u kompliciranoj situaciji jer mora poštovati režim sankcija. Sveobuhvatan iznos investicija iz Rusije iznosi 2 milijarde eura, uključujući 1,5 milijardu koju su Sberbank i VTB dali za Agrokor. Službena statistika ne uključuje stotine milijuna eura koje su ruski privatnici investirali u hotele i turistički biznis. Drago nam je vidjeti kako se, zbog napora Sberbanka, situacija u Agrokoru, a kasnije u Fortenovi, ne samo da stabilizirala već je dovela i do povećanja prihoda tim kompanijama. Drago nam je što ta tema nije više po medijima, a razlog je upravo to što se situacija poboljšala. Najuspješnija u hrvatskim poslovima jest kompanija Lukoil. Ukratko, nestanak sankcija zasigurno će otvoriti više mogućnosti za investicije i ulaganja iz Rusije. Nažalost, Bruxelles ukidanje sankcija povezuje s Minskim sporazumom. Pri tome ne rade ništa kako bi Kijev potaknuli na implementaciju Minskog sporazuma. Stekao sam dojam da ni Washington ni Velika Britanija ne žele implementaciju Minskog sporazuma kako bi sačuvali sankcije prema Rusiji. Rusija nije dio Minskog sporazuma. Strane na koje se odnosi taj sporazum su Donbas i Kijev. Naravno da bismo voljeli da novi predsjednik Ukrajine uspostavi dijalog s predstavnicima Donbasa. Čim Francuska, Njemačka i strane Minskog sporazuma budu spremne, i Rusija će biti spremna sudjelovati na sljedećem sastanku kako bi potaknuli Donbas, a prije svega i Kijev, da se Minski sporazum primijeni.
Kako gledate na LNG terminal na Krku. Remeti li to ruske plinske interese u ovom dijelu Europe?
Apsolutno normalno i mirno gledamo na taj projekt. Zastupamo fer i pravednu konkurenciju. Kao do sada, proizlazimo iz toga da će Hrvatska i EU zajedno biti zainteresirane za ruski plin. Ne vjerujem da su hrvatske tvrtke spremne platiti 30 ili 40 posto veću cijenu i skuplji plin nego što je to ruski. Ruski plin ne samo da je jeftiniji već i kvalitetniji. U skladu sa sporazumom između PPD-a i Gazprom eksporta mi jamčimo isporuku dvije milijarde kubičnih metara svake godine. Ako dođe do smanjene isporuke ruskog plina u Hrvatskoj, to za nas nije problem. To će pogoditi interese hrvatskih državljana jer će morate platiti višu cijenu za plin nego što je sada plaćaju za ruski plin. Zemlje EU planiraju povećati uvoz ruskog plina s 200 na 250 milijardi kubičnih metara. Jednostavno, oni razumiju što predstavlja LNG, a ruski plin je ipak pristupačniji. Mi nikoga ne tjeramo da kupuje naš plin. Nama se sada otvaraju i druge mogućnosti plinske isporuke na istok. Nama LNG nije konkurent.
Kada sada povučemo paralelu ekonomske suradnje s Hrvatskom i susjednim državama, konkretno mislim na Rusiju, kolike su tu razlike?
Po mom mišljenju, najnapredniji odnosi od vama susjednih zemalja su sa Slovenijom i Srbijom. Na trećem je mjestu Hrvatska, zatim BiH. Mi isporučujemo Hrvatskoj milijun tona naftnih derivata godišnje. Spremni smo i više, tri-četiri tone, ali ih vi ne uzimate. Isto tako, spremni smo povećati i opseg količine plina i nikakve političke uvjete ne postavljamo za to. U usporedbi sa Slovenijom i BiH, ne govorimo sada o Srbiji, to je posebna priča, potencijal za gospodarski razvoj s Rusijom najveći je i možemo slobodno dovesti trgovinsku razmjenu do tri milijarde dolara godišnje. Vaši su poduzetnici jako zainteresirani za razvoj gospodarskih odnosa s Rusijom. U mojim privatnim razgovorima s direktorima najvećih tvrtki u Hrvatskoj čujem kako su svi protiv sankcija Rusiji. I naravno, u nekom trenutku u budućnosti, te će sankcije biti ukinute. Niti smo mi inicirali niti smo uveli te sankcije, njih je uveo Bruxelles po diktatu Washingtona, i neka oni razmišljaju o njihovu ukidanju i toj šteti koje donose zemljama Europe. Čak smo zahvalni tim sankcijama jer na osnovi zamjene stranog uvoza domaćim proizvodom mi smo ojačali svoje gospodarstvo i ekonomiju i postali ozbiljna ekonomska i vojno-politička snaga. Kao veleposlanik, moram razmišljati i o mogućnostima za hrvatski biznis i društvo u našim bilateralnim odnosima, a ne samo o ruskim interesima u Hrvatskoj, jer moj je cilj povećati izvoz iz Hrvatske u Rusiju do razine od 500 milijuna eura. I za to postoji kapacitet.
Bez obzira na sankcije i to što je Hrvatska članica NATO-a, postoji nekakva vojna suradnja između Hrvatske i Rusije. Konkretno, mislim na remont helikoptera Mi-171 Sh Hrvatskog ratnog zrakoplovstva koji je zaprimljen u tvrtku ZTC d.d., koja je nositelj remonta ovih helikoptera, dok je inozemni partner ZTC-a d.d. u provedbi remonta ruska tvrtka Russian Helicopters (AO Vertoljoti Rosiji) iz Ruske Federacije sa svojom tehničkom podrškom.
Mi vrlo dobro razumijemo da je Hrvatska, kao članica NATO-a, primorana na orijentaciju prema zemljama NATO-a. Ali, spremni smo razvijati one projekte za koje postoji interes Hrvatske i za koje nema prepreka u NATO-u. Do kraja kolovoza bit će završeni poslovi oko modernizacije 10 helikoptera 171 Sh. To su najmoderniji transportni helikopteri i njihov radni vijek će biti produžen za najmanje 10 godina. Uskoro će biti realiziran još jedan projekt u interesu vojne pomorske flote u Hrvatskoj. Sve to radimo u situaciji kada Hrvatska ima dozvolu NATO-a kako ne bismo stavili Hrvatsku u nezgodnu situaciju. Realno gledajući, vjerojatno su to dva zadnja projekta koja mi realiziramo za vojno područje, jedan za zračne, a drugi za morske snage, i meni je kao veleposlaniku jako žao zbog toga. Hrvatska bi trebala cijeniti pristup Rusije prema njoj. Nemamo nikakvih ambicija ni geopolitičkih planova. Spremni smo raditi samo na tome što odgovara interesima Hrvatske. To se tiče svih područja, i trgovinske i kulturne, znanstvene i političke... Za nas zemlje EU i NATO-a nisu konkurentne i želimo vidjeti u njima svoje partnere. Ali tako razmišlja ruski ambasador, a oni razmišljaju drugačije.
Kako gledate na situaciju na Kosovu? Rusija uvijek podržava Srbiju i sada bi u Srbiju trebao doći novi ruski veleposlanik Aleksandr Bocan Harčenko, koji slovi kao jedan od najboljih stručnjaka za rješavanje problema, koji je dobio nadimak “ruski specijalac”. Isto tako, slovi i kao odličan poznavatelj prilika na Balkanu.
Sve što se u posljednje vrijeme događalo na Kosovu, smatramo snažnom provokacijom srpskog stanovništva. EU kao i Amerikanci ne smiju imati dvostruke standarde, nego moraju reagirati na takve provokacije. Isto tako trebaju reagirati i na izjavu o stvaranju velike Albanije. Po pitanju rješavanja problema Kosova, mi smo na strani Srbije i toga ćemo se pridržavati. I ako konačno rješenje kosovskog pitanja bude odgovaralo rukovodstvu u Beogradu, mi ćemo ga podržati. Politika Rusije na Balkanu vrlo je otvorena. Naravno da bismo htjeli da balkanske zemlje imaju neutralan status kako ne bi bile članice NATO-a. Jer ova je regija svojevrstan most između Istoka i Zapada. U isto vrijeme dio svojih napora usmjeravamo na razvoj bilateralnih odnosa. Imamo vrlo dobrog ambasadora u Beogradu, ovo je planska zamjena, što je pravilo, i umjesto njega će doći iskusan balkanist Aleksandr Bocan Harčenko, koji je radio i u Hrvatskoj kao ministar savjetnik. Ovo je uobičajen proces. Međutim, pozivam zemlje NATO-a da ne gledaju na situaciju na osnovi principa “tko nije za nas taj je protiv nas” ili “tko je s Rusijom taj je protiv nas”. Po mom mišljenju, interesima zemalja regije odgovara razvoj odnosa i sa Zapadom i s Rusijom. Ne želimo se boriti za bilo kakve sfere utjecaja. To je pitanje koje je već davno prošlo. Želimo ulagati svoje napore prema tome kako bi tu situacija bila stabilna i kako bi prosperitet zemalja rastao.
U medijima se pojavila informacija da je Milošević u bijesu 1991. htio minirati Krško, a da je nacrt plana u Moskvi u rukama čovjeka bliskog Vladimiru Putinu? Je li to istina?
Mislim da je to neka vrsta dezinformacije i to jednostavno ne može biti. Mi smo u principu imali dosta komplicirane odnose sa Slobodanom Miloševićem. Znate li da je 1991. godine, mjesec dana prije odlaska, Gorbačov organizirao sastanak Miloševića i Tuđmana? Tijekom tog razgovora Gorbačov je direktno rekao Miloševiću da je Hrvatska realnost, da ta realnost mora biti priznata i da se mora pronaći neko mirno političko rješenje. Ono što se piše u Kuriru glupost je i nebuloza.
Družite se sa zagrebačkim gradonačelnikom?
Moj je odnos s Bandićem bratski. Bandić je kao prirodni dijamant, ima vrlo jasan i točan um. Ono što on radi u odnosima s Moskvom i Sankt Peterburgom pokazuje primjer rukovodstvu Hrvatske. S velikim poštovanjem gledamo na gradonačelnika. Smatram ga jednim od najdinamičnijih i najučinkovitijih gradonačelnika na svijetu. Napravio je pravi bombon od Zagreba. Radi kao točan mehanizam, a ovdje živi gotovo milijun stanovnika. Meni se čini da Rusi u Bandiću imaju vrlo dobrog partnera i prijatelja. Naš predsjednik Putin vrlo je zahvalan Bandiću za njegov doprinos razvoju prijateljskih odnosa naših zemalja. I to je razlog zašto mu je dodijelio odlikovanje, orden prijateljstva.
Znali ste svojedobno dosta žestoko istupati na tiskovnim konferencijama, pojaviti se u vojnoj odori...? Bili ste ljutiti na Hrvatsku?
Ruski veleposlanici uniformu odijevaju dva puta godišnje, na Dan diplomacije i na Dan državnosti. Konferencija za medije, na koju mislite, održana je 10. veljače na Dan ruske diplomacije. Ponovno ću odjenuti tu uniformu 12. lipnja jer je tada Dan Ruske Federacije.
Gdje u Hrvatskoj provodite svoje slobodno vrijeme?
U veleposlanstvu, i subotom i nedjeljom. Radim u interesu naših naroda. Zato me žena puno kritizira i jako je nezadovoljna. Svaki čovjek ima svoj hobi, a ja sam radoholičar, kao i Bandić, zato imamo puno zajedničkog. Nije slučajno da smo rođeni na isti dan 22. studenoga i uvijek smo toga dana zajedno.
Kakva vam je hrana u Hrvatskoj?
Hrvatska je hrana izvrsna, uz izvrsnu pratnju vina. Ali u Hrvatskoj možda malo nedostaje istočnih začina i onda bi bila još ukusnija. Volim hrvatske restorane i minimalno dva puta tjedno idem u njih. U Zagrebu su restorani jako dobri, kao i posluživanje u njima. Rekao bih da je najbitnije kod Hrvata to što su dobronamjerni. Volim pješačiti ujutro na posao, to mi pruža mogućnost više se upoznati sa Zagrebom i njegovim stanovnicima.
Pretpostavljam da će to biti vaša zadnja misija u Hrvatskoj? Ili ne?
Da, to će biti moja zadnja misija. Već 46 godina radim za ministarstvo vanjskih poslova i ponosan sam što sam ipak uspio napraviti nešto za poboljšanje odnosa naših naroda. Ali ne planiram još otići, ima stvari koje još ovdje moram napraviti.
Ovih je dana aktualna serija u Černobilu. Sjećate li se tog događaj i što ste radili u vrijeme te velike ekološke krize?
U to sam vrijeme studirao na fakultetu u Moskvi. Černobil je bila zaista velika tragedija. Kao što je tragedija ono što se dogodilo 2014. godine i traje još uvijek između Ukrajine i Rusije. Ruski i ukrajinski narod jedan su narod, imaju iste korijene.•
Đava vas odnija šta dalje od nas!