Hrvat koji je prije 34 godine preselio u SAD otkriva kako se vinuo u svjetski vrh: Moja tvrtka do 70 posto poslova radi besplatno
Kultura je u Hrvatskoj ljudima strahovito nebitna, a zemlja je nevjerojatnih umjetnika, kaže Ilić
Komentari 43
Nikada neću zaboraviti kada je, mrtav hladan, na Zvečki rekao : Za tjedan dana idem u Ameriku. Šokirala me ta hrabrost, jer je odlazio zauvijek. Drago mi je da je uspješan.
Sjajni talent za kojega nije bilo mjesta na zagrebačkoj ALU....možda i bolje za njega. U hrvatskoj kulturnoj pustoši mi ni ne znamo što bi sa velikim umjetnicima...Sto je nama danas jedan Meštrović, Becić, Knifer ili Murtic ? Krleža kao iao i da nije naš....Gdje su nova imena, novi nasljednici? Ostao Hrvatima sport, zabava i crkva...
Sve je to dobro. Uvijek je znao svoj posao, i radio ga izvrsno, sve samouk na jedan ili drugi nacin. Ali, Mirko, ako kojim rijetkim slucajem citas komentare clanka, idi malo izvan Manhattana, ili, bolje recena, izvan tih par povlastenihh blokova gdje provodis zivot. Da se rijesis predrasuda i neznanja. Jer ta recenica "drugaciji od Amerike" je iznenadujuca. 34 godine, uz sav tvoj stalni rad, te ipak nisu trebale ostaviti toliko izoliranim. I, ne s druge strane prozora, molim te. Hodaj, ukljucujuci i "five boroughs". Bez praznih parola. Govoreci o tunelima, jesi li ikad gledao "privilegirane" u tunelima NY? Ispod i sa strane i posvuda oko onoga za sto ti kazes da je Manhattan. Gdje "napredni" samo prekorace preko mrtvog doj su u redu za svoj "zadnja moda" croissant. Ne treba ti pjesma Ralph McTella za to. Ne bih ocekivao takvu ogranicenost i podobnost pogleda od tebe.
čovjek - institucija. svjetski vrh u svojoj branši. svojim rukama izgradio firmu tamo gdje je najveća konkurencija, gdje je kvadrat ureda i stana najskuplji, i gdje opstaju samo oni koji su - vrh.
Nema boljeg primjera od ove životne priče za to koliko je životni uspjeh relativna stvar. Za jednog disleksičara ovo je vrh ostvarenja karijere i sreće u izboru zvanja koje će zaobići sve poteškoće vezane za čitanje i pisanje. Za dokazivanje svojih uvjerenja i propitkivanje svoje vrijednosti na tržištu konkurencije i nemilosrdne borbe u proboju do uspjeha i nije bilo druge nego otići, osobito ako ti je sredina u kojoj djeluješ tijesna i zagušljiva. Ipak, svijet je daleko ružniji od zavičaja, bio on blato ili grad u kojem si sazrio i nikad nije ono na što se možeš potpuno naviknuti. Istina je da su naša shvaćanja kulture kontaminirana prekomjernom politizacijom, revolucionarnom avangardom sumnjive estetike i nebrigom za kulturu nacije. Uzalud sav nacionalni ponos i pozivanje na povijesna prava kad nema razumijevanja za potrebu kulturnog uzdizanja i njegovanja kulturnih navika. Baština nam propada, kultura se shvaća poput kukavičjeg jajeta podmetnutog u obliku nusproizvoda u turističkoj ponudi, dok je društvo financira na kapaljku. Bog i (nekulturni) Hrvati!
Svaka mu čast
Mirko Ilić (Bijeljina, BiH, 1. siječnja 1956.),[1] grafički dizajner i politički ilustrator, crtač stripa, ilustrator plakata.[2]
koji SE preselio, nije on nikoga preselio
Nije to samo hrvatska boljka, niti su Hrvati krivi. Što će umjetnost današnjim naraštajima, kad imaju youtube i influencerice.
Hrvatska ceni sam velke spektakle, kajti čez to razvija osečaja dominacije. Dominacija čez spektakle.
Upravo ovaj intervju dokazuje da je umjetnost u Hrvatskoj precijenjena.
"Ljudi često, a posebice u Hrvatskoj, imaju tendenciju da žele skupiti bogatstvo, to im je najvažnije. I to pod bilo koju cijenu." Kaže osoba koja je tužila ruku koja ga je othranila i to za pola miliona kuna.
Hrvat koji je prije 34 godine preselio u SAD otkriva kako se vinuo u svjetski vrh... mislim da ste ovakvim jezično nekorektnim naslovom uvrijedili i samog "umjetnika"!
Svjetski vrh je precijenjen...
Sasvim je logično da mi je Hrvatska nešto ljepša nego druge zemlje i da samo ovdje mogu doživjeti neke karakteristične boje, zvukove i mirise uz koja me vežu lijepa sjećanja ali od toga se ne živi.
Šteta što ovi materijalno uspješni političari nevole se dokazivati u iseljeništvu.Izgleda nisu se navikli na rad.
Tolerancija? Vrlo zanimljiva ali i teska tema za raspravu, cak i poimanje. Pogotovo u zemlji gdje je dovoljno voljeti nogometni klub iz drugog grada doviljan razlog za razbiti nekom glavu. Stovise dovoljno je biti i iz te druge pokrajine i uopce ne pratiti nogomet da se zavrsi s teskim ozlijedama zbog toga. S druge strane razlika je u postupnom uvodjenju neke " novosti" i odrastanja s istom od uvjeravanja odjednom i na silu da je sve sto smo mislili potpuno krivo i da od ne sutra nego sad to moramo potpuno promijeniti. Tada je sve, pa tako i tolerancija, nametnuto i kao takvo postaje razlog bunta. Pogotovo ako " nametaci" tolerancije pogotovo kod nas imaju tendenciju pokazivanja izuzetne netolerancije prema onima drugacijeg misljenja.
Nemoj ni da se vraćaš u hr. Uzece ti sve. Hr je korumpirana
''Hrvat koji je...''--- Ne znam odakle je autor članka dobio podatak da je Mirko Ilić Hrvat. Na temelju meni dostupnih podataka on to nije, niti je ikad bio. Niti podrijetlom, niti rođenjem, niti državljanstvom...Svojedobno se u jednom razgovoru za novinene požalio kako ne može dobiti hrvatsko državljanstvo (inače ima već tridesetak godina američko ) upravo zbog tih razloga - nije Hrvat, roditelji mu nisu Hrvati, nije rođen u Hrvatskoj, a nema niti pet godina neprekidnog boravka u samostalnoj RH.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Genijalac kakvih je Hrvatska uvijek imala. Studentski list, Polet, zatim hrvatski tjednici ilustracije i naslovnice, pa skok na prednovovalske i novovalske omotinice ploča. I onda vrh, vidio sam i nekoliko naslovnica Time-a u Americi, ne mogu sve dobrog napisati što je radio. Bio je lokomotiva za hrvatske dizajnere i umjetnike. Slobodarskog duha. Genijalac, kao što sam već rekao.