Kad je Paul Fischer, koncesionar za zlatarnice u floridskim zabavnim parkovima, u petak navečer vidio da na računu u banci Sun Trust ima ni manje ni više nego 88.888,888.888,88 dolara (slovima: osamdeset osam milijardi, osamsto osamdeset osam milijuna, osamsto osamdeset osam tisuća i osamsto osamdeset osam dolara i osamdeset osam centi, više od 476,5 milijardi kuna), znao je da u pitanju mora biti nekakva greška. Naravno, i bila je; kad je obavijestio banku o nenadanom "omanjem" plusu na svom računu, rečeno mu je da će greška biti ispravljena čim to bude moguće; on nije bio jedini kojem se to dogodilo.
- Pomisliš: "Gle, osamdeset osam milijardi, što bih mogao s time?" Možda je nas nekoliko moglo otjerati banku Sun Trust u bankrot – kaže Fischer.
Banci je trebalo pet sati da ispravi grešku, i nakon ispravka Paul Fischer ostao je s onoliko novca koliko ja i prije imao. U banci nisu prihvatili njegov prijedlog da grešku iskoristi u dobre svrhe: nisu mu dopustili na novac prebaci na račun koji donosi kamatu i ono što se do ispravljanja greške nakupi uplati u dobrotvorne svrhe. Za pet sati, koliko im je trebalo da isprave grešku, kamata bi bila oko 7,3 milijuna dolara.
Novca više nema, opet sam siromašan, ali sam barem bio milijarder pet i pol sati – izjavio je Fischer u subotu ujutro.
(A za one koji su pomislili "ma tko šljivi banku, ja bih sam prebacio taj novac" moramo napomenuti da postoje dva dobra razloga što Fischer to nije učinio: kao prvo, svaka neobjašnjena transakcija novca veća od 10.000 dolara podliježe posebnoj pozornosti i provjeri saveznih vlasti, u sklopu mjera protiv pranja novca, a kao drugo: a što da mu je banka zbog takva prebacivanja, nakon što su sredili grešku, a novac je podignut, "odrezala" minus na nedopušteno prekoračenje, na koji su kamate zatezne pa stoga nekoliko puta veće od kamata na štednju? Tad bi ne samo bio siromašan kao i na početku, nego i nekoliko milijuna u minusu...)
Kako god okreneš bankri se uvijek \"dočekaju na nogama.\"