U Iževsku, na južnim obroncima Urala (oko 1300 kilometara istočno od Moskve), u mirovini uživa čovjek čije je ime postalo sinonim za najpoznatije oružje druge polovice 20. stoljeća. Mihail Timofejevič Kalašnjikov konstrukcijom oružja počeo se baviti za Drugoga svjetskog rata, dok se oporavljao od rana koje je zadobio vozeći tenk u bici kod Brijanska. Kako je u bolnici čuo druge ranjenike kako se žale na lošu kvalitetu sovjetskog oružja, počeo je raditi na poboljšanju konstrukcije jurišne puške. Premda njegovi prvi prototipovi nisu bili prihvaćeni, donijeli su mu mjesto u birou za konstruiranje oružja, gdje je napredovao do glavnog konstruktora osobnog oružja za Crvenu armiju. Od 1945. godine s njim je radio Hugo Schmeisser kojeg su doveli iz Istočne Njemačke, konstruktor slavnih "machinenpistole" automata.
Prijelomni trenutak dogodio se 1946. godine kad je Kalašnjikov konstruirao novu automatsku pušku s mehanizmom posudbe plinova za streljivo 7.62 mm, koja se pokazala iznimno pouzdanom i robusnom te je iduće godine ušla u uporabu pod nazivom "automat(ska puška) Kalašnjikova iz '47." (Автомат Калашникова 47, skraćeno AK-47, ili AKS-47 sa sklopivim metalnim kundakom umjesto drvenog). Praktičan, jeftin za proizvodnju te pouzdan u svim uvjetima, Kalašnjikov je postao odabrano oružje u cijelom svijetu. Navodno su u Vijetnamskom ratu američki vojnici često odbacivali svoje Coltove jurišne puške M-16 (koje su bile kvalitetene, ali takve konstrukcije da su bile "probirljive" u pogledu streljiva, koje je moralo biti kvalitetno, suho i čisto) i uzimali od poginulih i zarobljenih Vijetkongovaca njihove Kalašnjikove.
Kalašnjikova je, što sovjetskih, što licenciranih kopija (kineskih, istočnonjemačkih, rumunjskih, jugoslovenskih) što piratskih imitacija, u svijetu proizvedeno više od 100 milijuna, i AK-47 postao je sinonim za učinkovitu i pouzdanu automatsku pušku. Naziv AK-47 je 1974. godine promijenjen u AK-74 s novim modelom koji je doživio neke izmjene u gabaritu i mehanizmu i prebačen na moderniji kalibar 5.56 mm.
M. T. Kalašnjikov dvaput je odlikovan ordenom junaka socijalističkog rada, 1998. proglašen je vitezom reda sv. Andrije Prvozvanog (najviša ruska počast) i ima dvostruki doktorat iz tehničkih znanosti. Živi u mirovini u Iževsku, gdje je proveo svoj radni vijek, ali često putuje po svijetu. Za 90. rođendan putuje u Moskvu, gdje će ga primiti ruski predsjednik Dmitrij Medvedev. Državnu mirovinu dopunjava prihodima od tvrtke MMI iz njemačkog Solingena, koja noževe i drugu opremu prodaje pod njegovim imenom.
Mihail Timofejevič kaže da mu je savjest mirna te da nisu Nijemci napali njegovu domovinu, on ne bi konstruirao oružje i bio bi zadovoljan da cijelog života radi na konstruiranju poljoprivrednih strojeva. No sudbina ga je usmjerila u oružje, i napravio je najpopularnije i najproizvođenije vatreno oružje u zadnjih šest desetljeća. Skromno kaže da je spreman pružiti ruku svakome tko uspije konstruirati pušku bolju od njegove - ali to se još nije dogodilo.
Zamislite si zivot bez pusaka, pistolja i ostaloga oruzja, bez exploziva, koja bi to divota bila, ovako sredstva za ubijanje koga i u ime cega???