Epidemiolozi, specijalisti čija je struka dosad bila rijetko spominjana, posljednjih mjeseci postali su jedni od najeksponiranijih stručnjaka. Hrvatska ih ima oko 120, a u nekim županijama rade samo po dva pa kad se jedan razboli ili ode na godišnji, drugi radi praktički 24 sata dnevno. Brojevi njihovih mobitela svakodnevno “klize” na dnu TV ekrana, a osim pokojeg koji je u Nacionalnom stožeru, ti su ljudi javnosti i dalje uglavnom nepoznati.
Zanemarena grana medicine
Nije bilo jednostavno te “detektive” za koronu uhvatiti za razgovor jer oni su ti koji obave posao za koji javnost čuje uglavnom u obliku rezultata novooboljelih te onih u samoizolaciji. Dok smo razgovarali s prim. mr.sc. Miroslavom Venusom, čekao je nalaze brisova na temelju kojih će jednu tvornicu možda morati zatvoriti.
Može tada očekivati i puno bijesnih poziva, ali epidemiolozima je posao detekcija, no prije svega prevencija. Takvo što kao korona nisu vidjeli, izuzev kojeg još živućeg profesora od onih koji su rješavali variolu veru, kaže taj ravnatelj Zavoda za javno zdravstvo Virovitičko-podravske županije. Za epidemiologiju se nije odlučio slučajno jer, kako kaže, nije tip liječnika koji bi se samo obukao u bijelo od glave do pete, nego je želio terenski rad i dinamiku.
– Sad toga imam i previše. Imam određeno iskustvo iz kriznih situacija kad se pojavila ptičja gripa, a prvo zaraženo područje bilo je na teritoriju moje županije. Ali s nečim takvim kao što je korona nitko se od nas nije prije suočio. Normativ je jedan epidemiološki tim na 40 tisuća osiguranika, tako da na području naše županije radimo kolegica i ja. Ona je sad na godišnjem i ja radim 24 sata dnevno, kad god se netko sjeti i okrene moj broj, a zna biti i po 300 poziva dnevno. Pola ih je nepotrebno jer su to pitanja o bolovanju, o tome mogu li do rodbine u Srbiju…U vrijeme ove epidemije, ni kolegica ni ja nismo imali pravo na sekundu godišnjeg, na vikend, a kad god se bilo tko od liječnika ili laika sjetio, u bilo koje doba dana i noći, okrenuo je naš broj. Lovljenje kontakata sad već gubi smisao jer ako ništa nije zabranjeno i ide se na preporuke, a po prevenciji smo na dnu, onda se osjećam kao idiot kad trebam čovjeka nagovoriti da se pridržava nečega što štiti njegovo zdravlje i život. Mi sad lovimo kontakte, a situacija s koronom je poput prerijskog požara. Evo, sad strepim jer su ovdje za vikend bili svatovi – govori nam prim. Venus, predsjednik Hrvatskog epidemiološkog društva.
Epidemiologija je i dosad bila u pozadini pa taj stručnjak kaže da vidi kako mladi ljudi izlaze s medicinskih fakulteta a da nisu ni čuli za tu specijalnost. Ne vrijedi to za dr. Ivana Stanića, 33-godišnjeg epidemiologa kojeg je već nakon pola godine od specijalizacije dočekala pandemija. U razgovoru s tim ljudima lako se čuje da tu specijalizaciju nisu odabrali zato što nisu mogli neku drugu, zvučniju, nego da je epidemiologija upravo ono što su željeli, zanemarena grana medicine koja je nekoć imala sasvim drukčiju poziciju. Svi redom citiraju postulate Andrije Štampara, ali i jasno ističu da je Hrvatska odlutala u drugom smjeru te zapostavila prevenciju u medicini odnosno zdravlju čovjeka.
– Epidemiologija kao struka nije monotona, kombinacija je terenskog rada i rada s pacijentima, rada na preventivi, ima širok dijapazon različitih djelatnosti. S obzirom na to da sam jedini epidemiolog u Ličko-senjskoj županiji, nijedan dan u tjednu nije mi isti. Prije pola godine specijalizirao sam se i odmah uletio u vruću kašu. U ovoj fazi širenja COVID-19, jednostavno smo na granici izdržljivosti, nas nekoliko koji smozavršili specijalizaciju u zadnjih pola godine – kaže dr. Stanić, epidemiolog u Ličko-senjskoj županiji gdje je prvi “ulov” korone bio, kako kaže, za poželjeti. Bilo je to, opisuje, kao da vam riba sama uskoči u čamac; oboljeli se vratio iz Austrije gdje je radio kao turistički djelatnik, dobio je temperaturu, javio mu se, nije bio u kontaktu s drugima i situacija je bila potpuno čista.
Ujediniti specijalizacije
– Ali to je bilo za zagrijavanje, poslije je bilo svakakvih priča pa ovo izgleda pomalo kao svećenički posao. Ljudi nam se moraju ispovijedati gdje su bili, s kim, a često daju netočne informacije. Kao da radimo neki detektivski posao – govori dr. Stanić napominjući da je dosta epidemiologa praktički pred mirovinom, a mladog kadra nema. Struka nije promovirana, a nakon pandemije smatra da će se još manje mladih liječnika odlučivati za nju.
– Ne znam ni sam kako bih nekog mladog nagovorio na ovo, opseg posla je ogroman, a koliko god se trudili, nemate osjećaj da ste nešto postigli jer je previše parametara koji utječu na to pa čovjek osjeća samo minimalan učinak. Nije to kirurgija da vidite svojih ruku djelo, u ovome poslu puno toga utječe na konačni ishod pa to na neki način smanjuje profesionalnu zadovoljštinu – kaže taj 33-godišnji gospićki epidemiolog.
Korona je pokazala koliko je važna ta struka koje u nizu zemalja Europe praktički više nema, nego se njome bave različiti stručnjaci pa i nemedicinskih zvanja. Pandemija nam ukazuje da si Hrvatska takvo što ne smije dopustiti te da, smatra dr. Dražen Jurković, trebamo ujediniti specijalizacije epidemiologije i javnog zdravstva. Danas direktor Udruge poslodavaca u zdravstvu, osnivao je gospićki Zavod u kojem danas radi mladi epidemiolog Stanić te je dr. Jurković predsjednik Stručnog društva za javno zdravstvo pri Hrvatskom liječničkom zboru i cijeli život u toj struci. Nekoć kao državni tajnik pokrenuo je inicijativu ujedinjavanja tih specijalizacija jer su srodne te smatra da bi tako struka bila puno jača.
– Epidemiologija i javno zdravstvo specijalizacije su koje su žrtve vlastita uspjeha. Upravo su te preventivne specijalističke grane medicine dovele do toga da su brojne zarazne bolesti eradicirane. Ali bolesti za koje smo mislili da nisu više toliko prisutne vraćaju se i nadam se da će epidemija zapravo potaknuti interes mladih za tu struku iako javno zdravstvo danas nije toliko atraktivno, nema tu privatnog rada – kaže dr. Jurković.
Detektivi za "smrtonosnu" bolest blagih simptoma koja se liječi bez liječnika iako za nju nema lijeka. Ne znaš bi li se smijao ili plakao. A i da bi saznao da ju uopće imaš moraš se testirati. I to toliko puta dok ne budeš pozitivan. Laku noć pameti.