Pokucate li u ponedjeljak na vrata Upravnog odjela za prostorno uređenje Međimurske županije i zatražite građevinsku dozvolu za tvornicu ili neki poslovni prostor, po nju možete doći u utorak. Ne neki neodređeni utorak nekog neodređenog mjeseca, već odmah idući dan. Niste se još ni snašli od šoka, a već su vam “prilijepili” službenika koji će vas pratiti kroz investiciju, ali i nakon nje. To se po zapadnjački zove “post investment care”, nešto zbog čega se investitor osjeća poželjnim i dobrodošlim u Međimurje, županiju koju sve češće nazivaju “nekom drugom Hrvatskom”.
Raspituju se i Kinezi
Njemački investitori koji su na ledini u selu Mala Subotica, desetak kilometara od Čakovca, podigli tvornicu obuće s logom Haix, koju obuvaju američki vatrogasci, njemački i francuski vojnici, otvoreno su priznali da su neki standardi u Međimurju viši i od njemačkih... I Senko Judin, direktor tvrtke CWS-boco za Hrvatsku i Sloveniju, koja će u Čakovcu u kolovozu ili rujnu i službeno otvoriti praonicu radne odjeće, otirača i pamučnih ručnika, vrijednu 12 milijuna eura, kaže da su se za Čakovec odlučili zbog fer uvjeta koje im je ponudila gradska vlast, riješene komunalne infrastrukture, brzine u ishođenju dozvola i, ne manje važno, kvalitetne radne snage.
– Međimurska županija poznata je po tekstilnoj industriji koja ima dugu tradiciju. I to je utjecalo na odluku da u Čakovcu gradimo halu i zaposlimo 80 radnika – napominje Judin.
U igri su bile i Mađarska i Slovenija. U tvornici dijelova za jahte u Svetom Martinu na Muri zaposleno je prvih tridesetak radnika, javljaju se novi investitori, bila je tu delegacija iz kineske pokrajine Guangdong, 80 puta veće od Međimurja. Kineze, uz ostalo, zanima zdravstveni turizam. Zašto je, dakle, Međimurje “neka druga Hrvatska”? Kolumnistica tjednika Međimurske novine Božena Malekoci Oletić smatra da su razlozi uspjeha povijesno uvjetovani. Zbog svog geografskog položaja, okruženo rijekama, na granici s Mađarskom i Slovenijom, u povijesti je Međimurje često bilo otrgnuto od “matice zemlje” i dolazilo pod mađarsku vlast. Posljednji put za vrijeme Drugog svjetskog rata.
– Međimurci su svoj egzistencijalni opstanak čuvali pouzdajući se sami u sebe i dokazujući se u svijetu rada jer im je pristup političkim upravljačkim strukturama bio onemogućen. To je ostalo u kolektivnoj svijesti. Kao građani male provincije, pod tuđinskom vlašću, bili su dvostruko marginalizirani. Nisu naučeni čekati pomoć sa strane – kaže B. Malekoci Oletić.
Razvoj Međimurja obilježili su i “gastarbajteri”, koji su se 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća “trbuhom za kruhom” razmiljeli po Njemačkoj, Švicarskoj, Austriji...
– Dio zapadnog mentaliteta, zapadnih europskih vrijednosti, donijeli su natrag. Vidimo to po uređenosti okoliša, skromnosti i radišnosti – kaže župan Matija Posavec (35), koji pokušava promijeniti sliku Međimurja i podići razinu samopoštovanja.
– Niti smo lošiji, niti smo bedastiji u odnosu na druge regije. Vrijednosti su nam poštivanje zakona i transparentno upravljanje javnim i privatnim sredstvima. Mi, na primjer, imamo puno manje proračune od nekih ostalih županija, posebno jadranskih. Svi naši proračuni na razini su jednog manjeg grada na obali – napominje.
Problem malih plaća
U gospodarstvu je, tvrdi i on, prednost brža administracija, ali i kvalitetna radna snaga, odnosno produktivnost.
– Tvornica Haix u Njemačkoj, jednake veličine kao ona u Maloj Subotici i s istim brojem radnika, proizvede 4500 pari čizama dnevno, a kod nas je to 6000. Tu je ključ. A i radna snaga je jeftinija – kaže.
I načinje problem koji muči radnike. Niske plaće, 20 posto niže od državnog prosjeka. Čak 75 posto zaposlenih radi u tekstilnoj i obućarskoj industriji, građevinarstvu i trgovini. Satnica u proizvodnji odjeće je oko 18 kuna neto. Ne dolaze li investitori upravo zbog malih plaća?
– Možda to jest jedan od razloga, ali nije ključni. Kao najveću prednost ističu uređenost regije. Hrvatska je izgubila puno investicija upravo zbog nesređene i komplicirane administracije. Našim primjerom želimo pokazati da se može drukčije. To je sinergija gospodarstva i javne uprave. Zašto bi dvije regije unutar jedne države drukčije funkcionirale – kad vrijede isti zakoni i pod istom su vladom? – pita Posavec.
Vjeruje da ima mjesta i za povećanje plaća.
– Posljednjih šest godina dobit prije i nakon oporezivanja raste. Prihodi gospodarstva bit će viši od 11 milijardi kuna. Rast prihoda trebale bi pratiti i plaće – zaključuje. Zanimljivo je da je Međimurska županija i s plaćama koje su gotovo najniže u državi tek na 16. mjestu po broju blokiranih računa građana. Jedan od razloga je i poljoprivreda. Nakon što se vrate s posla, mnogi građani sjednu na traktor i odlaze na oranice. Hobi je to koji donosi kruh na stol.
>> Ostavili Englesku i doselili se u malo međimursko selo
>> Kineska delegacija u radnom posjetu Međimurju
@propalismoFranjoskroz, kako nema HDZ-a u Međimurju, pa tamo gdje dolaze investitori, na vlasti je HDZ (Prelog). Evo ti dežurni sdp-ovac još jedna informacija, HDZ vlada u najbogatijim gradovima u Hrvatskoj, a to su prema statistici Sveta Nedelja i Velika Gorica, HDZ vlada i u najbogatijoj općini u Hrvatskoj, a to je Dugopolje.