New York je ovih dana u vijestima iz posve pogrešnih razloga. COVID-19 smjestio ga je u blok najlošijih vijesti zatomivši ono dobro zbog čega taj velegrad voli većina ljudi. New York je i grad znanosti s brojnim fakultetima i znanstvenim ustanovama. Jedna je od takvih ustanova i Mount Sinai, u kojoj radi dr. sc. Mihaela Skobe.
Znanstvenica koja je znanja stjecala u Zagrebu u toj instituciji ima svoj laboratorij za istraživanje raka, no neizbježno je bilo prvi kontakt obilježiti i onime zbog čega je Mount Sinai često u vijestima ovih dana, pandemiji. Dr. Skobe studirala je molekularnu biologiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, bila je zajedno na godini s Igorom Štagljarom. Diplomski je rad napravila na Institutu Ruđer Bošković 1991. godine. Nakon toga se preselila u Njemačku, u Heidelberg, u Centar za istraživanje raka, gdje je doktorirala. Nakon pet godina otišla je u Ameriku, najprije u Boston (Harvard Medical School/ Massachusetts General Hospital) na postdoktoralna znanstvena istraživanja.
– U Njemačkoj sam se bavila istraživanjem raka kože, bavila sam se mikrookolinom tumorske stranice, na koji način mikrookolina utječe na ponašanje tumorske stanice. Danas puno znanstvenika radi na tome, no tada je to područje bilo u začetku (rane 1990…). U tijeku rada na doktoratu zainteresirala sam se za limfne žile. Limfne žile su izuzetno važne za zdravlje organizma. Usto što su čistač organizma, jer odvoze sve toksine i produkte metabolizma iz tkiva, limfne žile također prenose informacije o svemu što se događa u tkivu u limfne čvorove gdje se regulira imunološka reakcija. Limfne žile zajedno s limfnim čvorovima važan su dio imunološkog sustava. Mene je zaintrigiralo (u doba doktorata) da je ta činjenica, da su limfne žile izuzetno važne u progresiji, agresivnosti tumora opće poznata među liječnicima i patolozima, a vrlo malo se znalo kako to sve funkcionira. Vrlo malo znanstvenog rada bilo je posvećeno toj temi. Tada sam odlučila posvetiti se istraživanju limfnih žila i njihovoj ulozi u raku, upalnim procesima i regulaciji imuniteta. Dobila sam stipendiju za odlazak na postdoktoralni istraživački rad na Harvard Medical School/Massachussets General Hospital (Boston), gdje smo došli do prvog važnog otkrića – da tumorske stanice potiču rast limfnih žila i na taj način povećavaju sposobnost metastaziranja. Prvi bitniji uspjeh bio je da limfne žile potiču metastaziranje raka, o tome se tada pisalo i u zagrebačkim medijima. Godine 2001. došla sam u New York gdje sam osnovala vlastiti laboratorij u istraživačkom institutu kod bolnice Mount Sinai. Moj je laboratorij poput New Yorka i drugih laboratorija u SAD-u uvijek bio internacionalan… Posebno mi je drago napomenuti da surađujem s grupom za bioinformatiku na PMF-u u Zagrebu gdje su Rosa Karlić i Kristian Vlahoviček, koja je doista fantastična, počela je razgovor naša znanstvenica u New Yorku.
Gdje u New Yorku živite, je li i suprug u znanstvenim vodama?
Živimo na Manhattanu. Suprug Harry Crosby nije u znanosti, bavi se financijama, investicijama u kompanije. Harry je počeo kao glazbenik i glumac, studirao je u Londonu, bavio se glumom na televiziji i na filmu. Jedan od poznatijih filmova u kojima je nastupio, a koji sigurno svi znaju je – “Petak 13”. On je nastupao puno uz svog oca Binga Crosbyja te uz Rosemary Clooney. Harry je poslije promijenio karijeru i prešao u poslovne vode iako je vrlo talentiran za glazbu, svira klavir i gitaru. Posebno je talentiran za improvizaciju, sve može izvući iz rukava, ne trebaju mu note. Glazba je dio naše svakodnevice i moj nas suprug svakodnevno uveseljava uz gitaru i klavir. Moja majka, nakon što je upoznala mojega budućeg muža, nakon povratka u Zagreb zvala me sva u panici: “Mihaela, gledam ovaj film. Strašno, Harry visi na vratima, ubili su ga!”
Mount Sinai možda je i najpoznatija newyorška bolnica, no kako se nosi s nastalom situacijom?
Mount Sinai je jedan od nekoliko najvećih zdravstvenih sustava, utemeljen 1852. Mount Sinai Health System sastoji se od osam bolnica, devet pridruženih bolnica i mnogobrojnih liječničkih praksi na širem području New Yorka. Mount Sinai ima svoje lokacije u različitim dijelovima grada, uključujući Manhattan, Queens, Bronx…. Moj je laboratorij na Madison Avenue, Upper East Side, Manhattan, gdje se nalazi bolnica i istraživački centar. Lokacija bolnice je na granici između Upper East Sidea, jedne od najekskluzivnijih gradskih četvrti, i Harlema, koji je siromašan. Zbog svoje lokacije bolnica ima etnički i sociološko-ekonomski vrlo raznoliku populaciju pacijenata. Kao i kod drugih bolnica koje nastoje povećati svoje kapacitete, postavljeni su šatori za njegu pacijenata u Central Parku upravo tu preko puta mojeg laboratorija. COVID-19 pandemija produbila je naravno socio-ekonomske nejednakosti u New Yorku i broj pacijenata u gusto naseljenim, manje imućnim dijelovima grada je puno veći. Bronx i Queens npr. imaju posebno visok broj slučajeva. Premda je s jedne strane velik broj COVID-19 pacijenta opterećenje za sustav, s druge je strane izvor informacija i uzoraka krvi i tkiva, te tako omogućava da se rade istraživanja. Laboratoriji su brzo preorijentirali svoja istraživanja na COVID-19, a sva nova saznanja dijele se odmah, ne samo međusobno nego i s drugim centrima u svijetu kako bi se što prije krenulo naprijed. Mi istražujemo utjecaj limfnih žila na imunološku reakciju na virus. Limfne žile su smještene kod gornjih dišnih puteva. One su uvijek tamo gdje je prva barijera našeg tijela prema vanjskom svijetu i imaju važnu imunološku ulogu, reguliraju imunološki sustav i kod respiratornih infekcija. Mount Sinai je među prvima počeo s primjenom novih terapija, poput „transfuzije“ plazme onih koji su COVID-19 preboljeli. Visokospecifičan serološki test je u vrlo kratkom roku razvijen i odobren od FDA. Trenutno se radi na masovnoj proizvodnji.
Napori da se savlada SARS-CoV-2 kao da su zatomili ostala nastojanja u znanosti. Hoće li ostati dovoljno novca za druga istraživanja?
Ako COVID-19 postane kroničnim problemom, a sve upućuje na to, tada bi doista moglo doći do problema za sve ostale grane znanosti jer će jednostavno biti manje novaca i resursa. To bi bio velik udarac za sve znanstvene discipline, a posebno želim istaknuti istraživanja raka koje je trenutačno u snažnom uzletu, pogotovo što se tiče imunoterapija koje prvi put imaju jako velik uspjeh jer se njima u cijelosti mogu izliječiti neki pacijenti koji su do sada bili neizlječivi. Velika šansa, ali treba još puno raditi pa je šteta ako bi se taj napredak usporio zbog COVID-19. Već je počinjena velika šteta jer su nebrojene kliničke studije koje testiraju nove tretmane za rak obustavljene. National Institutes of Health odmah je odobrio više od milijardu i pol dolara za istraživanja COVID-19, i financiranje je dostupno u vrlo kratkom roku, u čak nekoliko dana. To je naravno fantastičan stimulans za rješavanje akutnog problema, ali pitanje je kakve će dugoročne posljedice ekonomska kriza imati na budžet za znanost.
Kakva je sada realno situacija u New Yorku, gledamo i slušamo dramatične slike i vijesti?
Čini mi se da se u medijima piše senzacionalistički. Kod Amerike se nikada ne smije zaboraviti koliko je to velika zemlja. Samo kada kažete New York, tu postoje ogromne razlike u stanovništvu, načinu života, primanjima; Manhattan je nešto sasvim drugo od Bronxa, Queensa ili Long Islanda. Na širem području grada živi 23 milijuna stanovnika i teško se može generalizirati. U trenutačnoj situaciji mi nismo blokirani u smislu da ne smijemo izaći na ulicu, već je vlada čvrsto preporučila socijalno distanciranje i ponašanje, no ako izađete, ne kršite zakon. Za sve djelatnosti osim osnovnih djelatnosti poput opskrbe ili ljekarne zabrana rada produžena je do kraja travnja, i naravno veća okupljanja ljudi su zabranjena. S opskrbom nema problema. Malo se kasnije izašlo s preporukom nošenja maski, no koliko ja vidim, ljudi sada maske nose. Regije odmah izvan Manhattana, Queens i Brooklyn sada su epicentar zaraze, znači riječ je o četvrtima s velikom gustoćom stanovništva. Long Island, gdje puno Newyorčana ima „vikendice“ (uključujući nas), također ima veliki porast COVID slučajeva jer je puno ljudi napustilo New York. Manhattan, u usporedbi s drugima, ima manje slučajeva. Ono što se uglavnom prikazuje na televiziji prizori su iz preopterećenih bolnica na širem području grada. Oni prizori zakopavanja ljudi u parku nisu do kraja istiniti. Jer, riječ je o otoku Hart u Bronxu na kojem se normalno nalazi groblje. U masovnu grobnicu koja je prikazivana u medijima zakopavaju ljude koji nemaju nikoga svoga i beskućnike.
I nema panike?
Panike mislim da nema. Na početku je bilo kao i svugdje drugdje, ljudi su se išli opskrbiti. Isto se mahnito kupovao toalet papir! No, sada se to smirilo, na Manhattanu ima dosta ljudi koji su napustili New York jer negdje imaju vikendicu, a nije uspostavljena zabrana kretanja izvan grada. Tako nema pritiska na dućane u zonama gdje je gustoća stanovništva veća. Ono što vidim da se jako promijenilo jest što su ljudi unatrag dva tjedna hodali okolo očito ne shvaćajući ozbiljno što se događa, i to velik dio populacije. Dijelom je to i zbog zakasnjelog odgovora, radilo se o preporukama više nego o zapovijedima pa je svatko to prihvatio kako je htio. Mislim da je u SAD-u osobito teško narediti široj populaciji da sluša upute vlade jer su individualne slobode izuzetno važne. To je pogotovo izraženo u New Yorku, gdje je stanovništvo uz to i na neki način hiperaktivno… New York se sada smirio, ljudi koje nisi mogao zamisliti da sjede kod kuće sada su to prihvatili
Kakve im upute daje predsjednik i bolje je da ne slusaju.