Ispovijest satnika Marka Pavkovića, koji je prije deset dana u stravičnoj nesreći na zagrebačkoj Aveniji V. Holjevca što ju je izazvala pijana profesorica Bernardina Petrović (45) izgubio obje potkoljenice, duboko je dirnula hrvatsku javnost. Pavković je, unatoč tragediji koja mu je zauvijek promijenila život, pun optimizma, volje i želje za životom, smogao snage oprostiti ženi koja je pijana sjela za upravljač i izazvala tragediju.
U kobnoj noći, nakon što se vratio iz vojne misije u Afganistanu, B. Petrović naletjela je na Pavkovića koji je zaustavljen na cesti mijenjao gumu na svom golfu.
"Suze ste mi pustili"
– Satniče, suze ste mi pustili. Ovako nešto rijetko se viđa. U svijetu celebrityja, bigbrothera i bezrazložnih premlaćivanja, vi ste golemo svjetlo. Vraćate nam vjeru u ljude i opet smo ponosni što smo Hrvati i što ovakvi ljudi žive s nama – samo je jedan od stotinu komentara pristiglih u redakciju Večernjeg lista.
A Marko Pavković s osmijehom nas je danas ujutro pozdravio iz svoje bolničke sobe.
– Još nisam dobio novine, a nemam ni internet da vidim tekst, ali me od ranog jutra nazivaju prijatelji koji su tek iz Večernjaka doznali za nesreću – uzbuđeno je rekao Pavković. Nakon što smo mu pročitali komentare čitatelja, skromno je rekao:
– Moj je oprost vozačici prirodan. Nisam učinio ništa veliko, sve je to ljudski. Svatko može pogriješiti. Sjetite se koliko ljudi "pod gasom" sjeda za volan, ali, eto, imaju sreće pa izbjegnu ovakve tragedije. Upravo se, kaže, sprema na previjanje, a dok se vrati u sobu, valjda će mu, našalio se, netko donijeti novine.
Unatoč Pavkovićevu entuzijazmu, liječnici ističu da je pred njim dug put oporavka.
– Čeka ga još i mali operativni zahvat koji će mu sanirati kožu na krajevima bataljaka te omogućili da rane brže zacijele – rekao je prof. Mate Majerović, zamjenik ravnatelja KBC-a Zagreb. Tek nakon toga može pristupiti rehabilitaciji, ali i izboru najboljih proteza koje će mu olakšati kretanje.
Usavršene proteze
Jutros je, otkriva prof. Majerović, na e-mail adresu Klinike za kirurgiju stiglo pismo iz američke klinike John Hopkins u Baltimoreu.
– Ljudi s klinike, među kojima i profesor Zlatko Tesanović koji radi na Institutu za fiziku, pročitali su tekst u Večernjem listu. Kako ističu u pismu, jako ih je dirnuo, a s obzirom na to da imaju velikog iskustva baš kad je riječ o protezama za ranjene američke vojnike, ponudili su pomoć i u slučaju našeg pacijenta – objasnio je prof. Majerović.
Klinika u Baltimoreu jedna je od najpoznatijih u svijetu kada je riječ o protetici amputiranih udova, a još je 2006. u suradnji s američkim ministarstvom obrane odlučila napraviti najnapredniju protetičku ruku na svijetu. Rat u Iraku potaknuo je američko ministarstvo obrane na razmišljanje kako da svojim vojnicima koji su na ratištu izgubili ruke ili noge maksimalno olakšaju život. Zbog toga su znanstvenici s instituta odlučili stvoriti protezu koja bi mogla imitirati 22 pokreta zdrave ruke uz osjet dodira i temperaturnih razlika.
– Najmodernija protetička pomagala omogućuju pokrete proteza mioelektričnim signalima – ističu znanstvenici baltimorske bolnice i objašnjavaju da, kad korisnik proteze pomakne mišić, senzori koji registriraju taj pokret uključuju motor koji pokreće samu protezu. Nastoje, međutim, napraviti i protezu koju bi pokretali biosignali iz mozga čovjeka koji je izgubio neki od udova.
Kontakt s Amerikancima
– Nastojat ćemo i da se proteze koje izradimo za američke vojnike mogu potpuno prilagoditi pojedincu i zadovoljiti njegove potrebe ovisno o poslu koji obavlja – piše u izjavama stručnjaka iz Baltimorea.
Liječnici na KBC-u Zagreb oduševljeni su ovom ponudom i ističu da će, kada za to dođe vrijeme, stupiti u kontakt s američkim liječnicima.
KOMENTARI NAŠIH ČITATELJA:
amarila: Gospodine Pavkoviću, vaš oprost profesorici je tako velikodušan čin da su mi suze pošle na oči. Nadam se da će država učiniti sve da vam omogući da radite i živite dostojanstveno kao što ste i zaslužili!
Bez_komentara: Ne znam odakle nekim ljudima toliko snage i dobrote. Svaka čast, ja mu se divim!
Maddalena: Marko, junak si! Iako neće biti lako živjeti s protezama, nemoj nikada gubiti nadu niti se predati beznađu. Potreban si svojoj djeci. Dao si svima nama primjer kako treba živjeti opraštajući ženi koja te učinila doživotnim invalidom. Veliki su oni koji praštaju.
Njamanjama: Gospodinu Pavkoviću želim brz oporavak, posao u vojsci i puno kilometara na biciklu. I hvala vam za sve što ste učinili za nas i našu zemlju od 1991. do danas!
Bigbadwolfa: Ratnik u ratnu zemlju odlazi, gdje su mu malene šanse da preživi, da pomogne da dođe do pravednog mira. Vratio se u zemlju mira, gdje je skoro izgubio glavu. S užitkom oprašta i nastavlja svoj veličanstveni put kroz život. Da su svi na kugli zemaljskoj ovakvi, vladao bi vječiti mir.
Brundoa: Svaka čast, gospodine Pavkoviću, i puno pozdrava od pripadnika 14. kontingenta s kojima ste bili u Mazari-e-Sharifu u Afganistanu! Želimo vam sreću u nastavku rehabilitacije!
Čovjeku skidam kapu i moj duboki naklon, a komentar ispod poruka koju sam rekao i svojima prijateljima Arapima, dokle god slijepi fanatizam luduje muslimanskim svijetom, sreće neće imati prelaka su meta, a neuniverzalnost islamskih vjerskih stratega islamskog svijeta debelo će im se obiti o glavu.