Odlično plaćeni samac koji živi u Zagrebu i mjesečno na ruke prima oko 22.500 kuna za poreze i doprinose (iz i na plaću) izdvaja dodatnih 25 tisuća kuna!
Davanja na plaću najveća su za skupinu zaposlenih koja zarađuje oko 20 tisuća kuna neto te na svakih 100 kuna bruta državi idu 52 kune, a njima ostaju 48 kune! Za prosječne plaće, oko 6200 kuna neto, taj omjer je 60 prema 40 u korist radnika jer davanja državi za mirovinske, zdravstvene, doprinose za zapošljavanje, zaštitu na radu te porez na dohodak i prirez iznose oko 4300 kuna!
Porezna presija najniža je kod minimalaca, gdje je omjer 70 prema 30 u korist radnika. Na 3200 kuna neto plaće državi treba uplatiti 1500 kuna doprinosa! Primjeri su to za samce jer je osobama koje uzdržavaju djecu ili druge članove obitelji porezna obveza niža. Ranija analiza Instituta za javne financije pokazala je da dvije trećine prikupljenog poreza na dohodak dolazi iz plaća deset posto najbolje plaćenih radnika u državi – odnosno od ljudi koji nemaju porezne olakšice ili mjesečno zarađuju nešto više od deset tisuća kuna.
Od početka prošle godine porez na dohodak u Hrvatskoj plaća se prema tri stope, najnižih 12 posto rezervirano je za dohodak od kapitala (kamata) i najma imovine, a s 24 i 36 posto oporezuju se plaće zaposlenih, s tim što se stopa od 36 posto primjenjuje na dohodak iznad 17.500 kuna mjesečno. Ukidanje te stope osjetili bi, primjerice, inženjeri, menadžeri, bolje plaćeni liječnici i ostali čija je mjesečna plaća iznad 27 tisuća kuna bruto, odnosno oko 16 tisuća neto. Ministar financija Zdravko Marić za Večernji list kazao je da se razmatra micanje granične stope od 36 posto, ali “odluka još nije donesena”.
Kad bi Hrvatska slijedila primjere Bugarske, Češke, Mađarske, Litve i Rumunjske i ostavila samo jednu stopu poreza na dohodak, neto plaće od 22 tisuće kuna narasle bi 1300 kuna. Slovenija i Italija imaju progresivan model oporezivanja s pet stopa, Austrija šest, a Njemačka tri. Predrag Bejaković, iz Instituta za javne financije, procjenjuje da porez po najvećoj stopi od 36 posto plaća 4-5% obveznika poreza na dohodak! Ako bi neoporezivi dio dohotka ostao isti – 3800 kuna – a svi su izgledi da bi tako moglo biti, ukidanje te stope za 95 posto zaposlenih ne bi značilo ništa.
Postoji mogućnost da će se ukinuti ili smanjiti stopa doprinosa za zapošljavanje, na što odlazi 1,7 posto bruto plaće. Za zapošljavanje se preko tog doprinosa godišnje prikupi oko dvije milijarde kuna, a novac se koristi za isplatu naknada za nezaposlene te mjere aktivne politike zapošljavanja. Smanji li Vlada PDV-a za jedan postotni poen te potpuno ukine doprinos za zapošljavanje, državni će proračun ostati bez četiri milijarde kuna, što bi u financijskom smislu bilo veće rasterećenje nego 2017. godine kad se država odrekla dvije milijarde kuna!
Koalicijski partneri HDZ-a, zajedno s poslodavcima, traže od Vlade da odustane od smanjenja PDV-a i planirano rasterećenje usmjere prema plaćama i cijeni rada. Ministar financija kaže da će svoj plan do kraja mjeseca prvo izložiti premijeru i partnerima, a nakon toga će otvoriti javnu raspravu.
Smanjenjem pdv-a profitiraju samo trgovci koji ce automatski podignuti svoje marze. Cijene ce za krajnjeg kupca ostati iste, a drzava ostaje bez dvije milijarde kuna. Ta sredstva treba preusmjeriti u smanjenje poreznog opterecenja place - veci neto radnika znaci i i vecu potrosnju i jacanje ekonomske aktivnosti koje vodi i rastu prihoda trgovaca, vecoj stopi zaposlenosti te povecanju bdp-a. Takodjer treba povecati iznos minimalne place koja se masovno zloporabi - radnik je prijavljen na minimalac, jos koju tisucu primi na ruke, a razliku poslodavac spremi u dzep. Povecanjem minimalne place bi se smanjio manevarski prostor za takvu praksu, a s obzirom da na trzistu rada svakodnevno raste potraznja, poslodavci nece imati puno izbora jer je sve manje radnika spremno raditi po takvom principu.