Na sjednici u Saboru čuli smo od zastupnika sva pitanja za ministra financija Zdravka Marića koja su posljednjih tjedana bacila na njega sumnju vezanu uz odgovornost oko Agrokora. No proširila su se i na zbrajanje njegove imovine i navodnu želju za vlašću, što nije pokazalo nikakvu stručnost ni važnost za raspravu o temi povjerenja i navodnu odgovornost zbog Agrokora. Pa je stoga i postalo jasno da je Marić bio povod za obračun, a ne tema. Marićeva obrana bila je kao i cijelo vrijeme – smirena, vjerodostojna i stručna, više nego što je pokazao premijer Plenković u obrani Marića koja je, prema procjeni politologa, bila više obrana sebe i stranke od Mosta.
Premijer “s visine”
Koliko je odgovoran i koliko je znao o Agrokoru, je li kao ministar i dalje štitio bivšeg poslodavca te može li i dalje sjediti u ministarskoj fotelji bila su ključna pitanja zastupnika. Prvi je krenuo premijer Plenković, čiju obranu profesor Ivan Rimac ocjenjuje lošom jer nije pokazala znanje, a obraćanje mu je bilo “s visine”. Tako nastup premijera ocjenjuje i politički analitičar Žarko Puhovski.
– Premijer se bavio Mostom, a ne SDP-om i Marićem. Branio je sebe od Mosta, a bio je i pun loših dosjetki – kaže Puhovski.
Rimac puno bolje ocjenjuje obranu Marića jer je pokazao više kompetencija kad je riječ o financijama i samim činjenicama koje su mu važne da obrani svoju stručnost i posao koji je radio u Agrokoru.
– Marićev nastup nije bio bahat, nije se prikazao kao netko tko dolazi iz vladajuće stranke te je pokazao znanje i uvjerljivost da njegove odgovornosti nema iznoseći pri tome stručnu financijsku kompetenciju – kaže Rimac.
PR stručnjak Krešimir Macan komentira da je Marić bio staložen i stručan, pomalo potresen, ali koliko god je bio uvjerljiv, suštinskih pitanja ionako nije bilo jer se sve svelo na politički obračun.
– Nakon takve rasprave ne može nitko uperiti prst u njega da je kriv, no činjenica je da mu je kredibilitet srušen – kaže Macan.
Sa stručne strane, srušen je u trenutku kada se priča o problemima u Agrokoru počela širiti i kada se Marić branio šutnjom, a već je tada trebao progovoriti i reći što je tek kasnije progovorio – da nije mogao znati što uprava Agrokora radi, da kao ministar nema uvid u rad Porezne uprave..., odnosno da nije kriv. S tim izostankom priča se pretvorila u politikantstvo i percepciju o sukobu interesa, koju je, uz SDP, podupro i Most te koja je dovela do rasprave o povjerenju Mariću u Saboru. Pita li se bilo koga od njih da stručno objasni na čemu počiva taj sukob interesa, odgovor ne bi znali. Upravo je zato jasno da je rasprava u Saboru, kaže Macan, “kampanja koja se vodi preko Agrokora”. Većina stručnjaka koji poznaju biznis i hijerarhijski poredak u Agrokoru reći će da Marićeva odgovornost ne postoji.
– Postoji možda ipak ona moralna odgovornost – kaže Rimac.
Primjerice, ako se pokaže da Marić nije mogao dobiti kredit po nižoj kamati. Problem pogodovanja mogao bi biti prepreka jer zakoni moraju jednako vrijediti za sve. Marić se obranio u Saboru i na taj napad rekavši da je kredit odobren u skladu sa svim aktima banke i zakona.
Pernar promašio
Profesor na ZŠEM-u Neven Vidaković kaže da je njemu neshvatljivo da državne obveznice prodaje netko tko je u Agrokoru bio izvršni direktor za tržište kapitala i prodavao obveznice koncerna koje su sada gotovo bezvrijedne. Macan pak smatra da tu nema prepreke jer svatko tko kupuje obveznice mora znati i da postoji rizik. Vidaković sumnja u to da Marić nije ni na jednom kolegiju dobio uvid u financijska izvješća. No neki drugi će reći da Marić nije bio zadužen ni za knjiženje niti je bio dio računovodstva, a ni uprave koja potvrđuje financijska izvješća tvrtki Agrokora. Marić je mogao samo ta izvješća prezentirati ulagačima, a sva su ona prošla kontrolu revizije. U tome je vrlo jasan bio i Marić. Grmoja, Maras, Pernar... imali su najčešće napade, a Pernar ga je prozvao i zbog opasnosti da uz Agrokor propadne i država. No to nije bilo teško obraniti jer stanje državnih financija se popravlja – deficit i javni dug padaju. Puhovski zato ponavlja da je rasprava u Saboru išla u krivom smjeru jer je Mariću bilo dovoljno ponavljati ‘da nije znao’, dok stručnih pitanja nije bilo.
O mila majko, pa zar opet "analitičari" tipa Rimac. dr. Iveka, Puhovski dr. Žareta i Macan Šokrea?!