Emmanuel Macron u Rusiji, Angela Merkel u Kini – Europa je krenula u diplomatsku ofenzivu na istok. Lideri vodećih zemalja Europske unije očito su uvažili Donalda Tuska koji je prije nekoliko dana objavio: “uz ovakve prijatelje, neprijatelji nam ne trebaju”, misleći na američkog predsjednika Donalda Trumpa.
Prvi ešalon poslovnjaka
Novi američki iozolacionizam, ali i najava trgovinskog rata, pa čak i otvoreno neprijateljstvo koje je Trumpova administracija iskazivala na početku mandata kada je tadašnji kandidat za veleposlanika SAD-a pri EU otvoreno najavljivao da je njegov cilj srušiti i oslabiti euro, rezultirale su sasvim očekivanim zahlađenjem odnosa između Europske unije i Washingtona. Sve je na kraju kulminiralo američkim povlačenjem iz sporazuma o iranskom nuklearnom programu, na što Europa, s punim pravom, nije pristala.
Sada je potpuno jasno da SAD nije partner Europskoj uniji, bar ne onakav kakav je bio do prije godinu dana kada su Washington i Bruxelles usuglašavali odnose na globalnoj sceni, zajednički nastupajući prema ostalom svijetu, kako u političkim, tako i u gospodarskim pitanjima. Gruba i bezobzirna politika bez uvažavanja drugih kakvu danas vodi Donald Trump možda prolazi u američkom poslovnom svijetu, ali ne prolazi na međunarodnoj sceni.
Pogotovo ne danas, kada svijet više nije unipolaran, s jednom gospodarskom, političkom i vojnom silom, kao što je bio prije četvrt stoljeća. Danas je svijet globalno kvadripolaran, a moć i utjecaj dijele se između SAD-a, EU, Rusije i Kine.
Francuski predsjednik Macron jučer je bio na susretu s ruskim predsjednikom Putinom, a njemačka kancelarka Merkel u Pekingu na sastanku sa Xi Jinpingom.
Macron je u Sankt Peterburg i Moskvu otputovao s vrlo jasnim ciljem – naći zajednički temelj za dijalog s Moskvom i približavanje stavova u cijelom nizu pitanja. Nije riječ samo o pitanjima i stavu o Ukrajini ili Siriji. Tu je i pitanje pojačanja gospodarske suradnje jer je jasno da se na gospodarsku suradnju sa SAD-om više ne može onako čvrsto računati kao prije.
– Macron traži ozbiljan dijalog, pokušava naći zajedničko tlo s Putinom. Radimo to širom otvorenih očiju, potpuno svjesni svih teškoća – ustvrdio je jedan francuski diplomat.
U sličnoj misiji je i Angela Merkel koja će do subote biti u Kini, na sastancima sa Xi Jinpingom, ali i cijelim nizom kineskih dužnosnika. Znakovito je da je na tvom putovanju prati poslovna elita iz prvog ešalona, uključujući i predsjednike uprava Volkswagena i Siemensa.
Iako tijekom tog putovanja neće biti potpisani nikakvi spektakularni ugovori, Merkel će zatražiti smanjenje carina i pojačanje partnerskih veza između dviju zemalja na osnovama zajedničke dobrobiti.
EU mora iskoristiti priliku
Kako su Francuska i Njemačka najsnažnije zemlje EU i njezini pokretači, prilično je jasno da će njihove poteze pratiti i ostale zemlje, čime će se ojačati veze Europe i istoka. Svojevrsni je to bumerang u glavu Washingtonu i rezultat njegove politike “bullyinga” svih oko sebe. Bumerang koji sada s očitim zadovoljstvom promatra i Iran.
Još je jedna stvar prilično izvjesna, Europska unija neće ponovo progutati mamac poput onog koji su joj bacili Velika Britanija i SAD s navodnim ruskim slučajem trovanja bivšeg ruskog špijuna Skripala. Ili mamac kao onaj s navodnim kemijskim napadom u Siriji koji je prijavila sirijska “humanitarna organizacija” na platnom popisu Londona i Washingtona. Uostalom, možda je Trumpova politika i dobra stvar za Europu.
Bez Trumpa u Bijeloj kući, tko zna kada bi se Europska unija osvijestila i preuzela inicijativu u međunarodnim političkim i trgovinskim odnosima i izgradila poziciju koju je odavno već trebala imati.
Okupirani Euro vazali, traze zastitu suverenih drazava Rusije i Kine od pomahnitalog bankrotiranog anglo-cionistickog imperija kaosa koji prije svog kolapsa zeli povuci sto vise drzava zajedno s sobom.