Ivica Lovrić u “ratu” protiv tužiteljstva vodi s 2:0. Jer dobio je i drugu nepravomoćnu oslobađajuću presudu. Nakon što je u listopadu 2018. nepravomoćno oslobođen optužbi u aferi Štandovi, na zagrebačkom Županijskom sudu nepravomoćno je oslobođen i optužbi u aferi Cibona. No da stvar po tužiteljstvo bude gora, sutkinja Rahela Valentić, ne samo da je nepravomoćno oslobodila Lovrića optužbi već je tužiteljstvu poručila kako “u optužnici ne da nema dokaza, već optužnica nema veze sa zdravim razumom”.
Problemi za tužiteljstvo počeli su već na početku rasprave, kada se ustanovilo da je optužnica protiv Lovrića iz nadležnosti USKOK-a prešla u nadležnost ŽDO-a, jer je nakon provedenih dokaza promijenjen činjenični opis optužnice. Pa se Lovrić više nije teretio za trgovanje utjecajem, što je u nadležnosti USKOK-a, već za poticanje na zloporabu u gospodarskom poslovanju, što je nadležnost ŽDO-a. S obzirom na promjenu nadležnosti, sutkinja Valentić je prije početka rasprave morala promijeniti i sudsko vijeće, jer u tzv. običnim predmetima ne sude uskočki suci. A nakon toga, kada je završila raspravu i objavila presudu, očitala je vrlo oštru lekciju tužiteljstvu.
– Koncepcija optužnice je takva da je razloge oslobađajuće presude teško objasniti jer konstrukcija optužnice nema veze sa stvarnošću, a kamoli s dokazima – kazala je sutkinja Valentić.
Naime, Lovrić se teretio da je u studenom i prosincu 2013., kao pročelnik Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba od Dragutina Kosića, voditelja Ustanove za upravljanje sportskim objektima Zagrebačkog holdinga tražio da u toj Ustanovi zaposli tadašnje zaposlenike košarkaškog kluba Cibona, a među njime i Darka Marijanovića. Prema optužnici, Lovrić je Kosića to tražio iako je znao da će Marijanović nastaviti raditi za KK Cibonu. Uz to, Marijanović je prema optužnici zaposlen na mjesto za koje je trebala viša stručna sprema, a on je imao srednju. Nadalje, tužiteljstvo je smatralo i da je Ustanova oštećena za 95.886 kuna, jer je radio za KK Cibonu, a plaćala ga je Ustanova.
No sutkinja Valentić s navodima optužnice nije se složila pa je pojasnila da je tužiteljstvo Lovrića teretilo za nešto o čemu je već ranije bila donesena odluka.
– Već je bilo odlučeno da radnici iz KK Cibone, koji mjesecima nisu primili plaću, prijeđu u ustanovu, pa Lovrić to nije mogao tražiti od Kosića. Osim toga, Marijanović nije bio jedini koji je iz KK Cibona na takav način prešao u Ustanovu, pa sudu nije jasno iz kojeg je on nepoznatog razloga jedini ostao u činjeničnom opisu optužnice, dok su svi ostali iz njega ispali. Teza optužnice jest da on ne radi za Ustanovu već za KK Cibonu, iako su ljudi koji su prešli u Ustanovu radili u prostorijama Cibone i na kompjuterima Cibone. I optužba je iz toga zaključila da Marijanović nije radio za Ustanovu već za Cibonu, što nije točno. Radili su za Ustanovu, ponekad možda za Cibonu, jer su se ti poslovi ispreplitali. Nadalje, Marijanović je zaposlen od 1979., dolazio je svaki dan na posao, a činjenica da nije imao VSS već SSS u ovom konkretnom slučaju ne znači da je nezakonito zaposlen jer se s obzirom na njegovo radno iskustvo i duljinu radnog staža mogla primijeniti posebna zakonska odredba koja regulira takve situacije. Lovriću se na koncu, na teret nije ni stavljalo nezakonito zapošljavanje Marijanovića – kazala je sutkinja .
Dodala je da Lovrić nije počinio nikakvu zloporabu te da se optužba pozivala na sporazum o krivnji koji su sklopili tužiteljstvo i Kosić, što prema stavu suda ne može biti osnova za osuđujuću presudu. Uostalom, Kosić je kao optuženik priznao krivnju te je uvjetno osuđen, da bi na sudu kao svjedok kazao da je u tom priznanju lagao.
– Ovu optužnicu zdrav razum jednostavno ne može shvatiti – zaključila je obrazloženje sutkinja Valentić.
Hoće li sad netko u državnom odvjetništvu tko smišlja budalaste optužnice dobiti otkaz? Slična fantastika je i optužnica protiv Hernadija.