Sedam godina živio je Loki u skloništu Udruge za zaštitu životinja Šapica. Ubačen je preko ograde skloništa noću, imao je tada samo šest mjeseci. Dolazili su drugi psi, odlazili u svoje nove domove, a on je ostajao. Nikome nije zapeo za oko, sve dok u sklonište nisu stigli Jerko K. i Lucija F. A došli su s namjerom da udome starijeg psa.
– Razgovarali smo s volonterima, a nakon toga krenuli u obilazak skloništa. Svi su lajali, trčali prema nama, bilo je nekoliko zanimljivih pasa. Lokija smo posljednjeg vidjeli. Sjedio je potpun mirno i gledao nas. Prišao je polako ogradi da ga malo pomazimo – prisjeća se Jerko prvog odlaska u sklonište. Puni dojmova, otišli su kući, još jednom razgovarali o svemu što ih čeka i zajedno odlučili – vraćaju se u Šapicu po Lokija, žele baš njega udomiti.
– Družili smo se s njim, a volonteri su nas upozorili na sve što smo trebali znati o njemu. Loki je dugo bio u skloništu, nije se baš slagao sa psima, ali s ljudima nije imao nikakvih problema. Kad smo došli po njega, upozorili su nas da se dugo nije vozio u autu, ali svejedno nije bilo većih problema. Vidjelo se da je malo uplašen, ipak smo ga doveli u centar grada i sve mu je bilo novo. Ali brzo se prilagodio i naučio na život u gradu. Okupali smo ga, počešljali, a on je vrlo brzo zauzeo mjesto na našem kauču – priča nam Jerko, koji nikada nije imao psa. Ali djevojka Lucija ima iskustva, njezin je pas s roditeljima na Lošinju, odakle su oboje.
– Upoznali su se Loki i Dante za uskrsne blagdane na Lošinju i jako dobro su se slagali. A Loki je samo hodao po kući i mahao repom od sreće – kazali su nam udomitelji. Nema Loki više problema ni s drugim psima, družio se i s Rikom, psom Jerkova brata.
– On je divan pas, dobar, umiljat i zahvalan. Lucija je bila bolesna, a Loki samo dođe i legne uz nju, čuva je – kaže nam Jerko. Dodaju oboje kako bi svi trebali otići u sklonište i udomiti pse koji tamo žive. Neki od njih i godinama, baš kao Loki.
– Treba preuzeti rizik, odlučiti se i promijeniti nekome od njih život – objašnjavaju. Iako Lokijev novi život traje tek nekoliko tjedana, ponaša se kao da je oduvijek živio u stanu. Jedino još ponekad zaboravi da se na parketu može i poskliznuti.
Zbog Lokijeva udomljenja presretni su i u Šapici, već su mislili da nikad neće pronaći dom. Dan kad je stigao u sklonište dobro su zapamtili, bili su tada još u Dubravici.
– Loki nas je dočekao 23. ožujka 2014., zajedno sa psima koji su noću bili u dvorištu skloništa. Vrat mu je bio prerezan žicom pa smo ga najprije vodili veterinaru na šivanje. Odmalena je bio dominantan prema drugim psima. Imao je nekoliko kujica s kojima se slagao, ali sve su udomljene. Za Lokija nitko nikada nije pokazao interes, uvijek je tu bio netko mlađi i atraktivniji. Dodatni problem bilo je i njegovo neslaganje s drugim psima – kažu nam u Šapici.
Ništa od toga nije bila prepreka da Loki ne stigne u novi dom u kojem se nevjerojatnom brzinom prilagodio životu svojih udomitelja. Čak i kad je hrana posrijedi, jede samo ribu, kao pravi mediteranski tip.
