Početkom godine američki znanstvenici objavili su da posjeduju vrlo uvjerljive dokaze da je zagrijavanje svjetskih oceana u posljednjih četrdesetak godina izravna posljedica emisije ugljičnog dioksida, odnosno ljudskih aktivnosti. A prije nešto više od tri tjedna grupa od 1300 znanstvenika iz 95 zemalja, okupljena oko projekta "Milenijska procjena ekosustava", došla je do zaključka da su ljudske aktivnosti vrlo ozbiljno ugrozile sposobnost našeg planeta da u životu održava nove generacije. Ugrožena je proizvodnja hrane, goriva, drva, ugroženi su izvori pitke vode, ali tema koja se najviše spominje i koja izaziva najviše zabrinutosti jest globalno zagrijavanje i učinak povišene temperature na svjetska mora i oceane.
Grenland sve tanji
U 1500 godina koje su prethodile 20. stoljeću razina mora dizala se desetak centimetara tijekom jednog stoljeća. Tijekom prošloga stoljeća taj je tempo bio dvostruko brži, a znanstvenici predviđaju da bi se u idućih stotinjak godina razina mora na planetu mogla podići za jedan metar. Te procjene temelje se isključivo na izračunu širenja volumena morskih voda zbog zagrijavanja, a ne uključuju vodu koja će nastati otapanjem ledenih ploča na polovima.
NASA je izračunala da se ledena ploča koja prekriva Grenland tanji brzinom od jednog metra godišnje te da se od nje već odlomio jedan ledenjak površine osam tisuća četvornih kilometara, a jedan još veći samo što se nije odlomio i krenuo u toplija mora na otapanje. Potpuno otapanje grenlandskog leda ili njegovo skliznuće u more podiglo bi razinu mora diljem planeta za otprilike šest metara, no to nije kraj priče. Ako zapadnoantarktička ledena ploča sklizne u more zbog povišenih temperatura, razina mora na planetu mogla bi se podići i za šest metara, što bi značilo da bi većina gradova diljem svijeta koji se nalaze neposredno na obali, poput New Yorka, Los Angelesa, Stockholma, Amsterdama, Venecije, Splita, Rijeke ili Dubrovnika, bila potopljena. A geolozi s Novoga Zelanda još su prije šest godina upozorili da je ledena ploča na zapadnom dijelu Antarktike postala vrlo nestabilna.
Podizanje mora za dvanaest metara značilo bi pravu kataklizmu, a znanstvenici predviđaju da bi, ako se ne zaustave negativni trendovi onečišćenja i zagrijavanja atmosfere, i taj scenarij mogao postati stvaran potkraj ovoga tisućljeća. Ledenjaka tada više ne bi bilo, a sva voda nalazila bi se u morima i oceanima.
No, i podizanje razine mora od jednog do četiri metra izazvalo bi velike promjene na gotovo milijun kilometara priobalnih područja koliko ih ima na Zemlji. Podizanje razine za samo jedan metar potopilo bi pet milijuna četvornih kilometara kopna, odnosno otprilike tri posto sadašnje površine kopna na planetu. Niski otoci poput Maldiva ili Sejšela više ne bi postojali, a gradovi uz obalu bili bi poplavljeni. I ne samo oni nego i oni koji se nalaze blizu ušća rijeka, primjerice London. Pod morem bi bio veći dio Bangladeša. Procjenjuje se da bi pod morem završilo i tridesetak posto najkvalitetnije obradive zemlja na planetu, što bi bitno smanjilo izglede stanovništva da se prehrani. Samo u Sjedinjenim Državama na područjima koja bi bila izravno ili neizravno ugrožena podizanjem razine mora živi otprilike polovica ukupnog stanovništva.
Nezaustavljiv proces?
Većina znanstvenika složila se da je glavni uzročnik onečišćenja atmosfere i globalnog zagrijavanja ugljični dioksid koji nastaje izgaranjem fosilnih goriva, no neki drugi dodaju da to nije cijela priča zato što se ta vrsta emisije održava na gotovo istoj razini u posljednjih tridesetak godina te da u igri moraju biti još neki faktori. Postoji čak i teorija da je cijeli proces zapravo postao nezaustavljiv i da ne bi pomoglo ni to da se emisija stakleničkih plinova smanji na onu razinu kakva je bila prije industrijske revolucije. Također je vrlo jasno da briga o okolišu i emisiji tih plinova na lokalnoj razini zapravo neće imati gotovo nikakve efekte sve dok se emisija znatno ne smanji na globalnoj razini.
Tijekom 20. stoljeća temperaturu na Zemlji digli smo za 0,6 stupnjeva, što je more podiglo za dvadesetak centimetara. Ako samo Sjedinjene Države u velikoj mjeri ne obuzdaju emisiju stakleničkih plinova, koncentracija ugljičnog dioksida mogla bi se u idućih pola stoljeća podignuti do 150 posto, što bi moglo izazvati dizanje temperature za tri Celzijeva stupnja i podizanje mora za jedan metar. Bude li emisija plinova dvostruko veća nego što je trenutačno, globalna temperatura mogla bi do 2050. biti veća za 8 stupnjeva, što bi prouzročilo ubrzano otapanje ledenjaka. Da se sve to spriječi, trebalo bi djelovati brzo i radikalno, no pitanje je jesu li najveći svjetski zagađivači na to spremni.
