Ne možemo se složiti ni s kakvim instrumentima ili mjerama koje vode k mutualizaciji duga, kao ni sa znatnijim povećanjem proračuna Europske unije – poručuju čelnici Austrije, Nizozemske, Danske i Švedske u diplomatskom non-paperu kojim oponiraju njemačko-francuskoj inicijativi o 500 milijardi eura teškom fondu za oporavak EU, iz kojeg bi se novac dijelio bespovratno, u obliku grantova, najpogođenijim državama članicama i industrijskim sektorima u doba koronakrize.
Zajmovi za zajmove
Austrijski kancelar Sebastian Kurz i društvo protive se ideji dijeljenja novca u obliku bespovratnih sredstava, već traže da se novac usmjerava u obliku povoljnih zajmova državama članicama s razine EU. “Loans for loans”, piše doslovno u njihovu kontraprijedlogu, što znači zajmovi za zajmove: Europska komisija uzme zajam uime svih 27 država članica, ali onda tako posuđen novac ne poklanja, nego posuđuje dalje državama članicama.
O tom detalju – treba li se gospodarski oporavak od koronavirusa financirati novcem koji je državama darovan (u obliku bespovratnih sredstava) ili posuđen (u obliku zajmova) – vodit će se najveći pregovori nakon što Europska komisija službeno iznese prijedlog novog višegodišnjeg financijskog okvira Europske unije i prijedlog fonda za oporavak, a to se očekuje u srijedu.
Nakon toga, očekuje se sazivanje Europskog vijeća, summita na kojemu će lideri 27 država članica pokušati postići dogovor koji potom ide na pristanak ili odbijanje u Europski parlament. Sve je ovo, dakle, još rana faza pregovora, no već je sada jasno da postoji smjer koji žele Italija, Španjolska, a s čime se slažu i Francuska i Njemačka; i postoji smjer koji žele Austrija, Nizozemska, Danska i Švedska, kao skupina fiskalnih konzervativaca koji bi štedjeli i ne bi dijelili novac besplatno.
Kurz i društvo naglašavaju da ne žele pristati na mutualizaciju duga u EU, što znači kolektivno, udruženo zaduživanje, ali to je princip na koji i dalje tvrdi da ne želi pristati ni njemačka kancelarka Angela Merkel, koja je ipak pristala na ideju da se Europskoj komisiji omogući zaduživanje za 500 milijardi eura uime svih 27 država članica, što jest neki oblik zajedničkog zaduživanja.
Kurz i društvo naglašavaju u svom non-paperu da sve to s fondom za oporavak od koronakrize bude jednokratna mjera, strahuju od mogućnosti da se na mala vrata uvede nešto što će postati trajno. Ali to o jednokratnosti naglašava i Merkel, to je bio uvjet bez kojega ona tvrdi da ne bi ni pristala na inicijativu koju je iznijela zajedno s francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom, tako da se može reći i da se oponenti plana Merkel i Macrona zapravo približavaju kompromisu s Merkel i Macronom jer imaju dodirnih točaka.
Za štedljivce i fiskalne konzervativce još je važno, a to naglašavaju i u svom non-paperu, da ne bude mogućnosti zloupotrebe. Traže da se države članice EU koje primaju novac iz Fonda za oporavak obvežu na reforme i fiskalnu disciplinu, a to Italiji i Španjolskoj zvuči previše slično spašavanju Grčke u doba dužničke krize eurozone. Tada su Grci u zamjenu za zajmove iz eurozone morali provoditi stroge reforme.
Dajte novac, ne lekcije
Talijani i Španjolci ne žele da se ta priča ponavlja, već traže novo, kreativnije rješenje, a to znači: samo novac, bez lekcija o tome što te zemlje trebaju učiniti zauzvrat. Još nešto naglašavaju Austrija, Nizozemska, Danska i Švedska. To je jasan uvjet da se države pridržavaju vladavine zakona i temeljnih prava. S time se praktički svi u EU mogu složiti, osim možda Mađarske i Poljske. Ali i njihov pristanak je nužan jer svatko od 27 ima pravo veta.
A Talijani već digli silne milijarde kredita računajući i na ovih 500 milijardi. Što bi se reklo, rade ražanj, a zec u šumi. Uostalom, tko to želi davati pare u rupe bez dna sa juga kontinenta tipa Grčka, Italija, Španjolska, Hrvatska... Nisu to pare političara već poreznih obveznika. Uvijek na kraju dođemo na priču o cvrčku i mravu. Doduše, niti Nijemci nisu za davanje para. Merkel tu nešto muti da ne ispadne da neće, a sud u njenoj državi je stavio sve oko toga na "halt".