Predsjednik Stjepan Mesić najavio je uvođenje novog instituta
prema kojem će osobe za koje se sumnja da su nezakonito stekle imovinu
ubuduće morati dokazivati njezino porijeklo, što znači da će
teret dokazivanja biti na njima, a ne kao do sada na državi. Iako je iz
šture predsjednikove izjave teško
iščitati što će to točno biti, moguće je da
državni vrh misli na institut sličan onome iz poznatoga američkoga RICO
zakona, strogog zakona koji je donio vrlo dobre rezultate.
Prema tome propisu se, naime, kad bi netko bio osuđen za neko od djela
organiziranoga kriminala po tom zakonu, može ostati bez cjelokupne
imovine! Nešto bi mu moglo ostati tek ako dokaže da je neki
dio imovine stekao na legalan način. Na taj način zapravo se jako udara
na različite vrste organiziranoga kriminala, a pokazalo se i da
optuženi bossovi rado pristaju na bilo kakve nagodbe o kazni pred
redovnim sudovima, kako ne bi došli na udar RICO zakona,
koji donosi teže kazne i oduzimanje imovine.
Udariti po džepu, doduše, hrvatsko pravosuđe može i sada, no
ne tako efikasno, jer oduzima se samo iznos za koji je dokazano da je
stečen kaznenim djelom, nakon što presuda bude pravomoćna.
Jedna od osuđenih osoba koja je nedavno bila na udaru tog članka
Kaznenog zakona bio je i Marko Marčinko, koji je u međuvremenu
izašao na slobodu. Po Zakonu o Uskoku, pak, moguće je
blokirati imovinu osumnjičenoga već u trenutku kad postoje osnove
sumnje da je neki prihod ili imovina stečen izravno ili neizravno nekim
kaznenim djelom.
Premijer Ivo Sanader u Saboru je, pak, najavio već poznati paket tzv.
antimafijaških zakona, no zapravo je riječ o
više-manje već poznatim stvarima, čija priprema i provođenje
je započela i prije ubojstva Ivane Hodak, poput stvaranje baze DNK
podataka. Iz sudačkih redova, pak, moguće je čuti da je naša
zakonska regulativa ipak već i sada, uza sve manjkavosti, relativno
dobra, da postoje i četiri tzv. uskočka suda, oni u Zagrebu, Osijeku,
Rijeci i Splitu te da se već i sada može blokirati imovina.
No, poručuju suci, problem je u tome što tih predmeta, u
kojima bi se sudilo šefovima organiziranog kriminala u
Hrvatskoj, pred sudovima gotovo i nema. K tome, valja paziti da udar na
imovinu mafijaških bossova bude efikasan, ali da ipak budu
poštovana temeljna ljudska prava, jer, naravno, na udar tog
zakona može doći i netko tko nije u mreži organiziranog kriminala.
Šteta je zapravo, poručuju suci, što se već sada
raspoloživa zakonska i ostala sredstva ne koriste dovoljno i
što mnogi od onih koji slobodno šeću gradom već
nisu pred sudom.
DOKAZ KRIVNJE Pravna osnova za akciju
