– Samo sam pročitao naslove u novinama da se opet razmišlja o vojnoj paradi, ali dalje od toga ništa ne znam. Sigurno je da ja tu novu paradu neću raditi – rekao nam je redatelj Krešimir Dolenčić, koji je režirao vojnu paradu na Jarunu 1995. Sjećajući se tog posla od kojeg je proteklo punih 20 godina, kaže:
– Bila je to vojna parada koju smo radili uoči Oluje. Svi mi koji smo bili angažirani na tom projektu znali smo da se nešto veliko sprema, naravno, nismo znali gdje i kada niti da će to biti Oluja. Zadatak mimohoda na Jarunu bio je jasan: pokazati ono što imamo, pokazati čak ono što nemamo... Cilj je bio, u tim ratnim vremenima, ujediniti hrvatski narod oko Hrvatske vojske, ali – da si sada ne lažemo – i zastrašiti protivnike. Bio je to vojno-operativni zadatak, a za mene osobno veliko veselje. Sjećam se da se na Jarunu u konačnici okupilo 100 tisuća ljudi i baš zbog toga tvrdim da su vojne parade stvar koja ima smisla u ratnim vremenima, ali ne i mirnodopskim. Zašto bismo danas trošili novac na marširanje vojske? Ako nam treba manifestacija koja će učvrstiti mišljenje ljudi o Hrvatskoj vojsci ili želimo pobuditi emocije, vjerojatno se to može drugačije napraviti – kaže Dolenčić.
Dodaje da Oluju i njenu godišnjicu svakako treba slaviti, ali po njegovu je mišljenju mjesto proslave Knin i samo Knin, kao glavni simbol Oluje.
>> 'Oluja je nešto što bi trebalo spajati cijelu Hrvatsku, a ne razdvajati'
Protive se obveznom vojnom roku a prade bi..