Hladan znoj nije sinoć oblio Gorana Šundokovića, pilota cessne 310
s troje putnika u kabini, iako je avionu nad Osijekom zatajio prednji
stajni trap. Kratki let iz Pule pretvorio se potom u dvoipolsatnu
zračnu dramu. Panike među putnicima ipak nije bilo.
Zaštitili dijete
Na kopilotskom mjestu sjedio je Mirko Ištoković, vlasnik aviona i
zračne kompanije Avionett iz Umaga, koji se sa suprugom Vesnom i
dvoipolgodišnjim sinom Filipom zaputio u posjet prijateljima u
Slavoniji. Oko 18 sati već su trebali sletjeti na pistu
Sportsko-poslovne zračne luke Osijek na domak Čepina, a potom se
zaputiti na vrući fiš-paprikaš, no umjesto toga zapeli su u zraku.
– Nije bilo nikakve panike. Nadali smo se čak i goremu. Tijekom
nadlijetanja četiri smo puta uvježbavali slijetanje u kriznoj situaciji
ponavljajući pritom što se sve treba točno napraviti. Ponosan sam i na
svoju suprugu koja se nije uspaničila, a dijete smo zaštitili – priča
Mirko.
Zračna drama uspješno je završena oko 20.30 sati. Cessna je sretno
prizemljena na travnatu pistu gdje su je dočekali vatrogasci, policija
i Hitna pomoć. Pilot Šundoković iz kabine je izišao kao heroj. Mjesta
panici za njega nije bilo. U sličnim je situacijama već bio.
– Krizno mi je bilo i 2005. godine kada sam s UTV-om 66 sletio na ravnu
livadu kod Ugrinovaca udaljenih 10-ak kilometara od Beograda – kaže
50-godišnji Goran iza kojega je više od 3200 sati leta velikim
putničkim avionima poput boeinga i DC-a.
Pilotiranje je svladao još 1982. godine i otad avionske komande nije
ispuštao iz ruku. Stekao je diplomu Više zrakoplovne škole iako je i
prije toga letio. Ljubav prema “nebeskim cestama” naslijedio je još od
svojega oca, vojnoga pilota. Goran se ipak odlučio za prijevoz civila.
Obiteljski niz želio je nastaviti i njegov sada već 20-godišnji sin.
No, zbog zdravstvenog testa nije se uspio upisati u Vojnu pilotsku
školu.
Komplikacije i 2005.
Goranov pilotski život jednom se zgodom zakomplicirao i tijekom
putničkoga leta DC-om 9 od švicarskoga Züricha do makedonskoga
Skoplja. Zbog istog problema kao i u osječkom slučaju, nije bilo
indikacije za prednji stajni trap.
– S obzirom na dosadašnje iskustvo, lakše je upravljati velikim
putničkim, nego ovim manjim zrakoplovima. Svaki novi let za mene je
novo iskustvo. Uvijek se nešto nauči – zaključuje Goran koji ima želju
ponovno raditi za velike putničke aviokompanije.
Iza njega su već milijuni prijeđenih kilometara s beogradskim
Aviogenexom, egipatskim Egyptairom i makedonskim Avioimpexom. U umaški
Avionett stigao je prije godinu dana.
ZRAČNA DRAMA NAD OSIJEKOM
Krenuli na paprikaš, pa zapeli u zraku
