Hrvoju Petraču, osuđenom na šest godina zatvora zbog otmice maloljetna sina generala Vladimira Zagorca, te jednom od trenutačno zacijelo najpoznatijih “stanovnika” naših zatvora, trebalo je samo pet mjeseci da bi izišao na prvi slobodan vikend. Velika je to pogodnost, koju zatvorenici stječu odsluženjem trećine svoje kazne i primjerenim vladanjem, no Petrač, koji je na izdržavanje kazne u Lepoglavu došao 28. lipnja 2007., na prvi slobodan vikend izišao je već 11. studenoga te godine.
Naglo “naročito uspješan”
I ne samo to, mimo svih zatvorskih protokola Petrač je u to vrijeme zidine hrvatskog Alcatraza već bio zamijenio Biteševljem, poluotvorenim odjelom lepoglavske kaznionice, gdje je režim života i za njega i za druge zatvorenike bio znatno lakši. Premještaj na taj “povlašteni” odjel, koji je među ostalim dijelio i s Dinkom Šakićem, ratnim zapovjednikom logora u Jasenovcu, Petraču je omogućen iako za to nije imao uvjete.
Naime, odlukom Stjepana Loparića, tadašnjeg upravitelja Kaznionice u Lepoglavi, i Nevena Putara, tadašnjeg Loparićeva pomoćnika, Petraču je ocjena uspješnosti provođenja pojedinačnog programa izvršavanja kazne s razine “uspješan” promijenjena na “naročito uspješan” iako je u to vrijeme imao stegovnu mjeru. Na taj način Petraču je omogućen premještaj u povoljnije i labilnije uvjete izdržavanja kazne, mimo svih pravila i protokola.
Navodi se to među ostalim u USKOK-ovoj optužnici protiv Loparića, Putara i Ivana Benčeka, načelnika Odjela tretmana lepoglavske Kaznionice. Tereti ih se za zloporabe te krivotvorenje isprava jer su nezakonito pogodovali Petraču, ali i Tihomiru Oreškoviću, osuđenom za ratni zločin, Ivanu Ici Matekoviću, osuđenom za otmicu Zagorčeva sina, te Dragi Babiću, osuđenom za otmicu, i Vladi Juraliću, osuđenom za dvostruko ubojstvo. Pogodnosti nisu bile tako male. Petrač je primjerice u manje od godinu koliko je proveo na poluotvorenom odjelu (u zatvoreni je vraćen u listopadu 2008. nakon ubojstva Ivane Hodak, kada se i doznalo za njegov povlašten tretman, op. a.) imao čak 85 izvanrednih posjeta te 26 izlazaka iz poluotvorenog odjela.
Da sve bude bolje, iz kaznionice na vikende nije izlazio poput drugih zatvorenika – preko prijamnog odjela, na glavni ulaz te uz pretragu na izlasku i povratku u kaznionicu – već je po njega s njegovim posjetiteljem dolazilo vozilo na Biteševlje. Takav je nalog, prema optužnici, dao Loparić kako ostali zatvorenici ne bi vidjeli kakav tretman ima Petrač. No neki su to vidjeli i tražili isti tretman pa je Petraču promijenjen režim izlazaka.
Petrač primao goste
Petrač je poput kakva srednjovjekovnog kneza u zatvoru primao posjete, po svemu sudeći kad god je htio, jer zatvorskim protokolom posjeti su dopušteni vikendom i blagdanom. No Petraču se dolazilo i radnim danom, ostajalo koliko se htjelo, a sve je odobravao Loparić. Tvrdi se i da je, dok su zatvorenici unutar zidina mogli telefonirati po kućnom redu samo do 19 sati, Petrač telefonirao poslije 20 sati. Kad mu to pravosudni policajci nisu dopuštali, pozivao se na odluku upravitelja, a kad je premješten na Biteševlje, zbog njega je svima omogućeno telefoniranje do 21 sat. Posjećivao ga je i novinar Ivo Pukanić koji mu je jednom prilikom ostavio – diktafon, zbog kojeg je Petrač ukoren. No usprkos tomu, dobio je premještaj iz zatvorenog na poluotvoreni odjel.
Slučaj Lepoglava - pogodnosti...
Hrvoje Petrač (osuđen zbog otmice Zagorčeva sina na 6 godina),
- 85 izvanrednih posjeta redovitim posjetiteljima u radne dane i posjetiteljima koji nisu na popisu redovitih posjetitelja
- 26 izlazaka na vikend iz poluotvorenog odjela
- izlazak iz poluotvorenog odjela i povratak u njega bez fizičkog pregleda i tako da po njega dolazi vozilo na Biteševlje, a ne da izlazi kroz glavni ulaz
- u Lepoglavu je došao 28. lipnja 2007., a već 19. listopada 2007. premješten je na poluotvoreni odjel iako za to nije imao uvjete
- ocjena mu je iz uspješan preinačena u vrlo uspješan, kako bi premještaj dobio pokriće iako nije zadovoljavao uvjete za premještaj
- omugućeno mu je telefoniranje mimo kućnog reda poslije 20 sati, kada su svi ostali zatvorenici već bili u ćelijama.
Ivan Ico Mateković
(osuđen zbog otmice Zagorčeva sina na 7 godina),
- odobren mu prekid kazne od pet dana iako je rješenje bilo nepravomoćno
- umjesto liječenja od PTSP-a, koje mu je određeno, koristio se pogodnošću terapijskog izlaska iako za to nije bilo uvjeta, a ta pogodnost korak je prema premještaju u pouotvoreni odjel.
Tihomir Orešković
(osuđen na 15 godina zbog ratnog zločina)
- premješten u poluotvoreni odjel iako nije zadovoljavao uvjete
- kao i Petrač, imao velik broj izvanrednih posjeta u Kaznionici u Lepoglavi.
Vlado Jularić (osuđen zbog dvostrukog ubojstva na 14 godina)
- premještaj na poluotvoreni odjel iako nije zadovoljio uvjete
Drago Babić Baban
(osuđen zbog otmice)
- premještaj na poluotvoreni odjel iako nije zadovoljio uvjete.
U našoj državi je sveopći KAOS. Što će nama Evropa....mi smo prepametni za nju.