Obilježavanje Dana mrtvih u Meksiku ne nalikuje ničemu u svijetu. Našminkani tako da sliče na ljudske lubanje i kosture u šarenim bojama te s raskošnim šeširima iz dvadesetih godina prošlog stoljeća, milijuni Meksikanaca za vrijeme te proslave plešu, paradiraju ulicama i tako se s radošću prisjećaju svojih najmilijih pokojnika. La Catrina je najprepoznatljiviji simbol ovog blagdana u Meksiku, a njezin lik seže tisuće godina u povijest te zemlje.
Tada su Azteci štovali boginju smrti koja je štitila njihove pokojnike i pomagala im u prelasku u zagrobni život. Vjerovalo se da mrtvi žive u posebnom mjestu zvanom Mictlān i mogu se vratiti u svijet živih samo na taj jedan dan. U međuvremenu Srednju Ameriku pokorili su katolički konkvistadori koji su odlučili svoj blagdan Dušnog dana “poklopiti” s domorodačkim meksičkim slavljem. Día de Muertos tako se je s kolovoza, kada se nekoć slavio, prebačen na početak studenog.
Danas tu boginju, zvanu “Dama smrti”, predstavlja La Catrina, a za njezin izgled zaslužan je José Guadalupe Posade, koji ju je prvi put nacrtao početkom 20. stoljeća. Posade je bio kontroverzan politički umjetnik koji je ljude crtao prikazima lubanja i kostura, podsjećajući sve da će jednog dana umrijeti. La Catrina je zapravo satiričan portret Meksikanke koja, želeći što više nalikovati bijelim Europljanima, boji svoje lice u bijelo i nosi goleme šešire kakve su tada nosile europske žene. Bila je to i društvena poruka kojom se htjelo narugati onima koji streme višem staležu usred teških ekonomskih vremena.
Danas je lik La Catrine postao najprepoznatljiviji prikaz smrti u Meksiku i neizostavan dio proslave tog za njih važnog blagdana. Osim ljudi koji se u nju kostimiraju, La Catrina se može vidjeti kao lutka u prirodnoj veličini, figurica i igračka, a prema njoj se oblikuju i slatkiši koji se tijekom parada prodaju na štandovima. Zbog ove zanimljive i jedinstvene tradicije proslava Dana mrtvih u Meksiku uvrštena je na UNESCO-ov popis nematerijalne svjetske baštine.
Zvuči neobično da se Dan mrtvih slavi ovako raskošno i zabavno, no u Meksiku to nisu dani tugovanja i boli, nego slavlja i vedrih sjećanja na one koji su nas zauvijek napustili. Obilježava se tri dana, i to od 31. listopada do 2. studenog, a zbog šarolikih maski i “jezive” tematike smrti često se misli da je Día de Muertos zapravo meksička inačica Noći vještica, koja se održava otprilike u isto vrijeme. Postoje čak i neke sličnosti s tim američkim blagdanom jer u nekim dijelovima zemlje kostimirana djeca obilaze kuće i od odraslih traže slatkiše ili sitan novac.
