"Dr. Franjo Tuđman - državnik i povjesničar" naziv je znanstvenog skupa koji je, u organizaciji Akademske zajednice HDZ-a "Dr. Ante Starčević", a povodom 20. godišnjice smrti prvog hrvatskog predsjednika, održan danas u Hrvatskom institutu za povijest. O Tuđmanu kao državniku, znanstveniku, njegovoj politici prema BiH, njegovim državničkim govorima, borbi za opstanak i obnovu gospodarstva te doprinosu hrvatskoj historiografiji govorili su akademici i znanstvenici Davorin Rudolf, Ivica Kostović, Miroslav Tuđman, Željko Holjevac, Đuro Njavro i Dinko Čutura, dok je prilog Ivana Aralice o izboru Tuđmana za dopisnog člana u radnom sastavu JAZU te za akademika HAZU prisutnima pročitao autor sin, Tomislav Aralica.
– Teško je biti veliki državnik u maloj državi, ali i male države imaju svoje državnike. Tuđman je bio državnik jer je Hrvatima vratio otetu državu, i to istinsku i neovisnu. Bio je državnik u europskim razmjerima. Odbacio je boljševički komunizam, očuvao hrvatski državni teritorij, no njegovo najveće i neupitno djelo je - država Hrvatska. To je faktografija koja se ne može brisati ni opovrgavati - kazao je akademik Rudolf usporedivši Tuđmana s Konradom Adenauerom i Willyjem Brandtom. Potom se prisjetio događaja koji se zbio 21. lipnja 1991. u Beogradu kada je jedini bio u Tuđmanovoj pratnji. Tada je, reče, ondašnji američki tajnik James Baker, došavši iz Berlina, donio u Beograd poruku 35 svjetskih čelnika o "cjelovitosti Jugoslavije koju treba sačuvati".
– Tuđman je znao da niti jedna svjetska država neće službeno priznati Hrvatsku i da NATO neće reagirati ako jugoslavenska vojska bude htjela sačuvati granice Jugoslavije. Čak su i države koje su bile prijatelji Hrvatske tada sugerirale da Hrvatska odustane od neovisnosti. To je sugerirao i Hans-Dietricih Genscher. Sve je bilo složeno tako da nas se obeshrabri i da se povučemo. Baker je doslovno rekao da Jugoslavija mora ostati jedinstvena i cjelovita te ako se bilo što dogodi da će za to kriva biti Hrvatska. On je to govorio uime svih svjetskih sila, osim Kine. No, Tuđman mu je uzvratio da se hrvatski narod na referendumu izjasnio za neovisnost Hrvatske i da će se ta volja hrvatskog naroda ostvariti. Nakon toga mi smo otišli. Kasnije tijekom večere, Veljko Kadijević je govorio o strahovima od intervencija NATO-a, ako do čega dođe, da bi na kraju Tuđmanu ipak zajamčio da JNA u slučaju bilo čega neće reagirati. Četiri dana nakon toga, 25. lipnja, Hrvatska je proglasila svoju neovisnost. Nitko nam ništa nije dao, poklonio. Sve smo morali i sve smo učinili sami - posvjedočio je Rudolf dodavši da mu je Tuđman, prije nego što ga je i osobno upoznao, djelovao kao neki mrki general. Potom se u sjećanjima vratio i u 1990. kada je s Tuđmanom boravio u Washingtonu, a za to vrijeme nekoliko je stručnjaka u Zagrebu pripremalo prijedlog federalnog ugovora kako bi se jugoslavenska kriza riješila mirnim putem.
– To se tada činilo zato jer smo mi htjeli državu, ali nismo htjeli rat. Mi nismo uzrokovali raspad Jugoslavije. No, raspad Jugoslavije završio je tamo gdje je i počeo, na Kosovu, proglašenjem države Kosovo - istaknuo je Rudolf ilustrirajući Tuđmanov autoritaran karakter i crticom o tome kako su svojevremeno dva ministra smijenjena dok su se u automobilima vozili prema svojim ministarstvima. Za kraj, opisao je i njihov posljednji susret krajem 1999. u Rimu, gdje je Rudolf bio hrvatski veleposlanik .
– Na rastanku smo se uvijek pozdravljali s "doviđenja", no tada mi je on, dok sam ga ispraćao iz Rima, nekako nemoćan i blijed jedva rekao: "Zbogom". A ja sam mu samo uzvratio: "Zbogom, gospodine predsjedniče" - kazao je Rudolf.
Napomenuvši da Tuđmanovu politiku prema BiH treba objasniti i ocijeniti objektivno i povijesno, a da su jedini kriteriji za to - vrijednosti, Miroslav Tuđman je naglasio da sloboda ima tri razine - slobodu države, društva (naroda) i čovjeka.
– Franjo Tuđman govorio je da svi narodi imaju pravo na samoodređenje, ali bez promjene granica koje postoje u trenutku neovisnosti. Međunarodni predstavnici predlagali su federalno ili konfederalno uređenje BiH i hrvatski narod tamo prihvatio je te prijedloge, no političko samoorganiziranje Hrvata u hrvatsku zajednicu Herceg Bosnu, koje se dogodilo samo zbog zaštite, Alija Izetbegović nazvao je stvaranjem države u državi, a to njegovo proglašavanje Hrvata neprijateljima odgovaralo je tamošnjim Srbima. Besmislena je konstrukcija da su Hrvati zaratili s muslimanima zbog Banovine Hrvatske. Tuđman je 1991. vodstvu BiH ponudio da BiH zajedno sa Slovenijom i Hrvatskom izađe iz Jugoslavije i dvaput je odbio Izetbegovića u smislu da se Hercegovina pripoji Hrvatskoj. Zaključno, Franjo Tuđman nije zatvarao oči pred problemima BiH i jedinim je rješenjem smatrao federalno ili konfederalno ustavno uređenje BiH. On je znao da hegemonističke težnje bilo kojeg tamošnjeg naroda za posljedicu imaju raspad BiH - istaknuo je Miroslav Tuđman.
O tome da je 1965., na inicijativu Miroslava Krleže, pokrenut postupak primanja Tuđmana, kao dopisnog člana u radnom sastavu, u JAZU, te što se potom odvijalo na četiri sjednice ondašnjeg Odjela za društvene nauke, izlaganje ja napisao Ivan Aralica, a pročitao ga je njegov sin Tomislav Aralica. Na trećoj od tih sjednica Tuđmanovu je kandidaturu podržalo šest članova Odjela, no na idućoj sjednici naknadno je utvrđeno kako pri glasovanju nije bilo kvoruma pa se prijedlog o primanju odgađa.
– Vladimir Bakarić, kao glavni kočničar Tuđmanova primanja u Akademiju, prisilio je ondašnjeg predsjednika Akademije Grgu Novaka da pronađe nepravilnosti za to primanje. Nakon svega Tuđman se svojevoljno odrekao kandidature, ali njegovo pismo koje to svjedoči nisam pronašao, iako sam kasnije doznao da je dio Akademijine arhive koji se odnosio na to Tuđmanovo primanje u Akademiju obijen i dokumenti odneseni. I sam je Krleža rekao da razmišlja o povlačenju iz Akademije kada vidi kakve se sve stvari tamo događaju - stajalo je u Araličinom izlaganju koje je završavalo time da je Tuđman, nakon cjelovitog izbornog postupka za člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti izabran 1992.
Započinjući ocjenu Tuđmana kao znanstvenika akademik Ivica Kostović najprije reče kako je Tuđman napisao više knjiga nego što ih je napisano o njemu samome.
– Da je Tuđman bio znanstvenik svjedoče elementi potrebni da bi netko bio znanstvenik, a Tuđman je imao snažnu motivaciju, smjelost u istraživanju dokumenata, skupljanju dokaza i podataka te objavljivanju rezultata, osnovao je Institut za historiju radničkog pokreta Hrvatske, predavao je kao profesor, doktorirao je iz područja povijesnih znanosti, imao je veliki broj objavljenih znanstvenih radova... - navodio je Kostović podcrtavajući kako je Tuđman znao da budućnost imaju samo oni narodi koji pišu vlastitu povijest. Podsjećajući da je Tuđman za svoje glavne suradnike odabrao akademike i znanstvenika, mobilizirajući ih da služe i pomažu domovini, Kostović je kazao:
– Kada je odustajao od kandidature za JAZU Tuđman je dao najcjenjeniju i najljepšu definiciju akademije, naziva je "najuglednijim i po povijesnoj tradiciji najsamoupravnijim hramom kulture i znanosti". A danas sam nezadovoljan kako HAZU prezentira, tretira i sjeća se svog redovnog člana, Tuđmana.
Pripomenuo je još kako je Tuđman smatrao da ima "croatitis", odnosno, kako je znao reći "da je on bolestan za Hrvatsku".
Budućnost imaju samo oni narodi koji piši vlastitu povijest! A to je uradio Tuđman.