Jašu u prosjeku sat tjedno posljednjih 15 mjeseci i napredak je vidljiv, a učinci jahanja odlični. Kažu to mame Rikarda Prenija, Gorane Trečić, Luke Čovića, Lucije Jurin i Luke Svetića, djece s poteškoćama u razvoju kojoj su konji postali prijatelji i vesele se svakoj prilici da ih mogu jahati i/ili samo voditi u šetnju.
Nikome od njih jahanje nije teško palo, nego mu se, dapače neopisivo raduju i nestrpljivo broje dane čekajući svaki novi susret s kobilama Evitom, Rajnom, Sarom i Florom.
A terapijsko jahanje u Triblju u zaleđu Crikvenice zasluga je Ive Rebecce Schoenfeld Vidas, Hrvatice koja se rodila i odrasla u Švedskoj, da bi 12 godina živjela u Kaliforniji i 2008. godine se skrasila u Crikvenici.
- Terapijskim jahanjem djece s poteškoćama u razvoju spojila sam struku psihologa s ljubavlju prema konjima od kojih sam nerazdvojna od svoje četvrte godine, doznali smo od I.R. Schoenfeld Vidas.
Terapijske kobile koje je nabavila stare su između 11 i 16 godina i iako su sve bile sa zdravstvenim problemima, sada su tri (a i četvrta je na putu) postale odličnim partnericama u programu terapije, ali i za potrebe rekreativog jahanja.
U terapijsko jahanje uključeno je 12 djece, a u rekreativno 8 djece i 2 odrasle osobe. Svi oni učlanjeni su u udrugu Audax, pa uz jahanje odvajaju vrijeme i za brigu o konjima. Jahati u ljetnim mjesecima dolaze i turisti i želja je I.R. Schoenfeld Vidas da jahačkim stazama spoji crikveničko zaleđe od Križišća do Novog Vinodolskog, te da projektom uz (su)financiranje iz fondova EU napravi pokriveno jahalište.
