U prvom razredu dobio sam jednu od rijetkih jedinica jer nisam napamet naučio pjesmicu iz dječjeg časopisa Radost. Shvatio sam tad da se radost uvijek miješa sa suzama – detalj iz svog djetinjstva prepričava Miroslav Škoro, koji će u danima pred nama najbolje vidjeti vrijedi li mu još uvijek teza koju je kao dečkić postavio u rodnom Višnjevcu. Sanjao tada vjerojatno nije da bi se njegov Domovinski pokret jednog dana moglo pitati za sastavljanje Vlade, a hoće li Hrvatska tu novu vlast imati prije ili poslije Škorina 58. rođendana, koji je 29. srpnja, tek ostaje vidjeti.
Nema toga što nije radio
Ono što je, međutim, sigurno jest to da Miroslav Škoro svakako nije tipičan predvodnik jedne stranke. Uključivao se već ranije u politiku pa je od 1995. do 1997. godine obnašao dužnost prvog hrvatskog generalnog konzula u Mađarskoj, a 2007. godine kandidirao se za saborskog zastupnika u četvrtoj jedinici HDZ-ove tadašnje liste pretendenata na parlament.
“Dao sam se nagovoriti”, kaže Škoro, koji je tada u Saboru sjedio ni godinu dana, ali u to se vrijeme kandidirao i za gradonačelnika Osijeka, opet s HDZ-om. Pobijedio ga je Anto Đapić, a sve je završilo glazbenikovom ostavkom u Saboru, što je objasnio time da mu je dosadila slika da su svi političari lopovi. Dosadna mu je ta slika bila, čini se, do lani, kada se odlučio kandidirati na izborima za predsjednika Lijepe Naše, na kojima je dobio potporu gotovo pola milijuna Hrvata i odmah najavio da sa svojim suradnicima kreće u borbu za premijersku poziciju.
Partneri koje je imao na ovim izborima podržavali su ga i kad je pokušavao postati šef države, osim Mosta doduše, a kao najveće svoje pokretače Škoro navodi kćer Ivanu Emily i sina Matiju te, naravno, suprugu Kim Ann Škoro. Zbog nje se 1989. odselio u Pittsburgh, nakon što se godinu ranije na turneji po Americi zaljubio, a gdje je bio ratnih godina, prije nego što se 1992. vratio u Hrvatsku, za koga je svirao, kakve je članke njegova žena pisala i je li iste one godine kad je zbog Radosti plakao oko vrata zavezao i pionirsku maramu, crtice su iz njegova života o kojima se raspravljalo u dvije političke kampanje koje jedosad vodio.
Inženjer građevine, doktor ekonomije, profesor na fakultetu, poduzetnik, “vicmaher”, televizijski voditelj, radijski spiker, član žirija u showu “Zvijezde pjevaju”, glumac u Večernjoj školi Željka Pervana, koji je sad bio i na listi za Sabor... nema toga što Miroslav Škoro nije ili radio ili probao raditi. Ono, naravno, po čemu ga ljudi ponajprije prepoznaju jest – glazba. Prvu je gitaru ovaj čovjek, koji za sebe kaže da mu je “iz kamena tilo, a duša slavonska”, kupio sa 17 godina, i to uz pomoć mame Nediljke.
– Čim sam se dočepao instrumenta, odlučio sam pisati pjesme jer sam shvatio da sviračkim talentom neću dogurati daleko – kaže Škoro, koji godinu kasnije s prijateljima osniva prvi bend. Zadnja stanica, zvali su se mladići, jer upravo je rodni Škorin Višnjevac zadnja tramvajska stanica. Majku Nediljku ističe kao ženu koja ga je svemu naučila. Uz djeda.
– Did Marko Gabelica jedan je od onih kojima dugujem zahvalnost što sam baš ovakav. Ako postoji ljubav na prvi pogled, onda se to dogodilo kad je vidio mene, svog unuka, sina svoje Nediljke. Od tada sam svako ljeto provodio s didom u Podbablju, sa svojim učiteljem i anđelom čuvarom – govori Miroslav Škoro, koji je svoj prvi studijski album izdao 1992.
Hrvat sam i katolik
“Ne dirajte mi ravnicu” naziv je te ploče s koje su, osim istoimenog hita, među ostalima, i “Juliška” te “Šumi, šumi javore”. Njegova diskografija na službenoj internetskoj stranici glazbenika otkriva da je dosad izdao dvanaest albuma, posljednji 2014., a tamošnja biografija kaže i da je Škoro “Hrvat, katolik”. Vlasnik je ili manjinski investitor u nekoliko tvrtki, a razvija i etiketu Vina Škoro, koje se proizvodi na tri hektara zemlje pod vinovom lozom.
Na pitanje može li sve svoje poslove uskladiti, odgovorio je Škoro već ranije, jednostavno rekavši da čovjek može raditi i više stvari. Kako će to ići samom čelniku Domovinskog pokreta, tek ostaje vidjeti.
– Najvažniji su mi moralni kapital i vrijednosti, nacionalni interes i gospodarstvo. Sve drugo, pa čak i te poslijeizborne koalicije, nešto je što me u politici ne veseli previše – odmah nakon predsjedničkih izbora kazao je Miroslav Škoro, koji će pregovore ovaj put vjerojatno morati odraditi.
– Često mi znaju prigovarati da sam konzervativac, nacionalist, desničar, ruralac, ali ne mogu doprijeti do mene jer sam odgajan tako da me takve stvari ne diraju – kaže za sebe Škoro.
