Na nedjeljnim izborima u Kataloniji stranke koje se zalažu za nezavisnost te pokrajine od Španjolske osvojile su većinu. Odmah su najavile da im taj povijesni rezultat omogućava da glasnije zahtijevaju održavanje novog referenduma o nezavisnosti te pokrajine. Večernji je list o tomu razgovarao s Ericom Hauckom, šefom katalonske delegacije za jugoistočnu Europu.
Stranke koje se zalažu za katalonsku nezavisnost pobijedile su na nedjeljnim izborima. Je li to jasan mandat za pokret nezavisnosti?
Katalonski je narod poslao jasnu poruku svijetu rezultatima ovih teških izbora: Ne bojimo se demokracije; draže su nam glasačke kutije nego policijske palice i sudovi; želimo ovaj konflikt vratiti u političku arenu; jedino je rješenje dogovoreni referendum, i neće biti pregovora pod represijom. Zašto to možemo reći?
Zato što su prvi put u našoj nedavnoj povijesti, od obnove demokracije u takozvanoj španjolskoj tranziciji, stranke koje se zalažu za nezavisnost osvojile više od 50% glasova na izborima za Katalonski parlament. Čak je i važnija od ostvarivanja apsolutne većine stranaka koje se zalažu za nezavisnost u parlamentu (74 od 135, četiri više nego 2017.) činjenica da je 60% birača biralo stranke koje se zalažu za pravo Katalonaca na samoopredjeljenje, na dogovorenom referendumu sa Španjolskom.
Odluči li se nova katalonska vlada za referendum, hoće li biti jednostrano proveden kao onaj 2017. ili će ipak to biti u dogovoru s Madridom, “škotski model”?
Među strankama koje se zalažu za nezavisnost nemamo vremena za gubljenje u sastavljanju stabilne vlade koja bi se fokusirala na zaštitu svih građana Katalonije, na njihovo zdravlje, dobrobit i ekonomski oporavak. Naučili smo mnogo toga od neslavnih događaja 1. listopada 2017. kada je španjolska država poslala tisuće policajaca da tuku mirne prosvjednike. Tijekom tog vremena, mnogi izvan Španjolske, organizacije za ljudska prava, Ujedinjeni narodi, sudovi u Njemačkoj i Belgiji te mnogi politički akteri u Bruxellesu i izvan njega, počeli su shvaćati da se ne suočavamo s unutrašnjim konfliktom u Kataloniji, već s izazovom za osnovne vrijednosti Europe.
U tom smislu igramo u istoj ligi sa Škotskom. Nitko ne odbacuje pravo Edinburgha na novi referendum za nezavisnost ako Nacionalna stranka osvoji apsolutnu većinu u škotskom parlamentu u svibnju, posebno zato što je Brexit toliko dramatično promijenio scenarij za njih, pa čak i ako se britanski premijer Boris Johnson s time ne slaže. Morate razumjeti u Hrvatskoj da smo mi u Kataloniji također za ostanak u EU. Mi smo 7,5 milijuna građana Europe, koji su oslonjeni na Europu, i koji traže svoje legitimno pravo odlučivanja o svojoj političkoj budućnosti.
Koju reakciju očekujete od vlade premijera Pedra Sáncheza?
Pa to je već drugi put zaredom da se susrećemo s katalonskim izborima koje je proglasila španjolska država, a ne naš vlastiti parlament. Prvo 2017., nakon suzbijanja svih katalonskih institucija, i sada 2021. nakon diskvalifikacije našeg predsjednika Quima Torre, koji je osuđen zbog neposluha zato što je odbio ukloniti natpis koji poziva na slobodu političkih zatvorenika. Istina je da je Socijalistička stranka španjolskog premijera Pedra Sáncheza osvojila najviše unionističkih glasova na nedjeljnim izborima u Kataloniji, ali njegov kandidat, bivši ministar zdravstva Salvador Illa nema šanse formirati vladu čak i kada bi prihvatio podršku krajnje desnih stranaka.
Neki glasovi iz Madrida govore o vjetru promjene zato što su dvije ljevičarske stranke koje se zalažu za ponovno otvaranje dijaloga, socijalisti i republikanci, osvojile izbore (33 mjesta svaka), no nije vjerojatno da će one formirati za jedničku vladu zato što unionistička stranka predstavlja interese onih koji još uvijek odgovaraju na konflikte činovima institucionalne osvete i represije. Nakon nedjeljnog rezultata, očekivali bismo gestu Madrida koji nudi dijalog, posebno nakon što je Pedro Sánchez osobno, konačno, priznao prije godinu dana da je konflikt s Katalonijom politički problem. Ili još više, nakon što je njegov potpredsjednik vlade Pablo Iglesias priznao da “Španjolska nije puna demokracija”.
Ankete ne ukazuju na jasnu većinu građana za nezavisnost. Katalonci su podijeljeni, čak malen postotak više njih podržava ostanak u Španjolskoj. Koje to ima implikacije za pokret nezavisnosti?
Ankete, pa i bolje od toga, nedavni izborni rezultati pokazuju da podrška nezavisnosti nastavlja rasti zajedno s represijom. Ne slažem se s idejom Katalonije podijeljenom napola, jednostavno zato što španjolska država nije nikada prihvatila da glasamo na slobodnom poštenom i dogovorenom referendumu. U stvari, nedavne ankete pokazuju da između 70 i 80 posto Katalonaca podržava pravo na samoopredjeljenje, vide sebe da žive ugodnije u republici umjesto monarhiji, te bi željeli vidjeti političke zatvorenike odmah oslobođene. Isto tako, nedavne teškoće s kojima se suočila vlada Katalonije, u postizanju dogovora s Madridom o upravljanju pandemijom, povećala je osjećaj da bi možda najbolje rješenje bilo razviti naše vlastite državne institucije kako bismo bolje zaštitili ljude.
Što biste željeli da se promijeni u pogledu vaše suradnje s Vladom RH?
Uspostavljamo snažna partnerstva s više institucija u Hrvatskoj, uvijek s konkrektnim projektima, kao što je regionalni savez za upravljanje fondovima EU za obnovu, pomoć u obnovi vrtića u Petrinji nakon potresa ili pak najbolje prakse plave ekonomije (korištenje morskih resursa za ekonomski rast, nap. a.) ili održivi turizam. To je proces izgradnje povjerenja koji bismo željeli otvoriti prema drugim političkim i društvenim agentima. Mi smo pouzdan partner. Regionalna suradnja ključna je u ovom presudnom trenutku i imamo mnoge zajedničke interese koje moramo još istražiti.
Neki koji se bore za nezavisnost, u zatvoru su. Kako ih se promatra u katalonskoj javnosti?
Iako su proveli već više od tisuću dana u zatvoru, nakon što su zajedno osuđeni na sto godina zatvora, zbog toga što su ispunili legitimnu želju katalonskog društva da o svojoj budućnosti odlučuje na referendumu, osjećaju se snažno te nastavljaju mirnu borbu. Shvaćaju da pomilovanje koje je na stol stavila španjolska vlada nije rješenje za politički konflikt jer tu je i više od tri tisuće građana čiji su slučajevi u tijeku. Amnestija je jedina mogućnost za ponovni dijalog.
Svaki politicar koji se boji referenduma mora preispitati koliko mu zapravo znaci demokracija i nije li mozda slicniji xi jimpingu i takvima, sve drugo su floskule i izmotavanja... građani koji mogu birati ce ako im demokracija nesto znaci (mnogima ne znaci) one politicare koji se ne boje referenduma... covid nam je pokazao koliko je lako, cak i na zapadu, potpuno legalno uvesti do prije godinu dana nezamislivu represiju, mozete se i slagati i neslagati sa samim mjerama, misliti da su opravdane ili neopravdane, potpuno je nebitno za poantu, sljedeci puta mozda represija bude jednakog intenziteta, a ugroza mozda nece biti stvarna, takve stvari treba imati na umu i puno su bitnije od toga tko ce koga u saboru vrijeđati, sto je kako se cini postao smisao rasprava u nasem saboru...