Ustav Republike Hrvatske u samo 13 članaka opisuje poziciju predsjednika države i njegove ovlasti.
Područja u kojima šef države ima ustavne ovlasti ograničena su na vanjsku politiku, obranu te obavještajni aparat. Pritom, u ostvarivanju vlasti u ova tri područja, predsjednik države nije samostalan, nego je njegov utjecaj ograničen ingerencijama Vlade.
Tako “predsjednik i Vlada surađuju u oblikovanju vanjske politike”. Predsjednik odlučuje o osnivanju diplomatskih misija te donosi odluku o postavljanju i opozivu šefova diplomatskih misija, ali na prijedlog Vlade, te uz mišljenje nadležnog saborskog odbora.
Nadalje, šef države je vrhovni zapovjednik Oružanih snaga, ali čvršću vlast nad vojskom Ustav mu predviđa tek u slučaju ratnog stanja.
Dobro zvuči, ali...
Kada je riječ o tajnim službama, onda temeljni državni akt kaže da “predsjednik i Vlada surađuju u usmjeravanju rada sigurnosnih službi”, a njihove šefove imenuju supotpisom uz prethodno mišljenje nadležnog saborskog odbora.
Predsjednik može Vladi predložiti da održi sjednicu i razmotri određena pitanja, može biti i nazočan na toj sjednici, čak i sudjelovati u raspravi, ali Vladu ne može natjerati ni na kakvu odluku. Dakle, što se ustavnih ovlasti tiče, ako predsjednik Republike želi nametnuti teme koje se tiču gospodarstva ili reforme javne uprave, potpuno mu je isto hoće li moliti premijera da sazove sjednicu s takvim dnevnim redom ili će sazvati konferenciju za novinare i reći što o tome misli pred televizijskim kamerama.
No, otkada je započela kampanja (mislimo na onu neformalnu koja traje već mjesecima), kandidati za mjesto na Pantovčaku koje donosi mali udio u obnašanju izvršne vlasti iscrpljuju se na temama i narodu daju obećanja koja mahom nemaju veze s ovlastima. Tako HDZ-ova kandidatkinja Kolinda Grabar Kitarović, otkad je došla u Hrvatsku, govori o gospodarstvu, ulaganjima, poticanju domaćih i stranih ulagača te otvaranju radnih mjesta. Sve to dobro zvuči, ali s funkcijom koju bi željela preuzeti nema baš ništa. Teme i stavovi koji pljušte u kampanji u pravilu nisu motivirani realnim ovlastima predsjednika, nego ovise o trenutačnim društvenim top temama.
Tako je Grabar Kitarović obznanila da je protiv monetizacije autocesta “jer ih je narod već jednom platio, i suludo je da ih plaća dvaput”. Prvo, narod ih nije platio, već ih otplaćuje, a drugo, ako se daju u monetizaciju, neće narod plaćati, nego će gospodarenje, a time i prihod od prometa, dati nekom drugom. Treće, Vlada će (svejedno da li ova ili koja druga) o tome donijeti konačnu odluku. Za mišljenje neće pitati Sabor, a predsjednika Republike još manje. Obećanje da će se zalagati za strože kažnjavanje pedofila, jačanje prevencije, a moguće i kemijsku kastraciju nema nikakve veze s ulogom predsjednika, nego je pokušaj da se nametne intrigantna tema s kojom bi se javnost zabavljala u kampanji. Isto je bilo s rehabilitacijom generala.
Provocira teme
Aktualnom predsjedniku Ivi Josipoviću, čiju kandidaturu podržava Kukuriku savez i još neke stranke, pozicija je lakša jer je obnašatelj vlasti i zato ga novinari pitaju o svemu i svačemu. No, neke teme koje mu ne pripadaju, poput Bolonje, nafte u Jadranu, Nogometnog saveza i sličnih, provocira on sam iako zna da je u odnosu na njih nemoćan.
Ma Dama je samo tu da se igra moze odigrat ,sve ovce na broju a vuk sit.