Ove se godine navršava točno 100 godina od jednog od najvećih humanitarnih pothvata u povijesti hrvatskoga naroda. Riječ je o povijesnom spašavanju gladne djece krajem i neposredno nakon završetka Prvoga svjetskog rata, koje je predvodio hercegovački franjevac fra Didak Buntić, a koje je pokazalo neviđeno zajedništvo svih hrvatskih krajeva i omogućilo preživljavanje tisućama ispaćene i gladne djece iz Hercegovine, Bosne, Istre, Kvarnera, Rijeke, Dalmacije i Slovenskog primorja, zahvaljujući dobroti stanovnika Slavonije, Baranje i Srijema, koji su ih ugostili i prehranili.
Bila je to svakog divljenja vrijedna akcija u kojoj se pokazala snaga duha i ljubavi pravih boraca za dostojanstvo svakoga ljudskog života, a posebno onoga slabog i ugroženog. „U iznimno teškim vremenima ratnih stradanja i mržnje izdigli su se ljudi čije ruke nisu šake, nego ruke otvorene, spremne pomoći, primiti, podignuti, nahraniti i spasiti.
Biblijski pothvat
Različiti krajevi kao što su primjerice Hercegovina i Slavonija, krš i plodna polja, dvije su sestre, koje to postadoše u najgora vremena.
Očito, u vremenima nije problem i nema težih ni lakših vremena…“, piše fra Marinko Šakota, župnik iz Međugorja i jedan od organizatora svečane akademije, koja će se u povodu održati u srijedu 22. veljače u podne, u Hrvatskom narodnom kazalištu, a na kojoj će nazočiti hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, hrvatski član predsjedništva BiH Dragan Čović i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, kao pokrovitelji, zatim hrvatski premijer Andrej Plenković, predsjednik Sabora Božo Petrov i drugi visoki uzvanici iz svih hrvatskih krajeva. Glavni organizator tog događaja je Hercegovačka franjevačka provincija, uz svesrdnu potporu niza institucija.
Riječ je o iznimnoj obljetnici jer su učinci tog pothvata gotovo biblijskih razmjera. Zato se prisjetimo nekih činjenica od prije 100 godina…
U godinama prvoga svjetskog rata (1914. – 1918.) život u Hercegovini i nekim dijelovima Bosne, u Istri, Kvarneru, okolici Rijeke, u zaleđu Dalmacije, bio je gotovo zamro. Pored mnogih ratnih nedaća koje su pogodile siromašni narod u tim pokrajinama, k tome mu je još glad oštro zaprijetila i ugrozila ga, a mnoge živote i odnijela. Glad je bila poput živog pijeska koji se sve više širio i sve više ljudi gutao. U tom naletu smrti najugroženija su bila djeca – oni najslabiji i najneotporniji. Upravo kada je izgledalo da će smrt od gladi poharati spomenute krajeve, u Hercegovini se diže Mojsije svoga puka, Spasitelj sirotinje (kako su ga zvali) fra Didak Buntić, tadašnji ravnatelj gimnazije na Širokom Brijegu. On dolazi u Zagreb gdje traži i nalazi spas. Njegovu molbu svim srcem prihvaćaju ljudi široka srca, članovi «Središnjeg zemaljskog odbora za zaštitu obitelji mobiliziranih i u ratu poginulih vojnika» u Zagrebu, poput Josipa Šilovića, Đure Barasičeka, Velimira Deželića, Petra Rogulje, Ivana Vereša, Eugena Sladovića i dr. Tako nastaje pokret za zbrinjavanje glađu ugrožene djece u Sjevernoj Hrvatskoj, Slavoniji i Srijemu. U županijama zagrebačkoj, varaždinskoj, virovitičkoj, bjelovarskoj, požeškoj i srijemskoj organiziraju se obitelji koje su bile spremne primiti gladnu djecu. Cijela Hrvatska, a posebno Slavonija i Srijem, otvaraju srca i vrata gladnoj bosanskohercegovačkoj djeci.
Stasale su generacije
Suprotstavljajući se svim svojim snagama toj surovoj sudbini spomenuti velikani, ali i državni činovnici, učitelji i učiteljice, župnici, građani i seljaci, jednog srca – svi oni započinju pisati jednu od najljepših epizoda u povijesti hrvatskog naroda, a možda i šire. Akcija je trajala od ljeta 1917. do 1919. godine. U tim godinama smrti od gladi otrgnuto je prema procjenama više od 17.000 djece. Samo iz Bosne i Hercegovine u Hrvatskoj je zbrinuto, prema službenim podacima, 12.270 djece, od kojih se svojim kućama vratilo 9451, a kod dobročinitelja ostalo 2819 djece.
Mnoga od njih su posvojena, a od većine su stasale generacije, o čemu svjedoče mnogobrojna južnjačka prezimena diljem Slavonije, Baranje i Srijema.
Iz Istre, Kvarnera i Hrvatskog primorja, Dalmacije i Slovenskog primorja na prehrani u Sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji bilo nekoliko tisuća djece.
S pravom se ovu akciju smatra jednim od najsvjetlijih događaja u ratovima i mržnjama protkanom dvadesetom stoljeću. No, nakon akcije uslijedio je zaborav, poguban ne samo zbog onoga što se dogodilo nego i zbog budućnosti. «Nije se spominjalo ono što je bilo bitno za cijelu ovu akciju, a to je da su se spašavala djeca bez obzira na vjeroispovijest i nacionalnost. Hrvatski narod u sjevernoj i istočnoj Hrvatskoj otvorio je vrata svojih domova ne samo Hrvatima nego i djeci srpske nacionalnosti i muslimanske vjeroispovijesti. Kakva je šteta što ta suradnja, pomirenje u nevolji, nije iskorišteno u desetljeću pred Drugi svjetski rat za jačanje povjerenja i suradnje. Zato je ova obljetnica prigoda da otrgnemo zaboravu djelo vrhunske plemenitosti – poručuju organizatori skupa.
>>Kako je Ivica Dačić kao Miloševićev glasnogovornik komadao države
čestitke fra didaku, i moje cure danas pjevaju njemu u čast geni geni kameni