Dok ratifikacija Istanbulske konvencije u Hrvatskoj izaziva velike potrese i podjele, pomalo je iznenađujući podatak da su tu konvenciju već ratificirale sve države nastale raspadom SFRJ osim Hrvatske. Uz Hrvatsku, Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji nije ratificirala ni Bugarska.
U zakonu i sakaćenje
– Hrvatska nema dobar razlog da blokira ratifikaciju konvencije niti da iz bilo kojeg razloga od nje strahuje. Koliko pratim medije, puno toga što se prigovara Konvenciji nije točno i zapravo nema nikakve veze s njezinom provedbom. To su više nekakva samovoljna tumačenja. Konvencija nije protiv obitelji, nego isključivo protiv nasilja prema ženama i nasilja u obitelji – kaže Tanja Ignjatović iz Autonomnog ženskog centra u Srbiji.
Srbija je bez previše prigovora i stranačkih prepucavanja Konvenciju ratificirala potkraj 2013. godine. Od tada je, kako kaže Ignjatović, mnogo toga napravljeno u zaštiti žena u društvu. Jedan od rezultata Konvencije je i da je 2016. donesen novi Zakon o sprečavanju nasilja u obitelji. Donesene su i fiksne mjere zaštite tako da policija na licu mjesta može udaljiti ili zabraniti prilazak nasilniku. U policiji i tužiteljstvu postoje specijalizirani djelatnici koji postupaju po dojavi o nasilništvu nad ženama ili u obitelji. Također, prema odredbama Konvencije, za svaki prijavljeni slučaj radi se individualni plan podrške i zaštite. Svakih 15 dana obvezno je održavanje i sastanaka na kojima sudjeluju Centar za socijalnu skrb, tužiteljstvo i policija. U tijeku je izrada i središnje elektroničke evidencije nasilnika koja će sucima pomoći da brže donose odluke. Ignjatović kaže i da je u novi Zakon, temeljem odredbi Konvencije, uneseno niz odredbi poput sakaćenja genitalnih organa, uznemiravanja, proganjanja…
– Dosta toga napravljeno je do danas i možemo reći da smo zadovoljni napretkom. Konkretne rezultate imat ćemo za dvije-tri godine kada ćemo vidjeti je li došlo do pozitivnih pomaka. Ne očekujemo smanjenje broja nasilništava nad ženama i u obiteljima, naprotiv, čak očekujemo njihovo povećanje. Prije su takvi slučajevi prijavljivani samo kad se radilo o težim batinama i modricama po licu, a sada institucije moraju reagirati i na prijetnje – kaže Ignjatović.
Ipak, unatoč dobrim rezultatima koji su vidljivi nakon ratifikacije Istanbulske konvencije, i dalje je niz problema u praksi. Zakon o rodnoj ravnopravnosti je na čekanju već dvije godine, za što Ignjatović prije svega vidi razlog u promjeni ministra socijalne skrbi koji je desnije orijentiran i pritisku udruga kojima je skloniji.
Nema prevencije u vrtićima
Izostaje i preventivni program u vrtićima, osnovnim i srednjim školama, a problem vidi i u senzacionalističkom izvješćivanju medija. Nije riješeno ni pitanje podrške žrtvama poput besplatne pravne pomoći, psihološke pomoći, nedostatka smještajnih kapaciteta u sigurnim kućama… Da ima mjesta za napredak govori i to da su partneri ili sinovi od početka 2018. godine u Srbiji ubili čak osam žena.
Bitno je da će ideološki aktivisti iz državnog proračuna dobiti najmanje milijardu " ustaških" kuna kako bi svoju prljavu rabotu provodili protiv hrvatskog naroda