U Hrvatskoj je osuđen pjevač koji je izvodio Thompsonovu pjesmu koja počinje pozdravom iz doba ustaške NDH. Kako bi bilo da u Njemačkoj netko javno pozdravi nacističkim pozdravom?
Na prvi pogled, u Njemačkoj je stvar potpuno jasna: ne samo da je člankom 86. Kaznenog zakona zabranjeno isticanje oznaka i simbola zabranjenih organizacija, nego ih po pravnoj praksi onda još čeka i tužba zbog raspirivanja mržnje po članku 130. KZ. Već i sam nacistički pozdrav znači globu ili kaznu oduzimanja slobode do tri godine. Pojam „isticanje" tu se odnosi i na zastave, oznake, uniforme, ali i parole, pjesme – i svaki, čak i prividno modificirani pozdrav koji jasno ima izvor u nacističkom. Ako je to pak učinjeno javno i pred velikim brojem osoba, to još više otežava položaj okrivljenog.
Zabrana se ne odnosi samo na notorno zabranjenu nacističku stranku NDSAP i sve simbole nacističke države, stranačkih i elitnih postrojbi kao što je SS i SA, nego i na sve stranke i udruge koje su na tragu te ideologije i koje su najvjerojatnije već zabranjene – ili su na najboljem putu da to postanu. Zabranjeni su i ispisi runskog pisma koji onda vode i do karakterističnih oznaka njemačkih nacističkih postrojbi.
Iznimke donose pomutnju
Zakon je u Njemačkoj potpuno jasan – ali sve nije tako jednostavno jer postoje i iznimke. Spominjanje i uporaba nacističkih znakova nije zabranjena ako „služi u obrazovne svrhe, obranu od težnji protivnih ustavu, u umjetnosti ili znanosti, istraživanju ili nastavi, izvještavanju o događajima iz suvremenog doba ili iz prošlosti ili sličnih razloga."
No tu je sad problem poimanja „umjetnosti": umjetnički izričaj je u Njemačkoj izrijekom zaštićen i on se podržava i naravno da će u nekom njemačkom filmu čije je zbivanje u nacističkoj Njemačkoj biti i nacističkih pozdrava. Ali to neće znači da netko može naslikati sliku punu kukastih križeva i nacističkih simbola i tvrditi da je to „umjetnost".
Iznimka vrijedi i za antifašističke simbole – jasno prekrižen kukasti križ neće se protumačiti kao podrška zločinačkoj ideologiji nego kao protivljenje. Ali i za satiru, barem u određenoj mjeri. Tu je opet granica dobrog ukusa i kako sudac i bilo tko može shvatiti namjeru onoga tko ističe nacističke simbole – ili pozdravlja na takav način. Čak i ako netko pozdravi nacističkim pozdravom i onda sucu krene objašnjavati „kako se samo šalio", to će redovito završiti kaznom.
Umjetnost i "umjetnost"
Isticanje nacističkih simbola, parola ili pjesama pred većom publikom i gdje je očito da se ne radi ni o kakvoj šali i u Njemačkoj bi nedvojbeno bilo protumačeno kao kazneno djelo. Postoje čitavi popisi neonacističkih muzičkih sastava i njihovih pjesama koji su jasno zabranjeni i pod paskom Službe za zaštitu ustavnog poretka – i tu se nitko ne može izvlačiti na „umjetnost".
Već i njihovi nazivi jasno govore o kakvoj je ideologiji tu riječ: tu su i Aryan, Blitzkrieg, Blood Revenge, Braune Brüder (uniforma SA je bila smeđa), Deutsche Patrioten, Dissziplin (piše se s jednim S), Erschiessungskommando, Hass Attacke, Hate Soldiers, Heilige Krieg, Legion 88 (u abecedi je to HH, kao Heil Hitler)...
Prodaja i distribucija takve glazbe u pravilu i u najmanju ruku ograničena je propisima za zaštitu mladeži. Ali u očitim slučajevima veličanja nacizma i nacističkog doba također se svrštava u čl. 86 Kaznenog zakona o isticanju simbola zabranjenih organizacija.
Stranica BellTower, njemačke mreže za civilno društvo, u tom popisu navodi i – Thompsona. Doduše, ovog svibnja Davor Karačić, odvjetnik Marka Perkovića Thompsona, javio se ispravkom Večernjem listu i ukazuje na to kako Thompsonu „nikad nije na području SR Njemačke zabranjen nastup" od nekog nadležnog tijela.
Naravno, i u nastupima takvih sastava postavlja se pitanje je li podnesena prijava. Policijski službenik po svojoj dužnosti morat će podnijeti prijavu ako vidi kršenje zakona – i ako zna da je tako. Tu je, naravno, i jezični problem: njemački zakon ne spominje izrijekom i simbole, uniforme i pozdrave svih mogućih kvislinških vlada i dragovoljnih jedinica iz drugih zemalja nacističkog režima. Ali po smislu kojom je pisan članak Krivičnog zakona u Njemačkoj, teško da su dopuštene.
Hitlerovi mamlazi su bili Nacionalsocijalisti a ne nacionalisti.Bili su ateisti i mislili da su oni bogovi.Dakle bili su vojska zloga.