Najdesnija vlada u Južnoj Americi, ona brazilska, zatražila je pomoć liječnika komunističke Kube u borbi protiv pandemije. Brazilsko ministarstvo zdravstva donijelo je odluku o obnovi programa suradnje s Kubom koji je 2013. započela ljevičarska predsjednica Dilma Rousseff, a obustavio desničarski predsjednik Jair Bolsonaro odmah nakon dolaska na vlast u siječnju 2019. Tako u Brazil stiže 157 kubanskih liječnika – poslije će ih doći još – a bit će upućeni u udaljene krajeve zemlje, u kojima kronično nedostaje liječnika.
“Nije u šoldima sve...”
Brazil je upravo izbio na neslavno treće mjesto po broju zaraženih koronavirusom. Dosad je umrlo 17 tisuća ljudi, a potvrđeno je više od 250 tisuća slučajeva zaraze iako se pretpostavlja da je broj zaraženih puno viši s obzirom na to da Brazil provodi jako malo testiranja. Predsjednik Bolsonaro i dalje minorizira prijetnju uspoređujući COVID-19 sa “slabijom gripom”, protivi se restriktivnim mjerama stavljajući na prvo mjesto interese gospodarstva. Zbog nesuglasica oko borbe protiv pandemije Bolsonara, zvanog “tropski Trump”, u kratko vrijeme napustila su dvojica ministara zdravstva.
Unatoč velikom broju slučajeva, Brazil najgore tek očekuje, s obzirom na to da se vrhunac pandemije očekuje u kolovozu, kada bi broj zaraženih i umrlih trebao dosegnuti vrhunac. Zbog toga Kubanci stižu u Brazil u kritičnom trenutku, baš kao što su kubanski liječnici nedavno priskočili upomoć Italiji i Španjolskoj. Kubanci njeguju tradiciju pomaganja i slanja liječničke pomoći u krizna žarišta diljem svijeta bez obzira na to je li riječ o potresu kao, primjerice, na Haitiju, eboli u zapadnoj Africi ili koronavirusu u Europi ili Južnoj Americi.
Kuba je na svom teritoriju pobijedila koronavirus, čime je još jednom potvrđena teza o kubanskom zdravstvu koje je, u odnosu na uloženo i dobiveno, fenomen svjetskih razmjera te izaziva golem interes znanstvenika i istraživača diljem svijeta. Jedni će reći da je kubansko zdravstvo među najboljima na svijetu pokušavajući objasniti kako je jednoj “komunističkoj” i “zaostaloj” zemlji bilo moguće izgraditi zdravstveni sustav koji je superioran sustavima puno bogatijih zemalja, iako nije malo ni onih koji će uvjeravati da je to mit i da uspješno kubansko zdravstvo postoji samo kao izmišljotina kubanskog propagandnog stroja.
Činjenica je, međutim, da je životni vijek na Kubi otprilike na istoj razini kao i u višestruko bogatijim Sjedinjenim Američkim Državama koje usto za zdravstvo po stanovniku izdvajaju 40-ak puta više od Kube. I kada tome pridodamo činjenicu da Kuba već desetljećima trpi pod američkim embargom, čini se da su Kubanci izgradili jedan od najefikasnijih i najjeftinijih zdravstvenih sustava koji, u usporedbi s drugim zemljama, građanima pruža puno više nego što bi se to očekivalo s obzirom na kroničan nedostatak novca, lijekova i zdravstvene opreme na Kubi.
Kubansko zdravstvo, naime, i dalje je siromašno. U tom se pogledu ništa nije promijenilo. Liječničke ambulante i bolnice na Kubi i danas su jadne i dotrajale, nedostaje im modernih medicinskih uređaja i lijekova, osim u privatnim klinikama koje su sagrađene za liječenje turista i uskog sloja kubanske elite. Međutim, cijeli kubanski sustav počiva na ideji da kvalitetna zdravstvena skrb – kao i obrazovanje – mora biti dostupna svima bez obzira na njihov materijalni status.
Sustav na tri razine
Kada je riječ o broju liječnika na broj stanovnika, Kuba danas ima jedan od najboljih omjera u svijetu, bolji i od najrazvijenijih zemalja svijeta, dok je stopa smrtnosti novorođenčadi niža nego u SAD-u. No još je zanimljivija organizacija kubanskog zdravstvenog sustava, koji počiva na tri razine. Prva i najvažnija razina jest sustav obiteljskih liječnika koji se brinu o zdravlju lokalnog stanovništva. Zatim postoje lokalne bolnice koje zbrinjavaju ozbiljno bolesne, dok su opće državne bolnice zadužene za operacije i najteže zahvate.
Međutim, cijeli kubanski sustav, zbog kroničnog manjka novca, zapravo počiva na iznimno kvalitetnom liječničkom kadru i prevenciji. Ključ je u kvalitetnom odnosu liječnika i pacijenta i praćenju pacijenta, koje liječnici posjećuju i dobro poznaju njihove životne navike i uvjete u kojima žive, a sve radi ranog detektiranja bolesti. Zbog toga u gradske klinike stižu samo oni pacijenti kojima je takvo liječenje zaista nužno. Razlog je, naravno, manjak novca, koji je Kubance prisilio da iz svog sustava izvuku maksimum dokazujući da kvaliteta života ne ovisi samo o bogatstvu države nego i o kvaliteti usluga koje ta država osigurava građanima.
Nista to nije cudno pa vidite skoro sve zemlje socijalistickog bloka imaju veoma mali broj umrli.. Rusija ima trista tisuca zarazeni a nema puno umrlih.znaci zdrastveni sustavi i kvalitetna medicina. Kubanci su u bivsem SSSR studiurali i prenjeli znanje u svoju zemlju. Iako su pod sankcijan sedandeset god. Jedni su od najbolji u svjetu u oblasti medicine.