Konzervativna vlada Ujedinjenog Kraljevstva uspostavit će novu instituciju kojoj će glavni cilj biti čuvanje prava na slobodu govora na britanskim sveučilištima. Sve su češće kritike usmjerene prema aktivistima koji na sveučilištima sprečavaju širenje političkih poruka s kojima se ne slažu pa će tamošnja vlada uspostaviti tijelo Prvak slobode govora, a oni čije će pravo biti prekršeno moći će tražiti odštetu.
S obzirom na činjenicu da u gotovo svim slučajevima lijevi aktivisti onemogućuju desne govornike, političke su se stranke podijelile oko podrške premijeru Borisu Johnsonu u provođenju te odluke, a dio kritičara naglašava da na britanskim sveučilištima krize slobode govora – uopće nema. No, odluka konzervativne vlade pokazuje još jednom da je pitanje slobode govora u UK-u, kao i u Sjedinjenim Državama, postala tema koju zagovara desnica, dok ljevica smatra da se pod tom egidom zapravo širi mržnja.
‘Pretjerujete, nema krize’
Prošli je tjedan ministar obrazovanja Ujedinjenog Kraljevstva Gavin Williamson rekao da je “duboko zabrinut zbog groznih učinaka neprihvatljivih ušutkavanja i cenzuriranja na sveučilištima”.
– Zato moramo osnažiti slobodu govora u visokom obrazovanju, i to tako što ćemo osnažiti postojeće zakonske obveze i osigurati snažnu akciju budu li one prekršene – rekao je Williamson te dodao da je najvažnije da sveučilišta ne određuju tko ima, a tko nema pravo na slobodu govora.
U anglosaksonskom svijetu, govore kritičari institucija visokog obrazovanja, sveučilišta su postala središta netolerantnih radikalnih aktivista koji kontroverzne poruke proglašavaju govorom mržnje te zbog toga često akcijama onemogućuju održavanje događaja. Aktivisti se pritom služe metodama poput izvikivanja slogana tijekom predavanja, isključivanja razglasa, traženja od mjerodavnih na fakultetima da zabrane održavanje predavanja gostiju... Posao Prvaka slobode govora bit će istraživanje navoda kršenja slobode govora, poput primjerice davanja otkaza kontroverznim akademicima ili sprečavanja održavanja predavanja (to se naziva “uskraćivanjem platforme”). Vlada također planira davanje prava regulatornom tijelu, Uredu za studente, da kažnjava sveučilišta koja ne sprečavaju kršenje slobode govora, a Prvak slobode govora bit će član Ureda. Pojedinci kojima će biti prekršeno to pravo, moći će tražiti odštetu na sudu.
No, reakcije su na vladin prijedlog podijeljene. Laburistička stranka rekla je da je vlada izmislila kulturni rat na pitanju slobode govora na sveučilištima kako bi skrenula pozornost sa svojih neuspjeha tijekom pandemije. BBC je pokazao da se i studenti razlikuju u mišljenjima. Catherine sa Sveučilišta u Lancashireu govori da “sloboda govora ne znači i slobode od posljedica” te ne misli da je ušutkavanje odbiju li studenti pružiti platformu za govor onih čiji su stavovi neprihvatljivi. Jedan je pak roditelj rekao da postoji velik problem za slobodu govora na sveučilištima te dodao da je njegov sin bio odbačen zbog svojih konzervativnih stavova i podrške Brexitu.
Zanimljivo, prije dva mjeseca aktivisti za pravo na slobodu govora nakon duljeg vremena pozdravili su jednu odluku na britanskim sveučilištima. Nadležno tijelo na Cambridgeu odbacilo je predložena pravila koja su tražila od profesora i govornika da govore s poštovanjem prema tuđim stavovima i identitetima. Umjesto toga, usvojeno je pravilo tolerancije različitih mišljenja.
Nedavna anketa nove političke stranke koja je osnovana baš zbog teme zaštite govora u Britaniji pokazuje da polovica stanovnika UK-a misli da je ta sloboda ugrožena. Samo četirima od deset Britanaca koji su glasali za izlazak iz Europske unije bilo bi ugodno to javno priznati, pokazala je druga anketa provedena prije dvije godine. Također, istraživanje među sveučilišnim profesorima koje je 2019. proveo Policy Exchange Report pokazalo je da bi samo 54 posto profesora bilo ugodno sjediti na ručku s poznatim zagovornikom Brexita.
Isto je istraživanje pokazalo da su tvrdnje da su profesori uglavnom zagovornici stavova koje se smatra lijevima – sasvim točne: tri puta manje njih u odnosu na opću populaciju podržava stranke desnice na izborima ili pak smanjivanje imigracije.
No, pitanje slobode govora ne postavlja se samo u Britaniji ili na sveučilištima. Rasprava je najživahnija u SAD-u gdje je podjela na zagovornike slobode govora i one koji žele ograničiti govor koji smatraju štetnim ušla u DNK obiju velikih stranaka. I ponovno je desnica ta koja se odlučuje za prvu opciju, a ljevica za drugu.
Zaštitnici slobode govora
Prema anketama Pew Research Centera, 70% republikanaca misli da se uvredljivi komentari shvaćaju preozbiljno, a 60% demokrata da se ne shvaćaju dovoljno ozbiljno. Više republikanaca (54%) nego demokrata (38%) smatra da je na internetu važnija sloboda govora od osjećaja sigurnosti, odnosno nesusretanja sa sadržajem koji bi se mogao smatrati štetnim. Radi se o nedavnom fenomenu, prema istoj anketi od prije samo pet godina, razlike između dviju stranaka gotovo i nije bilo.
Ne čudi zbog toga što desnica posebno negativno reagira na ušutkavanje onih drugačijih stavova od ljevice koja pak misli da se pod egidom slobode govora šire štetne ideje, poput rasizma ili homofobije. Isto su tako neki pojedinci koji su se pobunili protiv onoga što su nazvali terorom političke korektnosti, poput kanadskog profesora i psihijatra Jordana Petersona, postali zvijezde na desnici. Nije neočekivana ni pobuna desnice protiv tehnoloških giganata koji cenzuriraju ili pak onemogućuju platformu bivšem američkom predsjedniku Donaldu Trumpu.
Britanska konzervativna vlada nada se da će uspjeti ispraviti barem dio problema, dok ljevica naglašava da je Boris Johnson taj problem izmislio, a da su slučajevi ušutkavanja desničara na sveučilištima zapravo vrlo rijetki
Svugdje u svijetu agresivna glasna ljevičarska manjina pokušava ušutkati sve što je normalno i moralno!