U nikada napetijoj situaciji između SAD-a i Izraela s jedne strane te Irana s druge strane, Iranci su obilježili 40. godišnjicu Iranske revolucije koja je protekla uz veliki antagonizam prema SAD-u i Donaldu Trumpu te Izraelu. Milijuni ljudi na ulicama diljem Irana gromoglasno su uzvikivali “Smrt Americi”, “Smrt Izraelu,” i “Smrt Velikoj Britaniji”. Iako je Iran u najtežoj ekonomskoj situaciji u posljednjih 40 godina te se suočava s najvećim pritiskom i ekonomskim sankcijama od Iranske revolucije, koje je uveo američki predsjednik Donald Trump nakon jednostranog izlaska iz nuklearnog sporazuma te je to dovelo do dodatnog siromašenja, nezaposlenosti, inflacije i skupoće, Iranci nisu odustali od zacrtanog cilja – uništenja izraelske države.
Da su Iranci uvjereni da će Izrael ubrzo nestati govori i brojač dana do nestanka Države Izrael koji je postavljen ispred vojarne iranske Revolucionarne garde u centru Teherana. U trenutku kada sam stajao ispod brojača on je pokazivao 7881 dan do nestanka Države Izrael. Međutim, kako je situacija na Bliskom istoku iz dana u dan sve napetija, analitičari strahuju da bi se konfrontacija između Irana i Izraela mogla rasplamsati preko svake mjere s obzirom na to da Izraelci bombardiraju iranske snage u Siriji koje se se počele grupirati za konačni obračun s Državom Izrael.
Uoči proslave obilježavanja 40. godišnjice Iranske revolucije, Iranci su Izraelu zaprijetili da će bombardirati Tel Aviv nastavi li Izrael gađati iranske položaje u Siriji. Na tu prijetnju izraelski premijer Benjamin Netanyahu uzvratio je da će u slučaju da Iran bombardira Tel Aviv, 40. godišnjica proslave biti zadnja koju će Iranci slaviti. Nema sumnje da su dolazak Donalda Trumpa na čelo SAD-a i njegova odluka o raskidu nuklearnog sporazuma s Iranom dodatno povećali tenzije na Bliskom istoku te da je rat između Irana i Izraela sve izgledniji i nikad bliži.
Naime, tvrdo krilo američkih političkih dužnosnika pod svaku cijenu podilazi izraelskim i saudijskim interesima i želi uništiti Iran ekonomski, politički i vojno, bilo kako, samo da ne igra aktivnu ulogu u regiji. Izrael je najveći protivnik nuklearnog sporazuma s Iranom jer smatra da će ukidanjem sankcija Iran postati još jači i vojno moćniji te financijski ojačati i na taj način će moći još više financirati militantne skupine kao što su libanonski Hezbollah, palestinski Hamas i Islamski džihad koji su prijetnja opstanku Izraela. Uz Izrael, glavni zagovornik izlaska SAD-a iz nuklearnog sporazuma s Iranom bila je Saudijska Arabija, koja je izgubila gotovo sve bitke s Iranom, u Iraku, Jemenu, Siriji i u Libanonu.
Kriza je počela
Iako su Izrael i Saudijska Arabija te još neke zaljevske zemlje vjerovale da će izlazak SAD-a iz nuklearnog sporazuma s Iranom i nametanje novih sankcija značiti da će američki brodovi blokirati izlazak iranskih tankera iz Perzijskog zaljeva te spriječiti iranski izvoz nafte, zbog čega bi moglo doći do frontalnog sukoba američkih i iranskih snaga u Hormuškom tjesnacu, do toga nije došlo jer Amerikanci pod svaku cijenu žele izbjeći frontalni sukob s Iranom jer bi to ugrozilo američke vojnike u Iraku, Saudijskoj Arabiji, Kataru i ostalim zemljama Zaljeva.
Sukobi između Izraela i SAD-a s jedne strane te Irana s druge strane sežu dublje u povijest. Iran se već 1979. sukobio sa SAD-om. U studenome te godine počela je diplomatska kriza kada je skupina iranskih studenata upala u američko veleposlanstvo u Teheranu i 444 dana držala 52 taoca. Nakon neuspjelih vojnih pokušaja oslobađanja i dugih pregovora, taoci su oslobođeni 20. siječnja 1981., kad je novi predsjednik Ronald Reagan u Washingtonu završio svoj inauguracijski govor. Sukob sa SAD-om dodatno je eskalirao nakon što je iranska vlast preimenovala izraelsko veleposlanstvo u palestinsko a ajatolah Homeini najavio da će uništiti Izrael nazivajući ga zloćudnim rakom kojeg treba iskorijeniti.
Iranske nevolje nastavljene su kada je 1980. Irak na čelu sa Sadamom Huseinom napao Iran, uz potporu i financiranje zemalja Zaljeva na čelu sa Saudijskom Arabijom koje su naoružavali SAD, Francuska i Velika Britanija. Međutim, iako je taj rat trajao osam godina i odnio mnogo života te dodatno uništio iransko gospodarstvo, ipak je dodatno učvrstio Iransku revoluciju. Kao poruku Izraelu i SAD-u, Iranci su izložili svoje dalekometne rakete i ubojito oružje koje može dosegnuti duboko u teritorij Izraela. Šeik Ahmad Salek Kashani, jedan od najmoćnijih i najutjecajnijih ljudi u Isfahanu, primio nas je u svojoj kući i objasnio nam strategiju Irana u idućih desetak godina. Šeik Ahmad bio je blizak prijatelj osnivača Islamske Republike ajatolaha Ruholaha Homeinija i jedan od osnivača iranske Revolucionarne garde te pričuvnog sastava Basij. U iranskom parlamentu šeik Ahmad odradio je već pet mandata.
– Uza sve što su Amerikanci i Izraelci dosad napravili, nisu uspjeli uzdrmati temelje Irana. Iran je jaka i moćna zemlja i jedino što oni mogu je pokrenuti rat protiv nas, ali mi smo i na to spremni – mirno i staloženo govori šeik Ahmad, oko kojeg je bilo nekoliko tjelohranitelja koji su pozorno pratili svaki naš pokret, i dodaje da Iran jedva čeka konačni obračun s neprijateljima SAD-om i Izraelom.
– Ajatolah Ruholah Homeini zadao nam je zadatak uništenja Izraela. To ćemo vrlo brzo i učiniti. Ono što ste vidjeli od raketa, to je za javnost, a možete misliti što sve imamo što nije za javnost – napomenuo je šeik Ahmad koji je na pitanje ima li Iran nuklearnu bombu, kroz smiješak odgovorio:
– Za uništenje Izraela ne treba nam nuklearna bomba. Imamo dovoljno oružja, ljudstva i volje da to učinimo.
Između Izraela i SAD-a te Irana tenzije postaju sve veće i oštrije, a ne izostaju ni prijetnje vojnom silom. Iran je po vojnoj opremljenosti daleko iza SAD-a, ali nikako nije sila koju se može podcijeniti. Isto to vrijedi i za Izrael čiji je nuklearni arsenal još uvijek veliki misterij s obzirom na to da nije potvrdio ni zanijekao posjedovanje takvog oružja. Za Izrael se pretpostavlja da u naoružanju ima 80 bojevih glava, a Iran, kao potpisnik ugovora o neširenju nuklearnog naoružanja, tvrdi da se njegov nuklearni program i proces obogaćivanja urana koriste isključivo u civilne svrhe, u što nitko ne vjeruje. Iranske oružane snage, bez policije, uvjerljivo su najveće na cijelom Bliskom istoku i, po procjenama međunarodnih organizacija, imaju 945 tisuća aktivnih pripadnika.
Sve grane oružanih snaga pod zapovjedništvom su Vrhovnog stožera oružanih snaga. Ministarstvo obrane zaduženo je za planiranje logistike i financiranje oružanih snaga i nije uključeno u izvršno vojno zapovjedništvo. Regularne oružane snage Irana sastoje se od kopnene vojske, ratne mornarice, ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane. Te snage uključuju 820 tisuća ljudi; kopnena vojska 650 tisuća, ratna mornarica 70 tisuća, te ratno zrakoplovstvo i protuzračna obrana 100 tisuća ljudi. Protuzračna obrana odijelila se od ratnog zrakoplovstva 2009. godine.
Ima li Trump alternativu
Revolucionarna garda, prema pretpostavkama, broji 125 tisuća ljudi u pet grana; vlastitoj ratnoj mornarici, ratnom zrakoplovstvu, kopnenim snagama, specijalnim snagama Quds te Basiju, pričuvnom sastavu pod zapovjedništvom Revolucionarne garde. Iran tvrdi da Basij broji 12,6 milijuna ljudi (uključujući žene), od čega je tri milijuna sposobno za borbu te ima 2500 bataljuna od kojih je dio stalno zaposlen. Međutim, analitičari smatraju da je najveća snaga Irana njegovih 82 milijuna stanovnika i to je čimbenik koji je na kraju prevladao i u ratu Irana s mnogo bolje (i sa Zapada) opremljenom vojskom Iraka od 1980. do 1988. Revolucionarna garda osnovana je odmah nakon Iranske revolucije 1979. kao oružana jedinica vjerskog državnog vrha, a ni danas nije odgovorna predsjedniku, nego jedino vrhovnom vjerskom vođi ajatolahu Aliju Hameneiju.
Ona nadzire i projekte iranskih raketa srednjeg i dalekog dometa. Štoviše, upravo je ajatolah Ali Hamenei potaknuo formiranje jedinica Quds (koje su ime dobile po gradu Jeruzalemu), oružanih snaga čija je zadaća djelovanje u susjednim zemljama, od Iraka pa do suradnje s Hezbollahom u Libanonu i Hamasom u Palestinskim područjima. Ajatolah Ali Hamenei postao je zaštitnik države nakon što je poslije smrti ajatolaha Homeinija 1989. izabran za vrhovnog vođu. Ta titula podrazumijeva neku vrstu teokratskog liderstva, budući da nijedna politička odluka nije pravomoćna dok je ne potvrdi vrhovni vođa. Ubrzo nakon stupanja na novu funkciju Ali Hamenei promijenio je ustav i ukinuo funkciju predsjednika vlade.
Opisuju ga kao beskompromisnog, jakog i čvrstog čovjeka. Hameneija je na mjesto vrhovnog vođe postavilo tzv. Vijeće eksperata, odnosno nekad moćno tijelo u kojem su vjerski dužnosnici. Danas je moć tog vijeća svedena na simboliku, premda članove bira narod, no više nemaju ovlast nadzora vrhovnog vođe, koji je tako postao nedodirljiv i svemoćan. Da se radi o izuzetno moćnoj osobi dokazuje i to što su ga još 2007. američki magazini Newsweek i Time svrstali među 100 najutjecajnijih ljudi svijeta. Iranski dužnosnici polako gube strpljenje sa zemljama članicama Europske unije koje su ostale dosljedne nuklearnom sporazumu s Iranom. Savjetnik predsjednika iranskog parlamenta Alija Larianija, Hossein Amir Abdollahian, kazao je za Večernji list da je Iran već uputio ultimatum zemljama članicama Europske unije jer se takva situacija ne može održati:
– Ili su za sporazum i poštuju sve točke dogovora ili neka iziđu iz sporazuma jer Iran više neće tolerirati dvostruke igre – rekao je.
– Koliko je Iran zainteresiran za ukidanje sankcija, zemlje EU-a još su zainteresiranije – energično je kazao Hossein Amir Abdollahian napominjući da se europske zemlje trebaju što prije odlučiti i međusobno se dogovoriti o poštovanju nuklearnog sporazuma ili će u suprotnom Iran nastaviti obogaćivati uran. Članice Unije kalkuliraju jer su između dvije vatre, između pritiska SAD-a i s druge strane Irana. Evidentno je da zasad sigurno neće izići iz nuklearnog sporazuma zbog stotine milijardi vrijednih ugovora sklopljenih s Iranom nakon ukidanja međunarodnih gospodarskih sankcija, za što je preduvjet bio sporazum o kontroli iranskog nuklearnog programa.
Italija je s Iranom potpisala ugovore u vrijednosti većoj od 45 milijardi eura. Među njima je i ugovor s talijanskom grupacijom Danieli koja se bavi proizvodnjom čelika i strojeva te preradom metala vrijedan 5,7 milijardi eura po kojem će opskrbiti Iran teškim strojevima i drugom opremom. Također, nakon izlaska iz izolacije, predsjednik Irana Rohani dogovorio je u Parizu s Bouyguesom, jednom od najvećih svjetskih građevinskih kompanija, dogradnju međunarodne zračne luke u Teheranu, što uključuje i suradnju s francuskim zračnim operaterom ADP-om. S francuskom građevinskom kompanijom Vinci sklopljen je ugovor o gradnji novih terminala u zračnim lukama u Isfahanu i Mashadu.
Vodeći iranski proizvođač automobila Iran Khodro (IKCO), s Peugeotom sklopio je ugovor o modernizaciji tvornice koja je s proizvodnjom započela sredinom 2017. Početni je plan proizvodnja 200 tisuća vozila modela Peugeot 208, 2008 te 301, za što je Peugeot predvidio ulaganje od 400 milijuna eura na razdoblje od pet godina. Peugeotu bi izlazak na atraktivno iransko tržište koje broji 82 milijuna ljudi omogućio nadoknadu gubitaka iz 2012. kad je kompanija izgubila 10 posto svjetskih isporuka. Drugi ugovor, onaj s europskim proizvođačem Airbusom o kupnji 118 zrakoplova modela A320, A330 te A350-1000 za 27 milijardi eura, Iranu je omogućio obnovu i modernizaciju zračne flote, a Airbusu osigurao prednost u odnosu na američkog konkurenta Boeing.
S druge strane, Iran je s Njemačkom potpisao desetak milijardi dolara vrijedan ugovor o gradnji 100 plinskih turbokompresora i kupnju stotinjak lokomotiva. Zemlje Bliskog istoka pred velikim su izazovom, dovoljan je jedan nepromišljeni potez Irana ili Izraela i SAD-a da zapali cijeli Bliski istok pa i šire područje. I dok SAD i predsjednik Donald Trump s Iranom igraju poker, Iran sa svima igra šah. Zahvaljujući upravo nuklearnom programu i vremenu koje prolazi, Teheran postaje najutjecajnija sila u toj regiji, a SAD-u jedino preostaje živjeti u sadašnjoj zoni sumraka između budućeg novog vlasnika atomskog oružja, ako Iran nastavi svoj nuklearni program, i rata s njim. No pitanje je i ima li Donald Trump ikakvu alternativu po tom pitanju.
>>Izraelska vojska napala iranske mete u Siriji
Smrt Americi, brisanje Izraela sa lica zemlje. Prijetnje zemljama nuklearno naoruzanima a Iran nije. Znaci u nekom ozbiljnom sukobu mogu nestati za par minuta. Sto im to treba, stvarno ne razumijem. A i u klasicnom oruzju nemaju sanse. Nisu mogli pobijediti Sadama u u ratu sa irakom, izgubili preko milion ljudi, ratovali 8 godina. A kao sto smo vidjeli, Ameri sredili Sadama za 3, 4 dana sa minimalnim gubicima.