Već desetljećima u Europskoj uniji smanjuje se broj brakova, a povećava broj razvoda. No znači li to da brak kao nekoć doživotna zajednica izumire ili da samo mijenja formu? Već dulje vrijeme uz brak egzistiraju i izvanbračne zajednice, a zbog suvremenog načina života i rada sve je više parova koji su zajedno, ali ne žive na istoj adresi. Prema podacima Eurostata, davne 1964. godine stopa sklopljenih brakova na tisuću stanovnika iznosila je osam, a 2019. pala je na 4,3! Stopa razvoda na tisuću stanovnika više je nego udvostručena, jer se u gotovo šest desetljeća s 0,8 povećala na 1,8!
Hrvatska u sredini ljestvice
U EU su danas države s najvećom stopom brakova na tisuću stanovnika Cipar, Litva, Letonija, Mađarska, Rumunjska, Slovačka, Danska i Malta. Nasuprot njima su države s najnižom stopom brakova, a to su Italija, Portugal, Slovenija, Francuska, Španjolska i Luksemburg. Hrvatska se nalazi negdje u sredini ljestvice sa stopom brakova od 4,6 na tisuću stanovnika. U Hrvatskoj se inače, ako izuzmemo prošlu i ovu pandemijsku godinu, u prosjeku sklapalo oko 20 tisuća brakova godišnje.
Ugledna sociologinja prof. dr. sc Inga Tomić-Koludrović na pitanje o razlozima smanjivanja broja brakova u EU ističe da je došlo do promjene ideje braka kao forme, za što postoji niz razloga. Osim toga, dodaje, posljednjih desetljeća jačaju procesi individualizacije u društvu, zbog čega je sve više samaca.
– Forma vezanja parova danas je drukčija. U porastu su posljednjih desetljeća kohabitacije, odnosno izvanbračne zajednice, u skandinavskim zemljama ustalio se termin “apart together”, što znači da su parovi skupa, ali ne žive zajedno. Tome je pridonio i promijenjen tip rada u Europskoj uniji i sloboda kretanja, što dovodi i do toga da ljudi rade u jednoj državi, a u susjednoj državi imaju vezu ili žive s nekim zajedno. Dakle, došlo je do promjene braka kao forme, forma vezanja parova je drukčija, a neki često pogrešno tumače da obitelj nestaje. Obitelj ne nestaje, nego se samo mijenja forma obitelji. Ne mijenja se potreba ljudi da budu u zajednici, nego se mijenja forma takvih zajednica – tumači sociologinja Tomić-Koludrović.
Nekoć smo imali proširene obitelji pa su u procesu industrijalizacije, kada su se ljudi selili u gradove, nastale nuklearne obitelji kakve postoje i danas. U zemljama južne Europe manje je brakova s obzirom na broj stanovnika ne samo zato što mladi zbog tradicionalnih razloga dulje žive s roditeljima nego prije svega i zbog ekonomskih razloga.
Propadne svaki treći brak
Kada je riječ o razvodima, prema podacima Eurostata u 2019. među državama članicama EU najmanji broj razvoda u odnosu na broj stanovnika zabilježen je na Malti, u Irskoj, Sloveniji, Italiji i Hrvatskoj. U Hrvatskoj, u kojoj se raspada gotovo svaki treći brak, jer se kod nas posljednjih godina u prosjeku bilježi 6000 razvoda godišnje, stopa razvoda na tisuću stanovnika iznosi 1,5, a usporedbe radi na Malti i u Irskoj stopa razvoda je 0,7 posto. Nasuprot ovim državama najviše stope razvoda zabilježene su u Letoniji, Litvi, Luksemburgu, Cipru i Švedskoj.
Naslov teksta "Je li brak izumire..." je tesko shvatljiv a i nije u duhu hrvatskog jezika. Zar su svi zaboravili jednostavnu glagolsku inverziju kojom se postavljaju pitanja i kojom se izbjegavaju nepotrebni upitni oblici poput (hrvatskom jeziku stranog) da li i oblika je li, uporaba koje je opravdana samo kad se u recenici nalazi glagol biti (npr "To je tamo", upitno "Je li to tamo" i sl. Prema tomu pravilno a i puno razumljivije bi bilo napisati "Izumire li brak u Hrvatskoj...."