Pa kaj bu nas velečasni Dragec vozil?! – upitala je zbunjena
žena Nikolu Kolara, profesionalnog vozača autobusa koji je mirno sjeo
na suvozačevo mjesto. - Je, to vam je tak, draga gospođo. Ja ponekad
ispovijedam umjesto njega, a on ponekad vozi umjesto mene!
40 km/h po osobi
Smijeh se prolomio plavo-bijelim autobusom s natpisom
„Rim“ koji je tog jutra krenuo sa zagrebačke
remize. Još se u ušima nisu stišali
zvuci rulanja invalidskih kolica, štaka i onih
teških i lakših koraka po asfaltu, a već je
uslijedila druga salva smijeha, pa treća. I tako svih 13 sati vožnje
prema 1000 km udaljenom Vječnom gradu, kamo je vlč. Dragutin Goričanec
poveo 40-ak hodočasnika. Molitve su smjenjivale viceve, vicevi molitve,
a njih urnebesne zgode iz života svećenika, koje su i onima kojima je
život namijenio najteži put vratile osmijeh.
– Sjećam se - pričao je velečasni u mikrofon jureći svojim
busom. - Vozio sam 80 km na sat, kada me je čovjek kojeg sam povezao
pitao: Velečasni, kaj nije pisalo da je dozvoljeno samo 40 km na sat?!
Rekao sam mu: Je, ali to vam je po osobi!
Priče su se nizale, suze smijeha štrcale na sve strane, a
velečasni nije posustajao: - Prošao sam kroz crveno i
zaustavila me policija. Pita me policajac strogo: Pa kaj vi niste onaj
velečasni koji vozi autobus?! Kažem ja, jesam. Hoćete da vas
ispovjedim?! A on meni uzvrati: Ne, ne! I brzinom svjetlosti mi vrati
dokumente. Eto vidite, Bog prašta i kad se prođe kroz crveno!
‘Fućkanje’ uz vino
Uz duhovite zgode i obvezne stanke za „fućkanje“ na
kojima se častilo misnim vinom i zasvirala harmonika, Rim je stigao i
prije umora. Nakon noći u Hrvatskoj kući Ivana Mertza, uslijedila su
tri dana uzbuđenja. Unatoč kolicima i invalidnosti koja im svakodnevno
uskraćuje mnoge životne putove, hodočasnici iz
„plavo-bijelog“ autobusa bez ijedne su zapreke pred
sobom i s osmijehom na licu uživali u obilasku bazilika sv. Ivana
Lateranskog i sv. Marije Velike, Fontani di Trevi i čuvenoga Koloseuma.
Sve to bila je uvretira za bijele mramorne ploče Vatikana na kojima je
tisuće ljudi iz cijelog svijeta razdragano i nestrpljivo čekalo da im
se, kao i svake srijede, obrati papa Benedikt XVI.
Ljubav i lijepe misli
- Prekrasno! Upravo mi je to trebalo, osjećam se super... –
uzdahnula je slušajući Papin govor Kata Šantor,
simaptična Slavonka koja je u invalidskim kolicima već 13 godina
slušajući papin govor: - Kada sam mogla hodati, družila sam
se svima. No, kad čovjek padne u kolica, sve se mijenja. Invalid može
razumjeti invalida, zdrav čovjek - teško. Kroz ove ljude i
udrugu Job pronašla sam novi smisao života. Hrvatska zastava
koju su Dragecovi hodočasnici u znak prijateljstva omotali oko leđa
Večernjakova reportera, na Trgu sv. Petra privukla je i mnogo drugih
naših hodočasnika:
- Evo još mojih Hrvata! – vedro nas je pozdravio i
bogoslov Darko Jelavić iz Ljubuškog, a potom i mladenci
Danijela i Josip Karađa iz Zagreba: - Priuštili smo si
vjenčanje iz snova!
Vratili smo se uvjereni kako iskrena vjera u sebi nosi samo ljubav,
prijateljstvo i lijepe misli!
DRAGECOV BUS Hodočašće u Rim s vlč. Goričancem ojačalo duh osoba s invaliditetom
