I dok Slavonci napuštaju rodnu grudu u potrazi za boljim životom u Njemačkoj i Irskoj, priča iz Valpova iznimka je koja pokazuje da "nije u šoldima sve".
Naime, od srpnja ove godine Valpovo je dobilo četvero novih stanovnika koji su stigli iz - Njemačke.
Andreasa Lovrečića (36), njegovu nevjenčanu suprugu Kathrin (36) te njihovu djecu Aelishu (9) i Moriesa (7) život je usmjerio rodnom mjestu Andreasovog oca koji je 1980-ih napustio Općinu Marijanci kada je odlučio potražiti sreću u Stuttgartu.
Cijela priča možda i ne bi bilo toliko zanimljiva da nije riječ o njemačkim državljanima koji su odlučili napustiti uhodan život u Njemačkoj, piše Glas Slavonije kojemu je Andreas na slabijem hrvatskom jeziku ispričao kako je došlo do te odluke u njihovom životu.
"Otkako smo se doselili ljudi nas ne prestaju čudno gledati i propitkivati zašto smo se odlučili doći baš u Hrvatsku kada velik broj ljudi iz nje iseljava. No što smo duže tu i što smo više iskustava proživjeli, upoznali mentalitet ljudi i ovdašnji način života, postajemo sve sigurniji da smo donijeli dobru odluku, da je naša i budućnost naše djece upravo ovdje u Slavoniji i Valpovu, gdje smo pronašli sve ono što smo od života tražili", kaže Andreas.
Ni Kathrin ni djeca ne znaju hrvatski jezik, ali Aelisha je sretna i zadovoljna učenica 3., a Mories učenik 2. razreda valpovačke Osnovne škole. Počinju svladavati jezik i presretni su što su ih u školi odlično prihvatila druga djeca i nastavnici.
Andreasa u jednom razdoblju 13 godina nije bilo u Slavoniji, a onda je 2015. pozvan na svadbu rođakinje iz Valpova gdje je iduće godine i zaprosio svoju djevojku.
Premda nije bila riječ o jednostavnoj odluci, kada je riječ o poslu, nije bilo previše dvojbe. Kathrin se odlučila pridružiti suprugu i nastaviti razvijati djelatnost online prodaje umjetničkih predmeta od drveta koje Andreas sam izrađuje. S tim, kažu, mogu sasvim pristojno živjeti u Valpovu, gdje su iznajmili kuću. Novi stanovnici uživaju u posjetima rodbine, prijatelja i susjeda, u novim poznanstvima, druženjima s ljudima koji ih prihvaćaju i pomažu im. Uživaju i u odlascima na tržnicu, domaćoj slavonskoj hrani te kavama na gradskim terasama, a posebno im je, kažu, drago što se i u očima njihove djece pojavio sjaj slobode i sreće, za kojim su donedavno toliko čeznuli, zaključuje Glas Slavonije.
>> Pogledajte pjesmu Slavonca o iseljavanju iz Hrvatske
da sam mladi i ja bih se vratio. Cestitam im.