– Nisam bila na prvomajskom posvjedu zato što ne vjerujem da se time može bilo što promijeniti, jer kod nas takva negodovanja nemaju snage kao u nekim europskim zemljama. Osobno, u konačnici će mi biti onako kako se sama uspijem izboriti – kaže Jadranka Steblaj, bivša službenica u banci, sada već šest godina na Zavodu za zapošljavanje.
Više se i ne bune
– Ljudi se ne bune jer su depresivni i apatični, a to je ono što vlast želi. Želi narod koji je nesposoban boriti se za svoja prava. Približno 90 posto naših građana stalno je ili povremeno pod antidepresivima – misli samohrani otac bez posla Stevo Petrović, koji nije bio na pulskom prosvjedu.
– Naš narod nema kulturu prosvjedovanja, a uspio je, na žalost, sam sebe uvjeriti da ništa ne može promijeniti. Ali prosvjedi nemaju alternative – tvrdi povjerenik u Sindikatu Istre i Kvarnera Rajko Kutlača, koji priznaje da u Puli nije bilo dovoljno ljudi na sindikalnoj akciji i pita čime je zadovoljno oko 12.000 nezaposlenih u Istri.
Umrtvljeno gospodarstvo
Na prvosvibanjskom prosvjedu u Puli se okupilo približno tisuću građana, najviše umirovljenika, dok su ih mnogi samo pogledom pratili iz obližnjih kafića. Gdje su bili ostali, posebice oni koji su nezaposleni? Je li ih zapljusnula malodušnost ili Istrani još uvijek imaju zaliha i mogućnosti dodatne zarade? Na Zavodu za zapošljavanje trenutačno je registrirano približno 8800 osoba, što je samo privremena brojka zbog sezonskog zapošljavanja. Potkraj prošle godine poluotok je imao 12.352 nezaposlena. U odnosu na posljednjih desetak godina, to je dvostruko više ljudi. Davne 1982. godine u Istri je bilo “samo” 5800 osoba na Zavodu, a brojka vrtoglavo počinje rasti potkraj 90-ih. Zadnjih je godina najmanje nezaposlenih bilo 2007., kada je na Zavoda upisano 8100 osoba. Umrtvljeno gospodarstvo ne traži radnike. Prijavljene potrebe za radnicima lani su pale na broj od 7654, što je najmanje u posljednjih 10-ak godina. Primjerice, prije devet godina istarsko je gospodarstvo objavilo potrebu za više od 16.000 radnika, a 1986. čak 24.394 radna mjesta čekala su kandidate.
Unatoč neumoljivoj statistici, ni Istrani ne vjeruju prosvjedima, možda i zbog toga jer nemaju primjer kada su to prosvjedi nešto pokrenuli.
..i od tih 1000 na skupu , bili su 900 podoficira-jna penzijonera...