Show me the money! (Pokaži mi novac), vikao je imaginarni lik kojeg je u filmu “Jerry Maguire” utjelovio Tom Cruise. Filmska priča o sportskom agentu i njegovim klijentima u hrvatskim uvjetima može se parafrazirati na mnoge koji hodaju po sudovima, sa strepnjom iščekujući hoće li sudu morati pokazati sav svoj novac. Jer ako ga pokažu, mogli bi bez njega ostati, pogotovo ako ne mogu dokazati da su ga zakonito stekli.
Takvih je proteklih godina bilo mnogo. Posljednji je među njima Zdravko Mamić, koji će, zajedno s bratom Zoranom, ostati bez povećeg broja nekretnina, što u svom, što u vlasništvu članova obitelji. Kad je postupak protiv njih počeo, država se osigurala blokadom njihove imovine jer se Mamića teretilo da je na nezakonit način stekao 52 milijuna kuna. To je standardna procedura kojom se osigurava oduzimanje nepripadajuće imovinske koristi nakon pravomoćne presude, a ako osuđenik sam ne plati, pokreće se ovrha.
U Mamićevu slučaju, ovrhu bi trebao pokrenuti građanski odjel zagrebačkoga Županijskog državnog odvjetništva (ŽDO) kad presuda postane ovršna. Obitelji Mamić pod blokadom je 105.000 kuna na računu Zdravka Mamića, blokirani su i računi Ive Mamić, na kojima je nađeno malo više od 100.000 eura, te račun Lucije Mamić, na kojem je 6000 eura. Pretragom kuće Mamićevih nađeno je i oduzeto oko 17.000 kuna i 21.000 eura, a Mamićeva jamčevina od sedam milijuna kuna s depozita zagrebačkoga Županijskog suda u državni je proračun prebačena još 2015. Država će Mamiću oduzeti i stan na zagrebačkom Cvjetnom trgu od 164 kvadrata, koji ima dvije garaže i dio dvorišta, a taj je stan vrijedan 6,7 milijuna kuna. Na istoj lokaciji Mamić ima još jedan stan vrijedan 2,8 milijuna kuna, koji je također pod blokadom.
Ostat će i bez glisera vrijednog 1,6 milijuna kuna, Bentleya vrijednog oko 800.000 kuna te Audija vrijednog oko 400.000 kuna. Marina Mamić, supruga Zdravka Mamića, ostaje bez imanja od 140.000 četvornih metara na kojem ima nekretnine, a sve je to vrijedno malo više od milijun kuna. Bez nekretnine će ostati i Vanja Horvat, bivša supruga Zorana Mamića, jer blokiran joj je stan na Radničkoj cesti, vrijedan oko tri milijuna kuna. Kada se sve blokirane pokretnine i nekretnine zbroje, Mamić će državi još morati vratiti 25,8 milijuna kuna.
Zdravko Mamić, baš poput Ive Sanadera ili Nadana Vidoševića, nije se osjećao ugodno kad je javno morao dokazivati porijeklo imovine. Nekima, poput Vidoševića, dokazivanje da su sve što imaju stekli na zakonit način, dobro ide, jer on je nerazmjer u prihodima i rashodima s početnih 33,4 milijuna kuna smanjio na 9,2 milijuna kuna. Uspio je dokazati da je velik dio svoje imovine stekao zakonito zbog čega je USKOK odustao od zahtjeva za proširenim oduzimanjem imovinske koristi Vidoševiću i njegovoj obitelji. Drugim riječima, ako i kada bude pravomoćno osuđen, Vidoševiću će se oduzeti samo protupravno stečena imovinska korist za koju ga se tereti u aferi HGK – Remorker, a to je 26,2 milijuna kuna.
Što se tiče Sanadera, njemu je to dokazivanje, u pet postupaka koji su se vodili protiv njega, puno teže išlo jer nije uspio dokazati da je imovinu koju on i obitelj imaju zakonito stekao. No budući da su četiri od pet njegovih presuda još uvijek nepravomoćne, pitanje je kako će sve to završiti. S druge strane, i u slučaju u kojem je presuda pravomoćna, a riječ je o aferi Planinska, država već više od godinu dana ima problema s oduzimanjem protupravno stečene imovinske koristi.
Radi se o 10 milijuna kuna i milijun eura, ukupno nešto malo više od 17 milijuna kuna. Prema pravomoćnoj presudi, Sanader je to odavno morao uplatiti u državni proračun, ali to se nije dogodilo. ŽDO u Zagrebu objasnio je i zašto. Naveli su da je Sanaderu, osim mirovine, sva imovina blokirana kako bi se osigurala naplata protupravno stečene imovinske koristi u aferi Fimi media, zbog čega je tužiteljstvo zauzelo stav da se do odluke suda u toj aferi ne pokreće ovrha. A ta afera lani je nepravomoćno okončana i u njoj je Sanader osuđen na osam godina zatvora, a njemu i obitelji ukupno se treba oduzeti 16,1 milijun kuna. No to je tek nepravomoćna presuda i pitanje je hoće li i kada postati pravomoćna, a dok ne postane, tih 16,1 milijun kuna ne mogu mu se oduzeti. U tužiteljstvu kažu i da se u aferi Planinska nije išlo na blokadu imovine obitelji Sanader jer je taj postupak pokrenut nakon afere Fimi media, u kojem mu je imovina već bila blokirana.
Sada kada je i Fimi media okončana, iz tužiteljstva poručuju da će nakon analize sudske odluke u aferi Fimi media odlučiti što će i kada poduzeti radi naplate 17 milijuna kuna iz afere Planinska. Uz to, Sanaderu se i prema još uvijek nepravomoćnim presudama u aferama Ina – MOL i Hypo treba oduzeti pet milijuna eura, odnosno 3,6 milijuna kuna pa će biti zanimljivo vidjeti hoće li i kada do toga doći. U tužiteljstvu napominju da oduzimanje imovinske koristi ne zastarijeva, dok Sanaderovi odvjetnici kažu da mu je u svim predmetima određeno oduzimanje imovinske koristi, dok je s druge strane i njemu i obitelji blokirana sva imovina te poručuju da on novca za plaćanje svega toga – nema.
Da država prolazi trnovit put u pokušaju oduzimanja nepripadno stečene imovinske koristi i nezakonito stečene imovine, svjedoči i slučaj Vladimira Zagorca, koji je svoju kaznu u aferi Dragulji odavno odslužio, no država od njega, ovrhama usprkos, godinama nije uspjela naplatiti 40 milijuna kuna. Kao što nije uspjela ni Robertu Ježiću uzeti pet milijuna eura, iako je i u tom slučaju bio pokrenut ovršni postupak. Riječ je o mitu koje je Ježić navodno primio za Sanadera u aferi Ina – MOL, a taj novac nije uplatio u proračun, iako se na to u sudnici javno obvezao.
Ti primjeri ne čude kada se pogledaju službeni podaci kojima raspolaže Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine (MPGI) koje bi se trebalo brinuti o trajno i privremeno oduzetoj imovini u kaznenim i prekršajnim postupcima. Iz njihovih podataka proizlazi da je do 31. listopada 2020. prema pravomoćnim sudskim presudama trajno oduzeta imovinska korist u iznosu od oko 312 milijuna kuna. Velik je to iznos, no problem je što je od tog iznosa u državni proračun uplaćeno samo oko 50 milijuna kuna, odnosno svega 16,30 posto onoga što je oduzeto. Parafrazirano, velik promet, mala zarada za državni proračun, čime se još jednom pokazuje da država nije efikasna te se svim kršiteljima zakona šalje poruka da se kriminal, bilo kakav, isplati.
No država ipak ima neku korist od trajno oduzetih nekretnina po pravomoćnim presudama jer se one daju na korištenje onome kome su potrebni. U MPGI-ju kažu da su do sada pet trajno oduzetih nekretnina dali na upravljanje Ministarstvu za socijalnu politiku, dok se za pet stanova i jednu poslovnu zgradu čija je vrijednost procijenjena na 13,3 milijuna kuna te tri građevinska zemljišta vrijedna oko 1,5 milijuna kuna tek treba donijeti odluka kome će se dati na korištenje. MPGI je do sada od trajno oduzetih nekretnina prodao jedan stan i poslovni prostor u Zagrebu za 3,4 milijuna kuna, no ne navode što se dogodilo s tim novcem. Što se tiče trajno oduzetih pokretnina, MPGI je uspio oduzeti 47 vozila i prodati ih za 443.534 kuna, dok je osam automobila i dva kombija dao na korištenje drugim državnim tijelima i proračunskim korisnicima. Istovremeno su oduzete vrijednosne kovine prodali za 1,1 milijun kuna, dok su laboratorij za uzgoj marihuane vrijedan 110.000 kuna darovali Agronomskom fakultetu. Jedan oduzeti mobitel i kuhinjska oprema darovani su Domu za psihički bolesne osobe, dok je 2813 komada skijaških jakni i 654 komada skijaških hlača darovano Hrvatskom Caritasu.
Što se tiče privremeno oduzetog novca, prema podacima MPGI-ja, do kraja listopada 2020. bilo je privremeno oduzeto 34,7 milijuna kuna, 168.529 eura, 70.384 dolara, 62.923 švicarska franka te 13.275 funti. U istom razdoblju blokirano je 637 privremeno, kako kažu u MPGI-ju, preuzetih nekretnina, čija se vrijednost procjenjuje na 181,4 milijuna kuna. Osim toga, MPGI privremeno upravlja i s 1095 umjetničkih djela, čija je vrijednost procijenjena na 19,7 milijuna kuna, a umjetnine su deponirane u muzejima. Čuva se i 27 privremeno oduzetih automobila, jedno plovilo, tri motocikla te nakit i satovi koji su deponirani u bankama i sefovima, no nije navedeno koliko su vrijedni.
S druge strane, u godišnjem izvješću DORH-a navodi se da je tijekom 2019. od 829 osoba oduzeto ukupno oko 123,5 milijuna kuna protupravno stečene imovinske koristi, što je manje i osoba i oduzete imovinske koristi nego 2018. DORH navodi da je u predmetima USKOK-a u 2019. oduzimanje protupravno stečene imovinske koristi u 2019. palo 76,8 posto, no objašnjavaju da je taj pad uzrokovan činjenicom da su 2018. u samo jednom predmetu USKOK-a bila oduzeta 52,4 milijuna kuna. Ukupno je 2019. u predmetima USKOK-a oduzeto oko 20,6 milijuna kuna, a taj je novac najčešće oduziman u predmetima koji su se bavili krijumčarenjem ljudima, zloporabama u gospodarskom poslovanju, utajama poreza te trgovinom drogom. U predmetima županijske nadležnosti oduzeto je oko 67,2 milijuna kuna protupravno stečene imovinske koristi, uglavnom u predmetima koji se bave imovinskim kriminalom, dok je u predmetima općinske nadležnosti oduzeto oko 35,6 milijuna kuna protupravno stečene imovinske koristi.
U istom razdoblju sudovi su na prijedlog tužiteljstva donijeli 69 mjera kojima je privremeno osigurano oduzimanje oko 134,4 milijuna kuna, što je u odnosu na 2018. povećanje od 122,6 posto. No ono što DORH u svom izvješću posebno apostrofira naplata je oduzete imovinske koristi, ako imovina prethodno nije blokirana jer se država ne može naplatiti ovrhama usprkos, budući da okrivljenici ili nemaju svoje imovine ili ona ne glasi na njihovo ime.
Nemogućnost naplate onog što je nezakonito stečeno s godinama postaje sve veći problem. Do kojeg možda i nije trebalo doći da je Sanader svojevremeno prihvatio prijedlog Vesne Škare Ožbolt, svoje tadašnje ministrice pravosuđa. Ona je u Hrvatsku pokušala implementirati zakon iz Velike Britanije, koji je poznat kao Robin Hood zakon.
– Riječ je o vrlo restriktivnom zakonu kojim se prati trag novca, i to ne samo okrivljenika nego i njihovih obitelji. I ne samo u vrijeme počinjenja djela nego i koju godinu kasnije. S tim zakonom upoznala sam se 2004. kad sam bila u Velikoj Britaniji. Oni su mi tada kazali da su zahvaljujući tom zakonu, koji je, istina, i u njihovu parlamentu jedva prošao, jer jako zadire u ljudska prava i slobode, stopu organiziranog kriminala smanjili za 30-40 posto. Smisao zakona bio je da se pošalje poruka kako se kriminal i politička korupcija ne isplate jer država nemilosrdno oduzima sve što je stečeno na nezakonit način – kaže V. Škare Ožbolt.
Te britanske ideje implementirala je u prijedlog hrvatskog zakona. Navela je tako da bi se optuženicima za političku korupciju i organizirani kriminal trebala oduzimati imovina čim postupak počne. Odnosno da bi im se već s postojanjem osnovane sumnje da su ta dijela počinili imovina trebala blokirati. Oni bi tijekom postupka trebali dokazati kako su je stekli, a imovina bi im bila zamrznuta do kraja postupka i automatizmom oduzeta nakon pravomoćne presude. Tako oduzeta imovina prodala bi se i koristila za financiranje žrtvi kaznenog djela po principu, ako je oduzeta od dilera droge, koristila bi se za liječenje ovisnika, a ako je bila riječ o političkoj korupciji, novac bi se uplatio u proračun...
– Prijedlog zakona objavila sam na stranicama Ministarstva pravosuđa radi javne rasprave, no on na sjednici Vlade nikada nije uvršten jer Sanader nije dozvolio. Pojedini tadašnji ministri govorili su da ih se spominjanjem političke korupcije tretira kao zadnje kriminalce, dok su drugi govorili da nam ne treba akcija Sablja, kakva je provedena u Srbiji. Zakon nije zaživio, no budući da je objavljen na stranicama Ministarstva pravosuđa, preuzeli su ga Srbi i kod njih je savršeno profunkcionirao – objašnjava V. Škare Ožbolt.
Zakon o oduzimanju imovinske koristi stečene kaznenim djelom ipak je donesen 2011., no provedba zapinje. Jer, ako je nekome blokirana imovina na početku istrage, a optužnica nije postala pravomoćna u roku od dvije godine, imovina se mora odblokirati, što kasnije otežava eventualno oduzimanje protupravno stečene imovinske koristi. Vesna Škare Ožbolt pak kaže da je najveći problem pri oduzimanju protupravno stečene imovinske koristi što i dalje ne postoji tijelo koje bi efikasno provodilo oduzimanje nezakonito stečene imovine i pratilo tijek novca i nakon nečije pravomoćne presude. Jer, kako kaže, od blokade imovine do njezina oduzimanja prođe i 100 godina.
– To je potpuna nemoć pravne države koja nekome godinama ne može oduzeti ono što je stekao kriminalom ili korupcijom. A poruka koja se time šalje je da se i kriminal i korupcija isplate, što je katastrofa – zaključuje V. Škare Ožbolt.
Šta je s Kovacevicem, Kraljicom iz Knina i ostalom ekipom županima, dogradonačelnicima, itd. diljem Lijepe Naše koji su grabili i krali građane RH? Kada ću njima i njihovima blokirati žiro račune i skinut ih do gaca? Čini mi se daa se ovdje radi jedan "example" da država pokaže koliko je moćna.