Temperature ispod ništice prirodne su za zimsko doba i pretjeruju svi koji se žale što su im nakratko izloženi na putu do toplog radnog mjesta. Oni kojima ti ekstremi mogu štetno utjecati na zdravlje ljudi su koji rade na otvorenom.
– Na teren se ide u zaštitnoj opremi, nikad jedna osoba sama, nego više njih. Ali oprostite, imamo intervenciju – užurbano nas je pozdravio dežurni dispečer Elektrolike Gospić u ispostavi Plitvička jezera kad smo ga pitali kako se radnici štite na ledenim terenima.
Kanadska iskustva
Naše zakonodavstvo iz područja zaštite na radu ne propisuje minimalne zahtjeve za uvjete rada u nepovoljnim klimatskim uvjetima, ali na temelju kanadskih iskustava Hrvatski zavod za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu izradio je preporuke za rad na niskim temperaturama.
– Na hladnoći je snižena efikasnost rada i veća je opasnost od ozljeda i bolesti. Hladnoća uzrokuje smanjenje mentalnih i fizičkih sposobnosti zbog gubitka osjetljivosti i spretnosti prstiju pa je veći rizik od ozljede na radu – objašnjava stručnjak zaštite na radu ing. Zlatko Šarić iz Zavoda. To se predvidi u procjeni rizika pa onda poslodavac za rad na terenu, kada je temperatura niža od -10 Celzijevih stupnjeva, osigura radnicima adekvatnu odjeću i obuću – višeslojnu vodonepropusnu odjeću s vjetrootpornim vanjskim slojem. Zbog opasnosti od hipotermije, vanjske aktivnosti valja ograničiti na vrlo kratak period pa zbog toga neke pretpripreme treba obaviti prije, u zatvorenom prostoru. Dobro je iskoristiti najtopliji dio dana za te poslove i napraviti više pauza nego inače, i to radije više manjih nego jednu dulju. Smjernice Svjetske zdravstvene organizacije kažu da se u sat vremena uzima pauza od deset minuta. Ovisno o uvjetima, i češće.
– Važno je osigurati dovoljan broj ljudi kako bi se mogli češće rotirati pa da ih tako ondje gdje ih je inače troje, kad je hladno, bude četvero. Vozilo treba držati uključenim da bi imalo funkciju zatvorenog prostora, a važni su topli napici poput čaja. Radnicima treba omogućiti zamjenu mokre odjeće i obuće. Dok u adekvatnim uvjetima jedan radnik na njih 20 treba proći edukaciju o prvoj pomoći, u uvjetima hladnoće svi je trebaju proći. I nikad radnik sam ne smije ići na teren, mora ih biti najmanje dvoje. Radnici na terenu moraju imati osiguranu komunikaciju s “bazom” – nabraja ing. Šarić.
Poštedjeti radnike 50+
Iako preporuke nisu obvezujuće, hrvatski ih se poslodavci uglavnom drže, osim kad je riječ o interventnim slučajevima.
– Na tako ekstremnim uvjetima trebalo bi poštedjeti radnike koji imaju više od 50 godina i one s povišenim tlakom, srčanim bolestima i bolestima dišnog sustava – poručuje dr. Marija Zavalić, ravnateljica Zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu.
1. Karlovački grobari: Zasučemo rukave i brzo “zatvorimo” grobove
Djelatnici tvrtki koje se bave ukopima svakako su jedni od onih koji su najizloženiji vremenskim prilikama. Posao obavljaju bez obzira na godišnje doba; grije li ih 30 stupnjeva celzijusevih ili ih šiba bura i zatrpava snijeg na temperaturi od desetak stupnjeva celzijusevih u minusu.
– Posao je posao, navikli smo i nije nam ovo prvi puta da radimo kada pada snijeg i temperatura je u minusu. Posao ne smije stajati i mi se prilagodimo. Imamo posebnu, toplu odjeću i obuću, kape, rukavice za ovakvo vrijeme, a i sami se dodatno utoplimo odjećom. Više nas je na lokaciji tako da smo već uigrana ekipa i kada svih petero ‘zasučemo rukave’, ide to, relativno brzo zatvorimo grobno mjesto sa zemljom nakon sahrane. Kolegama koji iskopavaju i pripremaju grobno mjesto i koji odrade posao prije nas je dosta teže, oni dolaze ranije ujutro, pa u ovakvim situacijama imaju više posla jer se gornji dio zemlje u ovakvim uvjetima zamrzne. No, i oni su navikli, imaju opremu, potrebne alate kojima ‘razmeškaju’ zemlju i iskopaju potrebnu raku. Traje nešto duže, ali posao se napravi – pričaju nam djelatnici karlovačke tvrtke Zelenilo. Kako nam kažu radnici, srećom, ovako ekstremni uvjeti ne traju dugo, već nekoliko dana u godini.
Niti jedna sahrana zbog lošeg vremena nije odgođena nigdje u Hrvatskoj, jedino što se organiziraju u dijelu dana dana su vremenski uvjeti, koliko to mogu biti, ipak najpogodniji. (sb)
2. Sol za Osijek: Pamtim ja i minus 15. Grijali smo se čajevima
Ledenih devet stupnjeva ispod ništice pokazivala je živa u termometru u ponedjeljak u 6 sati u Osijeku. Upravo tada, počeo je radni dan Miroslavu Ljutaku, zaposleniku osječke gradske tvrtke Unikom. Zadužen je za posipanje soli po gradu.
- Čim smo došli u firmu, kolega Damir i ja otišli smo na teren, solili smo pješačke prijelaze i obilazili skliske površine – započinje Miroslav (47), koji broji 19 godina staža u Unikomu. Do skliskog odredišta dovezu se kamionom, a onda izlaze, iz prikolice uzimaju kante sa soli i posipaju ju po cesti. Kada ih isprazne, vraćaju se u kamion i sele na drugu lokaciju. Do 13 sati, njih su dvojica posula oko 150 kilograma soli. Na Miroslavim su rukama termo rukavice, a ispod radnog odijela potkošulja, majica, termo majica i termo trenerka. Toplo se odjene, kaže, pa se ne smrzne. Teže mu padnu, dodaje, te promjene iz grijanog vozila na hladni zrak, nego stajanje na cesti.
- Kada si skroz vani, uklopiš se – kaže. Usto, jučerašnjih minus devet daleko je “toplije” od rekorda kojega je doživio otkad radi u Unikomu.
- Pamtim ja i minus 15 stupnjeva, e tada je bilo ledeno! Donosili su nam onda i čaj da se ugrijemo. Ponesemo si i sad čajeve u termosicama – priča. Na hladnoću se naviknuo, no i dalje ga ražalosti ponašanje njegovih sugrađanina, sudionika u prometu.
- Ne žele nam stati, pa se neće maknuti da mi posolimo cestu, iako to radimo upravo za njih, za njihovu sigurnost. Oni se stalno žure, a ako im se nešto dogodi, mi smo odgovorni – ističe naš sugovornik. (slš)
3. Pošar u Brodu: Ubitačno je kada ljudi ne očiste stazu do sandučića
– Radim kao poštar 18 godina, iza mene je već 18 zima. Nekad su malo blaže, nekad malo oštrije, ali izdrži se. Nakon tolikih godina rada na otvorenom, čini mi se da sam postao otporan na hladnoću – smije se Mario Zeba (42) iz Slavonskog Broda, koji svakoga dana od 7 do 15, i po ekstremnim hladnoćama i po pasjim vrućinama, na svom motoru raznosi poštu.
Za čovjeka koji osam sati dnevno radi na otvorenom nije ugodan osjećaj kada na prognozi najave obilne padaline i studen. Vremenske su ga neprilike ove godine uglavnom zaobilazile, sve do jučer. Mario ima svu potrebnu opremu, od zimskih guma i vjetrobranskog stakla do zaštitne kacige i rukavica, ali za borbu s debelim minusima, snijegom i zaleđenim cestama treba se pripremiti i fizički i mentalno.
- Prilazi kućama ponekad znaju biti problematični. Glavne ceste su očišćene, ali ja sam uglavnom po naseljima. Ulazim u svaku ulicu, svaku kuću i ako netko ne očisti prilaznu stazu do svog dvorišta i sandučića, to je onda ubitačno – nastavlja Mario. Sjeća se kako je jedne godine, nedugo po dolasku u poštu, sjeo na motor na temperaturi od minus 27. Apenac kojeg je tada vozio nije imao nikakvu dodatnu zaštitu. Bilo je grozno, hladnoća se uvlačila u kosti, ali - pošta se mora razvesti!
- I tada sam se oblačio isto kao i sad. Ispod idu dvoje-troje hlača, nekoliko džempera, uniforma i pravac teren. Ljudi nas ponude toplom kavom i čajem da se malo ugrijemo i hvala im na tome – zaključio je Zeba. (vb)
A saborski zastupnici niti dolaze na posao svaki dan niti se ubijaju od istoga.