Hrvatska se ubraja u zemlje EU s najduljim radnim tjednom u kojem žene i muškarci u prosjeku rade 40 sati, dok s druge strane u prosjeku odlaze u mirovinu nakon samo 32 godine radnog staža, po čemu spadamo u države s najkraćim radnim vijekom. Odlaze li hrvatski radnici u mirovinu prerano jer su potrošeni više od zapadnjaka koji imaju kraći radni tjedan ili su razlozi složeniji?
Pauze za odmor
Nizozemci u prosjeku rade 31,4 sati tjedno, ali u mirovinu odlaze nakon gotovo 40 godina staža, no kraći im je radni tjedan i zato što kod njih petina žena radi skraćeno. Danci odlaze u mirovinu nakon 39 godina staža, ali u prosjeku rade tek 34,1 sati tjedno. Podaci Eurofounda pokazuju da u pravilu u slabije razvijenim zemljama EU poput Grčke, Rumunjske, Bugarske radnici imaju najdulji radni tjedan, ranije odlaze u mirovinu, dok Skandinavci i zapadnjaci imaju u pravilu kraći radni tjedan, ali i kasnije idu u mirovinu. Rekorderi po trajanju radnog vijeka su Šveđani koji se umirove nakon 41 godine staža.
Dr. Predrag Bejaković s Instituta za javne financije napominje da je u Hrvatskoj radni tjedan dulji jer se pauze za odmor uračunavaju u radno vrijeme što nije slučaj u drugim zemljama, a tjedno na pauze otpada dva i pol sata. No, i kad se to oduzme, ipak hrvatski radnici opet rade dulje tjedno, u prosjeku 37,5 sati što je više od prosjeka EU u kojoj radnici rade 36 sati tjedno. Koliko od toga Hrvati rade efektivno, drugo je pitanje.
Usto Hrvatska ima manje od 5% svih zaposlenih koji rade skraćeno, za razliku od razvijenih zemalja u kojima je skraćeno radno vrijeme uobičajeno zbog usklađivanja obiteljskog i profesionalnog života.
– Teško je reći da su radnici u razvijenim zemljama bolje „očuvani“ nego oni u posttranzicijskim, ali je činjenica da ste u nas gotovo prestari za zaposlenje čim navršite 45. Koliko god poslodavci hvale pouzdanost, iskustvo i posvećenost starijih radnika, nisu baš skloni njihovu zapošljavanju. Slaba povezanost doprinosa i mirovine potiče ljude na ranije umirovljenje jer mirovinski staž do reforme je slabo utjecao na mirovinu i na želju da se ostane na poslu. Nedovoljno nagrađivanje duljeg i kažnjavanje ranijeg odlaska u mirovinu također ne motivira radnike na dulji ostanak u svijetu rada – govori Bejaković. Ističe i da česte promjene mirovinskog sustava i nesigurnost u pogledu budućeg određivanja mirovina te opravdano vjerovanje da će budući uvjeti biti nepovoljniji ne potiči duži rad.
Dugoročno neodrživ sustav
– Konačno, rad se kod nas ne smatra načinom socijalizacije, zadovoljstva i osobnog potvrđivanja, nego prisilom ili tlakom. I opravdani strah zbog gospodarskih promjena (stečaja i slično) potiče znatan dio ljudi da, čim steknu uvjete, odlaze u malu, ali razmjerno sigurnu mirovinu – govori Bejaković.
Prof. dr. Ljiljana Kaliterna Lipovčan s Instituta Pilar bavi se psihologijom rada i kvalitetom života i kaže da radnici odlaze ranije u mirovinu jer to često potiču poslodavci. U nas je, kaže, popularnije poticati raniji odlazak u mirovinu, čak i davati otpremnine za to, nego rezati troškove rada otpuštanjima. – Takav pristup ima socijalnu dimenziju, ali je dugoročno neodrživ, jer povećava broj umirovljenika, a na njihova radna mjesta se ne zapošljavaju novi radnici. To je možda dobro za poslodavca, ali nije za državu koja isplaćuje mirovine.
Danas većina poslova nije fizički zahtjevna pa se radni vijek i produljuje na 67 godina, a u nas se u mirovinu odlazi s prosječno 60-ak godina i svega oko 14-15% umirovljenika odradilo je puni radni staž. Teško je za ove brojke „optužiti“ teške radne uvjete, jer bi oni trebali biti prisutni kod čak 85% radnih mjesta, što ne može biti istina – kaže Kaliterna Lipovčan. Danas je, kaže, teško izračunati koliko se efektivno radi kad su poslovi više intelektualni nego fizički i teško se mogu normirati. Drži da je važno obaviti posao, a ne radno vrijeme, što dobro znaju samozaposleni.
– Stoga se danas sve više napušta provjeravanje prisutnosti na poslu, a uvodi se fleksibilno radno vrijeme gdje se i od radnika traži da obavi zadatke neovisno o trajanju. Jednom radniku za isti posao će trebati pola sata, nekom drugom sat. Poslodavca to ne bi trebalo opterećivati, ako je posao u oba slučaja obavljen kvalitetno – zaključuje Kaliterna Lipovčan.
POGLEDAJTE Ovako će izgledati novi zagrebački rotor
Cuj ove jadnice sa Pilar Instituta, da gradjani odlaze u prijevremenu mirovinu radi bla bla njima osobnih razloga, ali da je taj ''socijalisticki'' sustav neodrziv za drzavu koja isplacuje mirovine ? Pa ne ispalcuju se mirovine iz drzavnoga budzeta jadnice,, nego iz mirovinskih fondova prvoga i drugoga stupnja gdje su ljudi uplacivali svoje kvote od svojih novaca, a ne od tvojih uhljebko. To mozes kenjati svojim kradezevcima sto su utovarili bataljun laznih branitelja iz Hrvatske i iz Bosne, bez dana radnoga staza, Hrvatskoj djeci na grbacu da ih uzdrzaju iducih 50 godina, njih i njihove brojcane obitelji. To treba skinuti narodu sa grbace, a ne ljude koji su posteno zaradili svoje mirovine. I zato pametni gradjani masovno i napustaju zemlju, posto znaju da tu nece dozivjeti svoje mirovine. To sve jeste, samo drzava nije.