Cipar je strateški jedno od najvažnijih mjesta u Sredozemlju oko kojega se sada vodi energetski rat između Europske unije i Turske, a na kraju protekle godine postao je europska država s najviše migranata po stanovniku. Zanimljiva vremena za Cipar, otok podijeljen između Grka i Turaka, nikako ne prestaju. I prije stjecanja neovisnosti 1960. te vladavine Makariosa III., prvog predsjednika neovisnog Cipra koji je bio i episkop Ciparske pravoslavne crkve, te njegova svrgavanja pučem i pokušajem anektiranja otoka, što je rezultiralo turskom invazijom 1974., pisanje o ciparskoj povijesti popunilo bi nekoliko tomova.
Ekonomski vrlo jaki
Ni odbijanje plana Ujedinjenih naroda kojim se konačno namjeravalo razriješiti ciparsku krizu nije ključno utjecalo na, činilo se, vrlo stabilno primirje na otoku koje ga je učinilo prosperitetnom sredinom poželjnom različitim interesima. Pa je Cipar 90-ih godina postao kako utočištem Miloševićevih bankara i drugih tajkuna tako i ruskih oligarha. Ostalo je tako i nakon ulaska u Europsku uniju 2004. godine pri čemu su mudri Ciprani shvatili da je europska putovnica vrlo utrživa roba, pogotovo za te iste Ruse. No položaj Cipra previše je važan pa im se i zbog takve nepodopštine gledalo kroz prste, a očito i zato što de facto podjela otoka nije razriješena unatoč upozorenjima da je sada riječ o okupaciji dijela teritorija EU. Cipar ekonomski stoji veoma dobro – prosječna plaća na Cipru iznosi 1656 eura neto, što je dvostruko više nego u Grčkoj i čak četiri puta više nego u Turskoj.
Cipar je ponovno dospio u središte pozornosti pokazujući da je nerješavanje njegove krize stalan izvor periodičnih kriza. Kako to vrlo često biva, katalizator su ove najnovije situacije energenti, odnosno otkriće plinom bogatog nalazišta nazvanog Afrodita. Kako Turska ne priznaje pomorske granice koje je Cipar utanačio s okolnim državama, počela je tamo s bušenjima, što je ogorčilo priznatu ciparsku vladu i cijeli EU, kao i neke američke kompanije s kojima su sklopljeni ugovori o eksploataciji plina.
Serkan Birgel, geopolitički analitičar s diplomom Oxforda, u tekstu za Anadolu podsjeća na neke prijašnje izjave utjecajnih ljudi vezane za tu situaciju.
– Može li se doista tolerirati da se taj koloplet problema ostavi neriješenim? Uopće ne želim podsjećati na mogući sukob oko istraživanja i eksploatacije ugljikovodika u istočnom Sredozemlju – rekao je još 2012. godine Javier Perez de Cuellar, posebni izaslanik UN-a za Cipar. Precizniju je definiciju 2015. godine dao još jedan UN-ov izaslanik, Espen Barth Eide.
– Kriza oko ugljikovodika u osnovi je ilustracija dubokih neslaganja koja leže iza cjelovitog razumijevanja što zapravo ciparski problem jest. Puno je problema zbog podjele, a nestat će jednom kada se rješenje pronađe jer su sami po sebi rezultat podjele – prenosi analitičar riječi Bartha Eidea.
Europi i međunarodnoj zajednici u cijelosti sada bi, možda i više nego prije, trebao biti interes da se ciparski problem napokon razriješi, i to na dugoročno održiv način. Opća zbivanja posljednjih desetak i nešto više godina, odnosno turbulentne promjene u Sjevernoj Africi i na Bliskom istoku, produbila su tenzije među nekim ciparskim susjedima pa i stvorila neke nove. Zbog turske politike podupiranja suprotnih strana u konfliktima u Siriji, Egiptu i Libiji, uz grčku su stranu stale Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati. I to na vrlo izravan način, susrevši se prošli mjesec u Ateni s grčkim šefom diplomacije Nikosom Christodouliidesom i drugim grčkim dužnosnicima. Kralj Salman poslao je obećanje da će Saudijska Arabija dati svu potrebnu potporu grčkom Cipru kako bi se eliminirala turska prisutnost.
Neskriveno se cijela inicijativa naziva zajedničkim naporom usmjerenim protiv Ankare. Erdoğanova vlast ima na otoku alat koji su različite turske vlade koristile i u prošlosti, a to je, dakako, turska zajednica na Sjevernom Cipru. Njihov ministar vanjskih poslova Kudret Özersay optužio je krajem mjeseca grčki Cipar da nije voljan dijeliti bogate resurse s turskom zajednicom na otoku, držeći je tako i dalje u izolaciji.
– Svi su načini i tehnike pregovaranja u cilju postizanja sveobuhvatnog rješenja za Cipar do sada isprobani, ali bez rezultata. No nije problem to, nego nekompatibilnost između predloženih rješenja i sadašnje situacije na Cipru – prenosi njegove riječi turski Hurriyet. Dodao je da bi grčka strana mogla poduzeti različite korake kako bi se i turskoj strani omogućio udio u bogatim resursima, odnosno rezervama prirodnog plina. To bi, rekao je, znatno približilo dvije strane rješenju krize koja traje gotovo 50 godina.
Turskoj je Sjeverni Cipar oslonac za njezine dalje akcije u istočnom Sredozemlju pri čemu je, umjesto da prizna granice koje je službeni Cipar dogovorio sa susjedima, ona sama dogovorila razgraničenje svojih teritorijalnih voda s libijskom vladom koju podupire UN, ali ne podupiru neke utjecajne članice EU. Ankara tim dogovorom želi osigurati da se na istočnom Sredozemlju ništa ne događa bez njezina pristanka pa tako ni eksploatacija plina.
Tako je grčki ministar vanjskih poslova Christodoulides krajem mjeseca posjetio Rim u kojem je s talijanskim kolegom Luigijem di Maiom sastavio zajedničku izjavu prema kojoj dogovor Turske s libijskom vladom ne može imati nikakva pravnog utjecaja na druge zemlje. To podrazumijeva i nastavak zajedničkog projekta Izraela, Cipra i Grčke, plinovoda kojim bi prirodni plin iz istočnog Sredozemlja dospijevao na europsko tržište. Taj projekt ima opću podršku EU I SAD-a jer smanjuje ovisnost Europe o ruskom plinu. I tu se vidi dodatna motivacija Turske da i dalje održava tenzije oko Cipra. Francuska je već najavila da će u istočno Sredozemlje poslati svoje ratne brodove. Jasno je da je inicijativu pozdravio grčki premijer Kyriakos Mitskotakis.
– Jedini način da se ponište razlike u istočnom Sredozemlju je međunarodno pravo. Grčka i Francuska stvaraju novi okvir strateške obrane – rekao je Mitsotakis nakon sastanka s francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom u Parizu prošlog tjedna. Vrlo oštru poruku sa slanjem brodova Macron opravdava informacijom da je Turska u Libiju poslala svoje ratne brodove na kojima su i sirijski plaćenici.
– To je eksplicitno i ozbiljno kršenje sporazuma koji smo postigli prošlog tjedna u Berlinu. Očito je to jedno prekršeno obećanje – rekao je francuski predsjednik Macron misleći na dogovor kojim se osnažuje embargo na uvoz oružja u Libiju koji je potpisalo 16 država i organizacija.
Tanki prolaz kroz blokadu
Kako je rekao Nikos Panagiotopoulos, grčki ministar obrane, grčka vojska razmatra sve scenarije vojnog angažmana ako dođe do turske agresije. Turski zahtjev da se demilitarizira 16 Egejskih otoka smatraju provokacijom kao i učestale nalete turskih vojnih zrakoplova na grčki zračni prostor.
Egejski su otoci druga velika točka prijepora među dvjema državama, nakon invazije na Cipar koju Turska i dalje smatra jednim od svojih najvećih vojnih uspjeha modernog doba. No Erdoğan možda ni ne namjerava koristiti vojsku da bi potvrdio svoju kontrolu u istočnom Sredozemlju. Jer ima jedno puno efikasnije i potencijalno razornije oružje čiji smo učinak i sami jednim dijelom upoznali. A to su migranti. Cipar je lani postao zemlja s najvećim brojem tražitelja azila po glavi stanovnika u Europskoj uniji. U prošloj godini azil je zatražilo 11.900 migranata i izbjeglica pa tako na tisuću stanovnika Cipra dolazi deset azilanata. Za usporedbu, u prošloj godini u Njemačkoj i Švedskoj na tisuću stanovnika dolazila su dva azilanta.
S Turskom je tijekom migrantske krize prije četiri godine postignut sporazum da ta zemlja sudjeluje u onemogućavanju migranata da se domognu Grčke. I to koliko-toliko funkcionira. No Cipar je ostao tankim prolazom kroz blokadu, a taj je prolaz zračna luka na Sjevernom Cipru gdje iz Turske slijeću avioni koji na trećinu otoka izvan ingerencija službene vlasti u Nicosiji mogu dovesti i migrante. Od Europske unije dijeli ih tek zelena demarkacijska linija koja tako više ne razdvaja tek 300.000 ciparskih Turaka od oko 770.000 ciparskih Grka nego i migrante od njihove želje, dolaska do bogatih država EU.
VIDEO Doček Brexita
Treba otici i vidjeti kako zive gradjani Turske.Standard zivota im je bolji nego nama.Izaci iz fotelje,vidjeti pa onda pisati.