Istovremeno kad je ministar financija Zdravko Marić najavio da je četvrtu godinu zaredom okupio radnu skupinu koja će pročešljati porezne propise i predložiti dodatno porezno rasterećenje koje će početi u siječnju iduće godine, ugostitelji su zatražili hitno smanjenje stope PDV-a na pripremu i posluživanje hrane u ugostiteljstvu s 25 na 13 posto. Pritisak iz te branše dodatno će se pojačavati nastave li se poteškoće s radnom snagom i budu li prihodi u turizmu manji nego što su zamislili. Domaći je turizam posljednjih godina pobrao vrhnje zbog sigurnosnih i ostalih problema koje su imale konkurentske turističke zemlje, no Mediteran se iznova vraća u igru, čijim niskim cijenama domaći ugostitelji ne mogu konkurirati, pa traže pomoć države.
Bez poreza na nekretnine
Hoće li, osim smanjenja opće stope s 25 na 24 posto, koje je već ugrađeno u zakon, doći i do drugih promjena koje bi uključivale prebacivanje neke grupacije u povlaštenu poreznu stopu, nitko sad ne može reći. Ministar financija Zdravko Marić uglavnom se ne uključuje u javnu raspravu te svoje zamisli pušta na kapaljku, a postigao je čak i to da se ne zna tko su članovi radne skupine na čije se savjete oslanja.
Lista želja nije mala: osim ugostitelja, sa željama su dosad izlazili i drugi. Sindikati traže vraćanje neoporezivog toplog obroka, SDP bi povećao neoporezivi dio plaće s 3800 na 5000 kuna, poslodavci smanjili obvezu plaćanja bolovanja na samo 15 umjesto 42 dana, što bi za njih bilo golemo rasterećenje.
Što je od toga realno?
Hrvoje Šimović, profesor Ekonomskog fakulteta Zagreb, veli da prostor za intervenciju uvijek postoji, ali ta bi preraspodjela bila bitno drugačija kad bi se u igru vratio porez na nekretnine, što je u ovom trenutku izvan svih planova. Plenković je stopirao uvođenje tog poreza na početku mandata i od njega se ne može očekivati takav suicidalan potez u zadnjoj godini.
– Da se uvede porez na nekretnine, mogao bi se prepoloviti porez na dohodak i tako jedinice lokalne samouprave ne bi ništa izgubile. Slojevita je to priča, isti bi se efekt postigao i da se smanji veličinu države, odnosno rashode – ističe Šimović.
Kad je riječ o PDV-u, taj porezni stručnjak podsjeća da se u povlaštenom poreznom tretmanu nalazi svatko tko može primjenjivati sniženu stopu PDV-a u odnosu na poduzetnike koji primjenjuju opću stopu.
– Primjenom snižene stope najčešće ne dolazi do snižavanja cijena, nego dolazi do povećanja marži. Hoće li taj višak likvidnosti poduzetnik iskoristiti u povećanje svoje dobiti ili u povećanje investicija, zapošljavanja ili plaća, to PDV ne može kontrolirati. Ipak, kada se već odluči koristiti instrument snižene stope PDV-a, bilo bi uputno preispitati utjecaj ne samo na industriju kojoj se omogućava primjena snižene stope već i sve povezane industrije na koje se prelijeva željeni ili neželjeni efekt primjene snižene stope PDV-a – kaže Šimović. Jedan od primjera je i primjena snižene stopa PDV-a od 13% na svježe meso, ribu, jaja, voće, povrće početkom 2019. godine.
Drugdje niži porezi na plaće
– Budući da nije došlo do potpunog prijenosa efekta na cijene namirnica, to znači da se troškovi restoratera za meso, ribu, voće i povrće nisu snizili za 12 postotnih poena za koliko je snižena stopa PDV-a. S obzirom na to da restorateri obračunavaju PDV po 25%, zbog razlike u ulaznom i izlaznom PDV-u, stvorio se dodatni pritisak na smanjenje dodane vrijednosti (marže) i/ili na rast cijena. U tom kontekstu, restorateri su stavljeni u nepovoljan položaj pa bi vraćanje povlaštene stope imalo smisla. Također, u razmatranje treba svakako uzeti i jako izražen problem nedostatka rane snage i uvijek potrebnih investicija. Realno je očekivati da bi dio potencijalnog poreznog rasterećenja završio i u tim segmentima što svakako treba uzeti u obzir pri razmatranju proširenja primjene snižene stope PDV-a – ističe Šimović.
Kad je u pitanju dohodak, na stolu bi se moglo naći više prijedloga. Jedan je da se neoporezivi dio poveća s 3800 na 4000 ili 4200 kuna, a drugi da se vrati najniža stopa poreza od 12 posto (alternativno 18%) umjesto sadašnje najniže stope od 24%. Sad imamo situaciju da velik broj građana s nižim plaćama uopće ne plaća porez na dohodak, ali zato država žestoko zareže srednji sloj s 24, odnosno 36% poreza na dohodak (uz visoke socijalne doprinose) od čijih se primanja godišnje prikupi 13,5 milijardi kuna poreza na dohodak. Ako bi slijedila primjere ostalih tranzicijskih država (izuzev Slovenije, gdje je najviša stopa 50%) tad bi Hrvatska plaće oporezivala s 12% i 24%, a ne 24% i 36% kao sada.
Pogledajte i video o uvođenju eura:
Nasi ugostitelji ne mogu konkurirati radi niskog nivoa ponude i kvitete hrane koju nude, masnih,prljavih, po Vuku napisanih cjenika po lose ociscenom stolovima uz koje stoje klimavi i nejednaki stolci, a ne radi PDVa. Svi ugostitelji koji se trude te nude kvalitetu i cistocu posluju perfektno. Ne vjerujete? Ok, sjednite u auto i provozajte se uz restorane po,primjerice, Zagrebu i okolici. Sve sto barem donekle vrijedi je dupkom puno svaki vikend!